Na Trgovačkom sudu u Zadru donesena je presuda u nesvakidašnjem sudskom postupku u kojem je jedan "Vodovod" tužio drugi zbog neplaćenih računa za – vodu!
Riječ je o slučaju iz 2011. godine kada je sklopljen Ugovor o isporuci vode prema kojem će šibenski "Vodovod" vršiti isporuku vode benkovačkom "Vodovodu" po cijeni od 3,98 kuna, uvećano za naknadu za korištenje vode u iznosu od 0,80 kuna, te naknadu za zaštitu voda u iznosu od 0,90 kuna i PDV u iznosu od 0,91 kunu. Benkovački "Vodovod i odvodnja" d.o.o., međutim, nije platio račun od ukupno 151.059,57 kuna pravdajući se obračunatom potrošnjom, visinom obračunate cijene, kao i kvarom na vodomjeru.
Sudac Tomislav Jurlina te je prigovore, međutim, ocijenio kao neosnovane, pa je u presudi naložio benkovačkom "Vodovodu" plaćanje iznosa od 151.059,57 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Utvrđeno je, naime, da je na temelju Ugovora o isporuci vode od 2. svibnja 2011. tuženi "Vodovod" bio evidentirani korisnik šibenskog "Vodovoda" na mjernom mjestu u Radašinovcima.
Neosnovan prigovor
– Redovnim čitanjem vodomjera nesporno je utvrđeno kako je zaračunata potrošnja ispravna, da je vodomjer kao i dio mreže za koji je odgovoran u ispravnom stanju jer tužitelj kao isporučitelj usluge sukladno Pravilniku o općim i tehničkim uvjetima vodnih usluga, upravlja i održava sustav javne vodoopskrbe do vodomjernog okna, uključivo i vodomjerno okno kao posljednje mjesto isporuke – navodi se u obrazloženju presude. Tuženik je, kako je utvrđeno, imao neposredan uvid u potrošnju vode pa je njegov prigovor u smjeru obračunate potrošnje i obračunate cijene, kao i kvara na vodomjeru, sud ocijenio kao neosnovan, a posebice uz činjenicu da u tom smjeru nije predlagao dokaze. Benkovački "Vodovod" nije dokazao da bi imao primjedbe na račune tužitelja niti je prigovorio ispravnosti vodomjera u vrijeme obračuna, a o bilo kakvom neslaganju bio je dužan obavijestiti tužitelja kao isporučitelja na vrijeme.
– Zaključuje se da je tuženik imao neposredan uvid u potrošnju vode pa je njegov prigovor u smjeru obračunate potrošnje i obračunate cijene, kao i kvara na vodomjeru, sud ocijenio kao neosnovan, a posebice uz činjenicu da u tom smjeru nije predlagao dokaze kako je to predviđeno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, tuženik nije dokazao da bi imao primjedbe na račune tužitelja niti je prigovorio ispravnosti vodomjera u vrijeme obračuna, a o bilo kakvom neslaganju bio je dužan obavijestiti tužitelja kao isporučitelja na vrijeme – navodi se, među ostalim, u presudi Trgovačkog suda u Zadru.