U riznicu zadarskog samostana vraćen procesijski križ iz 14. stoljeća ukraden u velikoj pljački: ‘U krađu umjetnina navodno su bili umiješani sinovi političara‘

Procesijski križ iz 14. stoljeća, jedan od najljepših zlatarskih radova hrvatske srednjovjekovne baštine, koji se pripisuje velikom zlatarskom umjetniku Franji iz Milana, autoru svjetski poznate Škrinje sv. Šime, u petak je vraćen u riznicu samostana Svetog Frane u Zadru iz koje je ukraden prije 49 godina.

Ovaj vrijedan artefakt u maniri glavnog lika kriminalističkog trilera američkog pisca Dana Browna ‘Da Vincijev kod‘, otkrio je stručnjak za srednjovjekovnu umjetnost, prof. Donal Cooper sa Sveučilišta u Cambridgeu na osnovu stručnog članka o križu doc. dr. sc. Marijane Kovačević sa Sveučilišta u Zadru 2009. godine. Pronašao ga je u Muzeju ‘Amadeo Lia‘ u talijanskom gradu La Spezia. Dr. Cooper je utvrdio je da je križ 1975. godine prodan na poznatoj aukciji umjetnina Sothersby u Londonu gdje ga je kupio kolekcionar srednjovjekovnih umjetnina, danas 97-godišnji Amadeo Lia koji je križ 1996. darovao gradskom muzeju u La Speziji koji nosi njegovo ime.

O svom otkriću izvijestio Sveučilište u Zadru. Sveučilište je tu informaciju proslijedilo Ministarstvu kulture, koje je potom obavijestilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Hrvatski MUP je zatim stupio u kontakt s Interpolom Italije radi utvrđivanja činjenica i provjere točnosti dobivenih podataka. Križ su Hrvatskoj vratili nasljednici Amadea Lie. Nakon procesa restitucije, ministrici kulture i medija dr. sc. Nini Obuljen Koržinek ga je predao veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji Jasen Mesić koji je sudjelovao u procesu restitucije, u prisustvu ministra vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordana Grlića Radmana i talijanskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj Pierfrancesca Sacca. 

- Ovo je sigurno jedno od najvrijednijih kulturnih dobara koje je ikad vraćeno u Republiku Hrvatsku, u smislu vrijednosti za našu baštinu, ali posebno za grad Zadar. Ovaj križ je iznimno je vrijedan jer je istraživanjima dokazano da je nastao upravo na narudžbu ovdje u samom Zadru i da ima likove svetaca koji su svi vezani uz povijest Zadra, ali ovo je i na jednoj simboličnoj razini jako važan događaj jer pokazuje, dakle taj je križ bio ukraden, međutim obitelj Lia ga je legalno kupila i kada se otkrilo da se radi o ukradenom predmetu započeli su razgovori koji su trajali od 2009., 2010. do danas. međutim obitelj Lia je napravila tu gestu i odlučila vratiti taj križ u Hrvatsku tako da mi je jako drago da su ovdje i predstavnici obitelji Lia i Gradonačelnik grada la Spezia i predstavnici talijanske policije, svo ini koji su zajedno sa našim službama i+u m i vel u rimu i naravno franjev i svim stručnjacima radilina tome da se ovaj križ vrati u Hrvatsku - rekla je ministrica Koržinek. 

S križem 1974. godine istovremeno su ukradena i dva srebrna pozlaćena kaleža, relikvijar, izrezani inicijali iz antifonara i drugi predmeti. Na novinarsko pitanje o tim umjetninama, veleposlanik Mesić je odgovorio kako će ako bilo što kaže umanjiti šansu da se te umjetnine vrate.

- Mislim da je jedan od razloga što je ova priča uspješno okončana taj što se radilo u tišini. U priču je bio uključen vrlo mali broj ljudi. Surađivao sam već s talijanskom policijom kada su tražili neke druge stvari, a svaka informacija koja se pojavi u medijima o nekom artefaktu potjera ga da ga se opet skloni na nekoliko desetljeća u neko drugo sklonište. Moramo uvijek na to misliti, no nadam se da će nam se posrećiti i ubuduće - izjavio je Mesić.

Sin kolekcionara Amadea Lie, Ricardo rekao je kako je vraćanje križa na mjesto gdje pripada bilo jedino ispravno što su mogli učiniti.

- Iznimno sam sretan što se križ vratio. Prvi put sam na ovom mjestu i čini mi se jako mistično. Imao sam samo deset godina kada ga je moj otac kupio. Bio je u našoj kući sve dok muzej nije otvoren - rekao je Ricardo Lia. 

Gradonačelnik La Spezie Pierluigi Peracchini istaknuo je kako je ovaj događaj vrlo važan trenutak i za Hrvatsku i Italiju.

- Od momenta kada smo saznali da postoji zahtjev za povrat križa mi smo napravili sve što je je potrebno, ne samo zbog materijalne vrijednosti već zbog svega što taj križ predstavlja. Osjećamo se zadovoljni i sretni zato što je vraćen tamo gdje pripada - istaknuo je, s čim se složio zadarski gradonačelnik Branko Dukić naglasivši kako se rijetko događaju trenuci kada se povijesno blago vraća u svoj prirodni ambijent, a naročito u crkvu u kojoj su potpisani dokumenti Zadarskog mira. 

Naglasivši kako je vraćanje ukradenog križa važan trenutak za njihovu franjevačku zajednicu, za Zadar i za Hrvatsku, gvardijan samostana, fra Stipe Nosić otkrio je pozadinu krađe umjetnina koja se odigrala u noći između 26. i 27. travnja 1974.godine.

- Ta krađa, kada je među drugim eksponatima ukraden i taj križ, potresla je mene kao mladog franjevca i cijelu zajednicu. Pričalo se tada o načinu krađe. Ondašnja milicija očito je otkrila počnitelje, pa je Okružni sud u Zadru u studenom 1974. vodio predmet u vezi s tom krađom pod nazivom Bruno Nikpalj i drugi. Pričalo se i o umiješanosti sinova nekih političara i da zato nije bilo traga ukradenim umjetninama, pa tako ni presudi. Prolazilo je tako vrijeme sve dok 2007. godine profesorica Marijana Kovačević nije objavila stručni članak o križu. Ovdje je danas i njezin sin. Na osnovi njezinog članka prof. Donald je prepoznao križ i evo ga sada ovdje gdje će ga ubrzo svi moći vidjeti - ispričao je gvardijan.

Na svečanosti  povrata križa samostanu Svetog Frane na Poluotoku sudjelovao je i ministar regionalnog razvoja i fondova EU Šime Erlić, te predstavnik talijanske policije zapovjednik Alessandro Caprio.

Na križu je, prema članku Marijane Kovačević i lik kraljice Elizabete Kotromanić, koja je darovala novac za izradu škrinje sv. Šime. 

Voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu Uprave za zaštitu kulturne baštine Tatjana Horvatić ustvrdila je da ga izrazita kvaliteta svrstava među najvažnija među sličnim djelima u Dalmaciji i šire. Uz to, istaknula je ljepotu obrade, posebnost tehnike i posebnu ikonografiju. Zaključila je da je križ jedan od najvrijednijih, ako ne i najvrjedniji pokretni artefakt anžuvinskog razdoblja srednjovjekovne Hrvatske. 

Da je križ bio naručen za franjevački samostanu u Zadru potvrđuje ikonografija koja, osim franjevačkih svetaca, prikazuje i dvoje zaštitnika grada Zadra – sv. Krševana i sv. Anastaziju.

Na drugoj strani, oko središnje pločice s prikazom raspeća, uz dvoje zaštitnika grada raspoređeni su razni sveci. Među likovima se nalazi i jedna ženska osoba koju je doc. dr. Marijana Kovačević identificirala kao kraljicu Elizabetu Kotromanić, suprugu Ludovika I. Anžuvinca. Prikazana je na istovjetan način, raspuštene kose i bez pokrivala na glavi, kao na škrinji sv. Šimuna, što upućuje na to da je ona naručiteljica križa.

Akademik Ivo Petricioli nastanak križa, kojeg je usporedio s križem opatice Pave, zbog srodnih graviranih likova, smjestio je u razdoblje oko 1370. godine. 

O križu je pisao i Nikola Jakšić, profesor emeritus Sveučilišta u Zadru koji među kolegama slovi za ponajboljeg poznavatelja hrvatske ranosrednjovjekovne umjetnosti.