Voštarnici se dogodio hotel, ali joj se dogodio i prodor požude prema javnom dobru. Tu požudu ćemo, apostolima usprkos, snagom zakona kultivirati!

Marko Vučetić, predsjednik Gradskog vijeća Zadra, odgovorio je poduzetniku Mladenu Ninčeviću.

- Pročitao sam odgovor Mladena Ninčevića, navodno upućen meni, a koji je napisan u formi nedefiniranog bića koje se bori između toga hoće li preuzeti identitet dobrog duha portuna u kojem živim ili će se, naprotiv, zadržati u poznatoj, dominantnoj pojavnosti jednog od mnogih, u osnovi istih, zadarskih poduzetnika nastalih u tranzicijskom periodu ove izigrane i osiromašene države. Baš kao što se zgrade grade od istih građevinskih materijala, tako su od istog materijala sazdani i svi građevinski poduzetnici u Zadru, razlika ne postoji.

Budući da se navedeno biće pozvalo na svoje bogato životno iskustvo, red je, čisto zbog dobrohotnosti, da se i ja pozovem na iskustvo čitanja, primjerice Platona. Naime, još je ovaj filozof zaključio da postoje ljudi koje pokreće požuda, uglavnom za novcem. I dobro je da takvi ljudi postoje. Da nije njih i njihove potrebe da se bogate, ne bi na tržištu bilo stanova ili, primjerice, obnovljenog hotela na Voštarnici. No, ako ti požudni ljudi nemaju krepost umjerenosti, u tili čas prelaze u društvene štetočine koje smatraju da mogu, primjerice, javni trg, potpuno protuzakonito, uz sufliranje pokoje medijske redakcije koja će to prikazati kao preuranjeni, gotovo herojski podvig u funkciji javnog dobra, zauzeti, odnosno oteti javnosti. Zbog ovakvih postoji država, ona ih ograničava i njihovoj požudi nameće granice. Kao predsjednik Gradskog vijeća, u funkciji sam države koja Ninčeviću i ekipi, sazdanoj od već navedenog materijala, postavlja(m) granice.

On je, legitimno ili ne, nije me previše ni briga, odlučio, gotovo u biblijskoj formi, pronaći dvanaest potpisnika, kao dvanaest apostola, koji će biti širitelji njegove dobre vijesti. Ne smetaju mi ni ti apostoli, ali neka se tako i potpišu, ionako barataju s podatkom da njihov apostolat skrbi o 700 duša. Budući da su se potpisali kao predstavnici stanara, odnosno suvlasnika, nastaje problem. Trebali su održati sastanak suvlasnika i, već nekako, iako, zbog nedostatka imaginacije, ni sam ne znam kako, povezati brigu o zajedničkoj nekretnini (stambenoj zgradi u kojoj žive) s trgom ispred jednog hotela na kojem bi se trebalo omogućiti parkiranje automobila, jer to želi poduzetnik dobrotvor, koji volonterski, u posebno tankoćutnim napadajima dobrote, preuzima lik dobrog duha njihovih portuna ili ulaza. Ništa od toga se, nažalost, nije dogodilo. Voštarnici se dogodio obnovljeni hotel, ali joj se dogodio i prodor poduzetničke požude prema javnom dobru. Tu požudu ćemo, apostolima usprkos, snagom zakona kultivirati.

Grad Zadar ima problem s parkiralištem, taj problem, u daleko manjoj mjeri od ostalih kvartova, imaju i stanari oko novoobnovljenog hotela na Voštarnici. Taj problem imaju i, Mladenu Ninčeviću dobro poznati stanari, na Polačišću. Kada me Ninčević već pita kako bih riješio problem parkiranja, odgovorit ću mu sukladno razini ozbiljnosti na kojoj ga doživljavam: moj je prijedlog da Ninčević u svim kvartovima izgradi hotele, da, potom, u svakom kvartu pronađe dvanaest apostola koji će potpisati savez vjernosti, onda neka privremeno zapasa trgove na kojima će se gosti tih hotela parkirati, a gradska uprava, paralelno s time, treba po žurnom postupku, javnim novcem izgraditi garaže kako bi ti hoteli dobili željenu zvjezdicu više. I, naravno, ritualno spalimo Platonova djela, ona su u gradu ovakvih dobrotvora, promoviranog javnog dobra i društvenih vrijednosti, posve bogohulna. Ja ću do tada, baš kao što sam radio i do sada, razgovarati sa susjedima koje nitko nije kontaktirao, ni dobri duh portuna, ni Ninčevićevi apostoli. Ti stanari, odnosno moji susjedi, znali su kome će se obratiti – meni. Razgovaramo o tome kako zaštiti javno dobro i građane od uzurpatora koji smatraju da mogu, kada to njima financijski odgovara, nametati vlastiti financijski interes kao temu od javnog dobra. S pozicije javnog dobra, Ninčevićeva garaža, a sve kako bi hotel dobio zvjezdicu više je, premijerovim jezikom rečeno, ne-tema, odnosno, u duhu Ninčevićeve nemušte pisanije, nešto suvišno i za javni prostor zagađujuće.