Modna kuća Varteks, revitalizirana pod vodstvom Nenada Bakića, ima novi hit na društvenim mrežama. Za jednog od svojih manekenka – ustvari istaknutih javnih ličnosti koji nastupaju pod egidom ‘nesavršenih muškaraca’ – odabrali su Marina Ninčevića, svećenika rođenog u Zadru, donosi telegram.hr.
Marino Marjan Ninčević 45-godišnji je teolog, znanstvenik, profesor i misionar koji, osim što pozira u elegantnim Varteksovim odijelima, organizira izgradnju đačkog doma u Zambiji, a nedavno je objavio stručnu knjigu o kibernetici. Profesor pedagogije i didaktike na Hrvatskim studijima, Ninčević je godinama bio svećenik u zadarskim župama.
RAD S OVISNICIMA I OBOLJELIMA OD AIDS-A
Pomagao je i oboljelima od AIDS-a u Klinici ‘Fran Mihaljević’ u Zagrebu, a dvadeset godina radi s bivšim ovisnicima u zajednici Cenacolo. Diplomirao je filozofiju i teologiju, zatim zaradio i magisterij iz teologije te još i doktorat iz pedagogije.
Posljednje tri godine redovito odlazi na misiju u Zambiju. “Tamo sam prvi put otišao prije tri godine, kada me don Boris Dabo pozvao da mu dođem pomoći”, kaže Ninčević za Telegram. “On mi je poslao program mog boravka tamo i to sam prihvatio, izgledalo mi je izazovno i zanimljivo, a onda sam shvatio da sve to što ću raditi tamo mora biti na njihovom silozi jeziku, pa sam ga počeo učiti”.
‘VIDJELA ME U VARTEKSOVOJ KAMPANJI I DONIRALA’
Ninčević u Zambiji, u sklopu misije Nawinda, želi sagraditi učenički dom za stotinjak tamošnjih srednjoškolaca. Nastup za Varteks u tome mu je neočekivano pomogao, priča za Telegram. “Vidjela me jedna gospođa koja je donirala poveću svotu novca za dom, ali je željela ostati anonimna. Zahvaljujući toj donaciji skupili smo dovoljno za građevinske radove”, kaže.
“Sljedeći cilj nam je nabava inventara, a željeli bismo dom opremiti i solarnim panelima za što sada tražimo donatora”. Otkako je prvi puta otišao u zapadnu Zambiju, Ninčević je znao da tamošnjim ljudima treba pomoć, ali kako kaže, više on dobije od njih nego oni od njega.
DJECA ĆE PRVI PUT SPAVATI NA KREVETU
“Pokreće me ta njihova plemenita jednostavnost življenja. Oni su zadovoljni, sretni i stalno pjevaju. Jedu samo bijelu palentu i to dva puta dnevno, ali su presretni ako imaju toga. Male stvari ih vesele. Ja toj djeci donesem malo bombona, par kila, a oni su s tim jednim bombonom presretni, taj jedan dijele međusobno”, kaže nam.Osim učeničkog doma, za zambijske srednjoškolce treba naći i sponzore koji bi ih sponzorirali sa 100 eura godišnje u koje je uključena školarina, hrana, smještaj i ostale potrepštine. “Ti ljudi zaista nemaju ništa, ni vode ni struje, a kuće su im od blata. Stotinu djece, 50 djevojčica i 50 dječaka, koje ćemo smjestiti u dom, tamo bi prvi put spavali na krevetu i jeli pravim priborom”, objašnjava.
NUŽNOST MODERNIZACIJE OBRAZOVNOG SUSTAVA
Ninčević se aktivno bavi znanošću, konkretno, kibernetikom ili umjetnom inteligencijom o kojoj je s kolegom Zdenkom Balažem napisao knjigu ‘Kognitivna kibernetika – Računska racionalnost misaonih sustava’. Kako nam kaže, on se pozabavio teorijskim dijelom te je umjetnu inteligenciju sagledao iz kuta filozofije, edukacijskih znanosti i teologije, dok se Balaž bavio tehničkom stranom.
“Vlak prolazi, mi u njega ne uskačemo”, citira nam Matu Rimca i dodaje: “Vrijeme je tehnologije i živimo u tom vremenu i ako naša edukacija i obrazovni sustav ne budu išli u tome smjeru, ukoliko se ne budu usavršavali i modernizirali, vlak će nam proći. U knjizi smo pokazali važnost dubinske pohrane znanja zbog koje jača i naša prirodna inteligencija jer nije dovoljno ostati samo na razini informacija koje vidimo na ekranu.”
Kao profesoru, bitno mu je studentima prenijeti znanje, ali ne samo ono koje je zapisano u knjigama. “Važno mi je da im prenesem i sustav vrijednosti jer predajem pedagoške predmete i moji studenti će jednog dana biti nastavnici i važno mi je da im prenesem način na koji će se ophoditi s učenicima. Zastupam interkulturalne vrijednosti i na taj način pokušavam poučiti ono što znam.”
ZADARSKE ŽUPE ZAMIJENIO SVJETSKIMA
Ninčeviću Afrika nije jedina destinacija, iako nam kaže kako u zadnje vrijeme štedi koliko god može i ne troši ni na što, osim na putovanja u Zambiju. Zadarske župe zamijenio je svjetskima: “Ne mogu vam reći koliko sam točno zemlja posjetio, ali mogu reći da sam bio na svakom kontinentu. Nekako najupečatljivija bila su mi putovanja u Indiju, Australiju i Latinsku Ameriku, u Indiji sam bio mjesec i pol dana, a u Latinskoj Americi sam držao duhovnu obnovu”, kaže Ninčević.
Naglašava kako uspijeva putovati jer u svakoj zemlji ima prijatelje i kolege koje ga ugoste, ali ipak, najugodnije mu je sa Zambijcima: “Jedva čekam 1. kolovoza da se vratim tamo. Čovjek ovdje radi, trči, piše, stalno se susrećemo s problemima i našim društvom koje je opterećeno sa svime i svačime. U Zambiji tog opterećenja nema i to mi je pokretač i razlog zašto se svake godine vraćam”, zaključuje svećenik u Varteksovom odijelu.
Nakon objave članka reagirala je Zadarska nadbiskupija. Reagiranje prenosimo u cijelosti:
Zadnjih tjedana pojavilo se nekoliko napisa u medijima u kojima se govori o svećeniku Zadarske nadbiskupije, don Marinu dr. Ninčeviću, koji je u ulozi „manekena pod egidom ‘nesavršenih muškaraca’ pozirao u elegantnim Varteksovim odijelima“. A uz to, bavi se znanošću i predaje na Hrvatskim studijima te sudjeluje na „humanitarnim skupovima Rotarijanaca“, putuje po svijetu od „Indije, Australije do Zambije gdje želi graditi učenički dom“. Nikomu nije zabranjeno činiti dobro, baviti se znanošću i predavati na sveučilištima. Ali, kad se radi o svećeniku i njegovim aktivnostima izvan župnoga pastorala, očekuje se od njega da poštuje unutarnji crkveni red, propise i zakone. U slučaju don Marina dr. Ninčevića zadnjih je godina puno stvari „u neredu i mimo zakona“. Stoga, Ordinarijat Zadarske nadbiskupije smatra potrebnim dati sljedeće priopćenje:
a. Don Marino dr. Ninčević svećenik je Zadarske nadbiskupije koji je zaređen 28. lipnja 1998. g. u Zadru gdje je obavljao razne pastoralne službe u sjemeništu i na župama do ljeta 2014. g., kada je zatražio i dobio slobodnu godinu („anno sabatico“).
b. Budući da je 2014. godine sklopio ugovor o radnom odnosu s Hrvatskim studijima bez znanja i dopuštenja mjesnog Ordinarija, Nadbiskup ga je opomenuo i naložio neka se vrati u Nadbiskupiju. Don Marino nije prihvatio Nadbiskupovu odluku, već je uložio žalbu na Kongregaciju za kler koja je potvrdila ono što je Nadbiskup tražio. Nakon toga don Marino je uložio drugu žalbu na vrhovni sud Apostolske signature koji je žalbu odbio, pa je time potvrđena Nadbiskupova odluka da se don Marino ima vratiti u Nadbiskupiju.
c. Mnogi čitatelji i dobronamjerni vjernici misle kako je sve to što mediji pišu o don Marinovim aktivnostima u redu. Nažalost, nije. Don Marino dr. Ninčević, naime, nije imao dopuštenje crkvenih vlasti za sklapanje ugovora o radu na Hrvatskim studijima, kao što nije imao ni prethodno dopuštenje za studij pedagogije. Isto tako, izuzev one „slobodne godine“ (2014.), on nema dopuštenje boraviti izvan Nadbiskupije, a već je četiri godina nezakonito odsutan i bavi se poslovima za koja nema crkveno dopuštenje. O svemu tome vodio se i vodi crkveni proces koji se dosada odvijao u diskreciji.
Radi spomenutih napisa u medijima i potrebne jasnoće o samom slučaju, kao i objašnjenja vjernicima u Zadarskoj nadbiskupiji koji često pitaju o tom slučaju, učinilo nam se potrebnim dati ovo priopćenje.