Četiri djevojke iz zadarskog Azila za napuštene pse na Žmirićima "pucaju po šavovima”. Već dugo traje njihova borba za nezbrinute životinje, ali zbog pomanjkanja brige društvene zajednice za njihov rad i nedostatka financijskih sredstava, a i zbog sve većeg broja nezbrinutih životinja, došle su do ruba. Više u ovakvim uvjetima, kažu – ne mogu.
- Mi odustajemo i ne želimo ovo više raditi. Tko hoće neka preuzme, nas četiri smo gotove. Pišite što god hoćete u komentare, iznosite svoja mišljenja iz fotelja, ali dokle god se netko ne stvori tamo za one pse i pomogne brinut o 100 i nešto pasa svakodnevno, ovo nema smisla.
Ovo je prizor od jutros, par sati nakon prethodne objave. Rugate nam se. Odvratno. Kolegica šalje ovo i plače. Plače dok pere izolaciju punu novih pasa, punu štenaca vaših legla, dok riba pod i ogradice od psećih g.....! Za 10 dana nam se oduzimaju još dva boksa, pa di bi mi trebali ove pse sve stavljati?
Što je sve ovo briga nas četiri?
Di ste svi? Di je Grad Zadar? Di je županija? Di su svi novci za ovo poplaćati, nahraniti, izliječiti? Smjestiti? Novci se daju Skloništu Privlaka, a mi tuketine radimo sav posao i zbrinjavamo sve? Alo ej? Pa pukle smo više i neću šutiti! Plačemo, vrištimo. Raspadamo se. Ukoliko već danas se ne dogodi neko čudo i ne kontaktira nas netko s magičnim rješenjem i ne dogodi se nešto bolje za ovaj azil, za ove pse i za nas četiri, eto ovaj put nije blef - mi smo gotove i odustajemo, stoji u dramatičnoj objavi djevojaka iz azila na društvenoj mreži od prije desetak dana.
Irina je jedna od volonterki koje "drže” Azil na životu.
- Financiramo se isključivo od donacija dobrih ljudi, znači nemamo još uvijek pomoć s nikakve strane. Istina je da smo dobile registraciju kao sklonište tek prošle godine, prije nekih 7–8 mjeseci, pa su svi ugovori koje su općine i Grad Zadar do sada sklapali, potpisani sa Skloništem Privlaka. Ti su ugovori još uvijek važeći, tako da mi nismo uspjeli sklopiti nove ugovore, ali je činjenica i najveći problem taj što Sklonište Privaka nema veliki kapacitet prihvata pasa, oni mogu primati samo 60 pasa.
Kako su bili jedino registrirano sklonište unatoč takvom kapacitetu, imaju ugovore s mnogim općinama, jer prema zakonu svaka općina mora imati potpisan ugovor za zbrinjavanje pasa. Taj kapacitet je premali, pa smo mi tražile od Grada da u pomanjkanju mjesta kod njih ti psi dođu kod nas. Ionako primimo te pse jer ih ne možemo izbaciti na cestu. Ali oni o tome ne žele raspravljati, rekli su da se dogodine javimo na natječaj, pa ako prođemo... Činjenica je na žalost da je veća potreba za skloništem za pse nego što ima mjesta u azilu Privlaka. Mi te pse primimo, a nitko nam ne uplati nikakav novac niti imamo pomoći od ikoga – ističe Irina.
Trenutno su potpuno popunjeni, imaju 114 pasa u Azilu. Privlaka ima 60 registriranih pasa, taj je azil registriran pod veterinarskom ambulantom Mustać. Kad su nedavno premještale zadarski azil na susjednu lokaciju, djevojke su to same prebacile, jedan dio im je pomogla tvrtka koja je gradila trgovački centar na mjestu staroga azila. Susjednu lokaciju im je dao grad na korištenje, ali samo na dvije godine. Sredstva za financiranje ne dobivaju, jer je Grad Zadar ugovor potpisao sa Privlakom, međutim pokazalo se da to nije dovoljan kapacitet jer pasa ima više pa završe u zadarskom azilu kojega nitko ničim ne plaća. Zbog toga su četiri volonterke na rubu snaga...
- Nemamo više mjesta za primanje novih pasa, a svakoga dana ih je izbačeno jako puno. Vrtimo se u krug. Osim novca kojega nema, problem je i taj što se ne provodi zakon koji je propisan u RH. Komunalni redari ne idu u provjeru čipiranja i cijepljenja, čime bi se smanjio broj izbačenih pasa. Nije nam cilj imati 50 azila u Zadarskoj županiji već da imamo što manje pasa koji se izbacuju na ulicu, pogotovo tih malih štenaca i legla. A tu ne možemo same, trebaju Grad i Županiju odraditi svoj dio posla i otići u kontrolu čipiranja, cijepljenja i tih legla koja su nekontrolirana, kako bi se na taj način smanjio taj broj napuštenih pasa. Možemo mi graditi skloništa od pet tisuća pasa, ali to neće riješiti problem. Istina je da mi financijski ne možemo, veterinarski troškovi su poskupili u nebesa, a s druge strane bi se trebalo napraviti sve da se taj problem počne u korijenu rješavati – kaže Irina i nastavlja:
- Nije rješenje davati neograničeno novca i da ima sve više pasa. Nama je cilj da nam se pomogne financijski, a s druge strane da se napravi taj korak da netko ode i napravi taj dio posla i smanji izbacivanja pasa na ulicu. A ne da slovimo kao županija koja ima najviše izbačenih pasa. Ni same ne znamo što poduzeti u nastaloj situaciji. Zadnja opcija nam je otvoriti sve bokseve da psi iziđu vani, jer mi više nemamo opcija da ih liječimo, čipiramo, kastriramo... Nemamo neko rješenje ako nam ne uskoče Grad i Županija, jednostavno to ne možemo više same. To su već sad ogromni troškovi. Ljudi nam jednostavno ostave čitavo leglo noću ispred vrata ili dođu tu i kažu nam da će ga oni pustiti u šumu ili uspavati ako ga mi ne uzmemo... Idu na to da smo mi senzibilne na takve stvari i da ćemo mi uzeti te pse ako oni kažu da će ih negdje izbaciti ili usmrtiti. U zadnjih 15 dana nam je ušlo 47 novih pasa. Fizički se to ne može više stizati, nas je tu premalo, nemamo niti volontera koji nam žele doći pomoći, postalo je neizdrživo – kaže Irina.
Mogu izdržati još možda mjesec dana, a onda će morati povući očajnički potez, osim ako se ne udomi veći broj pasa, a činjenica je da ni udomljavanja nema toliko puno, puno ih se i vrati natrag u azil. Više ne mogu primiti niti jednog novog psa, jer su skroz bukirani. Na potezu su Grad Zadar i Županija. Iz Grada im kažu kako grade novo sklonište, ali bilo bi dobro da se do tada osiguraju sredstva kako bi zadarski azil izdržao do tog perioda. Psi ne mogu čekati do tada, a voda je došla do grla. Nije dobro nikako, svi zatvaraju oči jer pasa nema na cesti.
Što ako se stotinu i više pasa pojavi na gradskim ulicama? Tko će tada brinuti o njima?