Raditi se i proizvoditi u polju – mora, bez obzira na epidemiju koronavirusa i sigurnosne mjere izolacije koje su uvedene. Svi koji imaju proizvodnju hrane, jednostavno ne mogu stati, proizvodni procesi moraju teći. Tu se ne može staviti lokot na bravu pa reći "zatvoreno do daljnjega", jer ono što se mora obaviti, nema odlaganja. Kako u takvim uvjetima "radi" proizvodnja, pitali smo zadarske maslinare i vinare Radoslava Bobanovića iz Poljoprivredne zadruge Masline i vino i Zorana Pantalona iz Kraljevskih vinograda u Petrčanima.
- Tko sije, žet će, tko ne sije neće žet – kaže Bobanović kojega smo preko mobitela zatekli usred vinograda na imanju zadruge u Polači/Tinju.
Bilo je, priznaje nam, nejasnoća u počeku od strane Stožera Civilne zaštite koji se u međuvremenu dosta dobro prefesionalizirao u nastaloj krizi. Kako ići u polje, na koji način raditi, a istovremeno držati socijalnu distancu? Bilo je puno pitanja koja su se u međuvremenu rješavala...
- Ovaj je posao ovisan puno i o vremenu. Ako je bura, velika kiša, jugo, ne može se raditi u polju. Ako je vrijeme pogodno, onda smo u poljima i radimo, s tim što su to velike površine, tu se čovjek od čovjeka nalazi po 100 pa i 500 metara. Tako da taj problem socijalne distance nemamo, ali smo imali puno teškoća s vremenskim nepogodama, puno je bilo bure i zbog toga nismo mogli u polje na rezidbu masline, voćki... A što se tiče korone, najviše smo oštećeni po pitanju prodaje na licu mjesta. Ona je potpuno stala, jedino što imamo web shop prodaju, preko naše internetske stranice https://www.masvin-polaca.hr/, facebooka i dostavom preko raznih kanala. Onaj tko je prepoznao zadnjih pet-šest godina našeg rada, oni naručuju naše proizvode dostavom. Interesantni smo na hrvatskom tržištu Žutim klikom HP-expressa. Imamo nešto i obiteljskih dostava putem drugih prijevoznika, ali s izvozom smo u problemu. U Njemačku kao jedan od najvećih potencijalnih kupaca, pojedinačne pošiljke ne mogu ići u staklenoj amabalaži. To je veliki problem i u čitavoj Europi. Imamo dosta prijateljskih narudžbi iz Njemačke i drugih zemalja, ali ih ne možemo isporučiti ako nisu pakirane u čitavim paletama. Za buduća vremena i to moramo promijeniti jer nismo takav sustav, ali kad bi se ujedinila tri-četiri sustava u Hrvatskoj, pa da zajedno pošalju nekoliko paleta proizvoda u Njemačku, to bi već bila druga stvar. Trenutno se ništa u buteljama ne može slati prema Njemačkoj, a da je zasebno pakirano. Generalno govoreći, izgubili svo visoki postotak prometa. Planirali smo povećanje od 20 posto ove godine, do trenutka uvođenja mjera protiv koronavirusa bili smo i dobri, ali od 14. ožujka nastao je potpuni zastoj. U odnosu na prošlogodišnji travanj, imat ćemo možda 20 do 30 posto prometa dostavama, ako i toliko. Turizam je stao, od Konavala do Istre i Međimurja od 1. ožujka su sve grupe turista otkazane, pa tako i kod nas. Držimo se u vezi sa svim našim partnerima, kupcima i klijentima i očekujemo kad ovo stane, da će se sve pokrenuti. Trenutno održavamo sustav, očekujući bolja vremena – kaže nam Bobanović.
Vrlo su brzo reagirali u nabavci zaštitnih sredstava i dezificijenata, a nekim domovima za starije i nemoćne uputili su donacije, pomogli su i Cvjetnom naselju u Zagrebu zbog ublažavanja posljedica potresa, čak je i prema Kaptolu otpremljena – doduše manja nego obično – određena količina maslinovih grančica na blagoslov za Cvjetnicu. Inače se iz Polače/Tinja pošalje čitav šleper grančica, ovoga puta otišla je samo simbolična količina...
- Sve što radimo moramo činiti uz mjere opreza koje se moraju poštivati, jer vidimo kako stradavaju one zemlje koje ih zanemaruju. Možemo slobodno reći: kapital više ne vlada svijetom! Ne zna riješiti puno stvari, od potresa do klimatskih promjena. Ovdje vlada ljudska sinergija, samopomoć i održivost s prirodom. Zbog toga smo se u PZ Masline i vino davno odredili prema ekološkoj proizvodnji, što znači da profit nije na prvom mjestu, već održivost sustava. U tom će se smislu sad stvari mijenjati, jer to su vrata za budućnost. To je teže i manje, ali kvalitetnije – ističe Bobanović.
Prema njihovom kalendaru, prva berba je 15. lipnja – smokve, slijedi grožđe 15. kolovoza i 15. rujna berba maslina. Bit će to turbulentno razdoblje zbog radne snage, ali valjda će i korona "popustiti" do tada.
- Otpuštati nećemo nikoga, ali računamo i na državnu potporu, jer prihoda trenutno nemamo, a proizvodnja mora ići. Ovo je mladi projekt, taman nam je ova godina trebala da iziđemo iz "pakla muka". Sad ovo treba izdržati, jer ćemo sigurno imati pad do kraja godine od 50 posto, ako ne i više – zaključuje Bobanović.
Zoran Pantalon s druge strane Zadarske županije, iz Kraljevskih vinograda u Petrčanima, u sličnim je problemima. Njih je "korona" zatekla baš kad su dobili dobre vijesti: njihovo vino Rose Scuro iz Kraljevskih vinograda, napravljeno 2018. godine, zauzelo je drugo mjesto u ocjeni stručnjaka specijaliziranog časopisa Dobra hrana. Taj rose iz Kraljevskih vinograda koji ima u svom genetičkom kodu crljenak, autohtonu i najstariju sortu iz koje je izašao plavac mali, za sljubljivanje s kamenicama, na uglednom Oyster Wine Contest u japanskom Tokyu nagrađen je u seriji iz berbe 2016. godine. Unatoč dobrim vijestima, u vrijeme koronavirusa morali su se prilagoditi i postati mobilni, pa građanima dostavljaju svoja vina do kućnih vrata.
- U proizvodnji nema stajanja, a posla ima koliko hoćeš. Nije bilo prave zime i tek smo nekidan završili sa rezidbom vinograda. Žica se nateže, stupovi se dižu, ritam je stalan i nema tu nekog stajanja. Ljude nismo otpustili i pokušavamo u ovim uvjetima preživjeti. Naša podetiketa Grgur vinski s ponudom vina koja je prilagođena cijenama našem tržištu, obavlja dostavu do kuće u suradnji s Marikomercom koja na takav način prodaje ribu po gradu. Znači ljudi nazovu na broj 098 9141 031 i po pozivu se dostavlja željena količina vina. Veća distribucija vina i izvoz su stali, ne samo Zadar i Hrvatska, već cijeli svijet. Domjenci, pričesti, krizme, vjenčanja, sve je to prolongirano, posjeti vinogradima također ne postoje. Radimo u jednom izvanrednom stanju i tako smo se morali i prilagoditi – zaključuje Zoran Pantalon.