‘Da je vuk mrtav, a nekom nisu ovce na broju‘, moglo bi se zaključiti iz presude Općinskog suda u Gospiću gdje je vozač iz Andraševca ovih dana izgubio spor. Tužbu je prije tri godine pokrenuo protiv države i Nacionalnog parka Plitvička jezera nakon što mu je 5. kolovoza 2018. oko 21 sat, dok je vozio kroz park, iz visokog raslinja istrčao vuk i udario u prednji desni bočni dio automobila.
Osim što mu je tužba za naknadu solidarne štete na automobilu od 5.228,35 eura odbijena, vozač presudom od 8. rujna sada mora platiti i sudske troškove, iako je očevidom MUP-a utvrđeno kako nije kriv za sve što se tog dana dogodilo.
Policijskim očevidom je, naime, utvrđeno kako tijekom vožnje zbog visokog raslinja nije mogao vidjeti vuka koji je izletio na automobil. Na mjestu naleta, kao ni u blizini nije bilo prijelaza za divlje životinje, tzv. zelenog mosta, iako je predviđen Planom upravljanja NP Plitvička jezera, a rendžeri nadzorne službe preuzeli su brigu o uginulom vuku, kao vlasništvu Nacionalnog parka ‘Plitvička jezera‘.
Na mjesto nezgode je odmah je izašao i nadzornik Javne ustanove NP Plitvička jezera te sačinio Zapisnik o obavljenom nadzoru i utvrđenom stanju. Naknadu štete vozač je najprije zatražio od Croatia osiguranja d.d. Zagreb gdje NP Plitvička jezera ima policu osiguranja štete od naleta divljači, međutim njegov zahtjev je otklonjen jer se vuk nalazi na popisu strogo zaštićenih vrsta pod zaštitom Republike Hrvatske
Osim Croatia osiguranju d.d. obratio se i Nacionalnom parku Plitvička jezera, te Ministarstvu zaštite okoliša i energetike RH, no oni su mu zahtjev otklonili ili se na njega uopće nisu očitovali, pa je nakon toga, kako bi nekako podmirio štetu na automobilu, podignuo tužbu protiv države i parka.
U višegodišnjem sudskom postupku, gdje je saslušano mišljenje vještaka Bepice Borića, dipl. ing. prometa, svjedoka, te je izvršen uvid u desetak dokaza, međutim, jedino nije ostalo sporno da je vozač doživio prometnu nesreću na dionici koja prolazi kroz područje Nacionalnog parka i to sudarom s vukom koji predstavlja strogo zaštićenu divlju vrstu.
Sve drugo je ostalo sporno, nakon što je sutkinja Mirjana Kosanović odbacila tužbu pod obrazloženjem da se vuk nalazi na popisu strogo zaštićenih vrsta pod zaštitom Republike Hrvatske, za što su odgovorne - Hrvatske ceste do.o.
- Drugim riječima, zakonska zadaća brinuti se da sudionici u prometu ne stradaju od divljih životinja na državnoj cesti je zadaća Hrvatskih cesta d.o.o., dok je zadaća parka brinuti se da divlje životinje ne stradaju zbog sudionika u prometu – navela je sutkinja u dijelu obrazloženja presude.
Pojašnjeno je kako je pravilnikom o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrta ostalog propisano, da se ne nadoknađuje šteta koja nastaje kao posljedica stradavanja životinja strogo zaštićenih vrsta. Pojasnila je kako Zakon o zaštiti prirode, naime, propisuje da Republika Hrvatska ne odgovara za štetu koju prouzroče divlje vrste, osim u iznimnim situacijama gdje država ipak odgovara za štetu.
Oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini direktne imovinske štete koju nanesu životinje strogo zaštićenih divljih vrsta, ako Ministarstvu ili vještaku kojega je ovlastio ministar prijavi nastanak štetnog događaja bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana nastanka štete, odnosno najkasnije u roku od 24 sata od dana nastanka štete koju prouzroče strogo zaštićene velike zvijeri na domaćim životinjama – pojasnila je, te dodala kako je iz spisa vidljivo da tužitelj nije uspio dokazati da je pravovremeno poduzeo iti jednu radnju koju mu nalaže Zakon o zaštiti prirode da bi mogao uspješno tražiti naknadu štete od države zbog sudara njegovog automobila i vuka koji je nesporno strogo zaštićena divlja vrsta.
- A sve i da je podnio zahtjev pravovremeno, kao i tužbu, prilikom sudara vuk je stradao, pa je tužitelj izgubio to pravo – navela je.
Dodala je kako je iz obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva Croatia osiguranja od 13. rujna 2018. vidljivo da je policom osiguranja od odgovornosti osiguranika osigurana šteta na vozilima uslijed naleta na divljač, ali vuk nije divljač već strogo zaštićena vrsta.
Da bi se postavilo pitanje krivnje NP Plitvička jezera, kako je istaknula u nastavku obrazloženja, prethodno se mora postaviti pitanje kauzaliteta: postoji li uzročna veza neke radnje sa štetom koju je pretrpio tužitelj?
- Tužitelj u tužbi tvrdi da na mjestu naleta nije bilo ni zaštitne žičane ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja (postavljanje koje je, smatra tužitelj, sukladno odredbi članka 50. stavka 2. pozitivnog Zakona o cestama bila dužna inicirati Javna ustanova NP Plitvička jezera), ni prijelaza za divlje životinje (tzv. zelenog mosta) iako je isti predviđen Planom upravljanja NP Plitvička jezera. Međutim, sud ne pronalazi kauzalitet u tim tvrdnjama – obrazložila je, te dodala kako su za spornu prometnu nesreću odgovorne Hrvatske ceste d.o.o. kao upravitelj te ceste, a ne - park.
Činjenicu da je došlo do porasta broja vukova 2017. kako je zaključeno na skupštini Lovačkoga saveza Ličko-senjske županije, a koja nije osporena, nije dovela u vezu spropustom NP Plitvička jezera da postavi zaštitne ograde pored državne ceste jer, s jedne strane, kako je rekla, to nije njihova obveza, a s druge strane, vozač nije dokazao da je uopće došlo do porasta broja vukova koji bi opravdao poduzimanje takve radnje od odgovorne osobe.
Dodala je kako je vozač pogrešno interpretirao plan upravljanja NP Plitvička jezera 2019. – 2028. godine.
- Iz plana je se da zaključiti da je izgradnja tzv. „zelenog mosta“ predviđena s ciljem očuvanja čopora vukova i pogodnih staništa za tu vrstu, a ne zaštita prometa. I to samo prema potrebi, navodi se u planu, što znači da potreba još nije u tom trenutku bila utvrđena – obrazložila je sutkinja u presudi pojasnivši kako bi zaštita prometa bio posredni učinak zaštite vukova što je primarna zadaća NP Plitvička jezera.
Posebno je istaknula da je istim planom predviđeno i ne dopustiti značajnije ograđivanje posjeda radi sprječavanja fragmentacije staništa jer bi to značilo da nije u cilju zaštite vukova presjeći im njihovo stanište na području nacionalnog parka bez opravdanog razloga.
- Tužitelj se poziva na konačni nacrt plana za slanje na javnu raspravu datiran s 19. prosinca 2018., više od četiri mjeseca nakon nesreće. U tom trenutku se, vidi se iz plana, još nije znalo postoji li potreba za gradnjom „zelenog mosta“. Iz svega navedenog se mora zaključiti da park kao javna ustanova koja gospodari nacionalnim parkom nije bio u zakonskoj obvezi poduzeti radnje za koje ga tužitelj proziva da nije učinio, pa ne može niti postojati veza između tih nečinjenja i štete koju je tužitelj pretrpio. Stoga tužbeni zahtjev treba odbiti – obrazložila je sutkinja, te dodala kako s obzirom na to da je prigovor promašene pasivne legitimacije za oba tuženika osnovan, sud ne nalazi svrhovitim upuštati se u daljnje obrazlaganje ostalih spornih navoda i ocjenjivanja dokaza usmjerenih ka dokazivanju tih navoda.