Od početka ove godine na snazi su nove zakonske odredbe i pravilnici za iznajmljivače u turizmu, što znači kako 2020. godina donosi promjene u plaćanju i visinama turističke pristojbe te rekategorizaciji obiteljskog smještaja. Tako će iznajmljivači odsad plaćati turističku pristojbu i na pomoćne krevete ako ih koriste za goste, ali ovisno o vrstama rješenja koje imaju. Nadalje, svi iznajmljivači koji za smještaj gostiju koriste trosjede ili kauče, svoja će rješenja već za ovu sezonu morati uskladiti s novim zakonom. Kako je prošla prva od četiri godine koje jedan dio iznajmljivača ima za rekategorizaciju obiteljskog smještaja – neki za rekategorizaciju imaju rok do studenoga ove godine! – istječe vrijeme da se cijeli taj posao napravi na vrijeme i u skladu s novim propisima. No, idemo redom.
Prva je na snazi nova odredba Zakona o turističkoj pristojbi koja kaže kako iznajmljivači moraju plaćati pristojbu i za pomoćne krevete, jer se dosad plaćao paušalni iznos te pristojba samo za glavne krevete. Nedoumica o tome koji iznajmljivači imaju obvezu plaćanja paušala za pomoćne krevete, riješena je na sljedeći način: postoje dvije skupine iznajmljivača, od kojih su prva skupina stari iznajmljivači koji su dobili rješenja za ugostiteljske usluge u domaćinstvu između 15. kolovoza 1995. i 31. kolovoza 2007. godine, a tim su iznajmljivačima pomoćni kreveti bili navedeni u izreci rješenja. Oni mogu nastaviti davati usluge temeljem ishođenih rješenja te plaćati turističku pristojbu za glavne i pomoćne krevete.
Nakon toga, od 1. rujna 2007. godine pa do polovice prosinca 2019. godine, pomoćni su kreveti iznajmljivačima bili navedeni samo u obrazloženju rješenja, pa prema mišljenju Ministarstva turizma, obveznici plaćanja godišnjeg paušalnog iznosa turističke pristojbe su samo oni kojima su pomoćni kreveti navedeni u izreci rješenja. Iako zvuči komplicirano, svodi se na sljedeće: iznajmljivači koji imaju dileme kojoj grupi pripadaju, samo trebaju pogledati svoja rješenja o pružanju usluga u domaćinstvu nakon čega će im biti jasno u koju od kategorija spadaju te što moraju raditi.
Oni kojima su pomoćni kreveti navedeni u obrazloženju rješenja i koji ih ne koriste, zadržavaju ista rješenja te ih ne trebaju mijenjati, ali ne smiju primati goste niti oglašavati kapacitet s pomoćnim krevetima. U slučaju da neki iznajmljivač ipak želi koristiti pomoćne krevete za smještaj turista, mora predati zahtjev za ishođenje novog rješenja u kojemu će mu dosadašnji pomoćni kreveti biti navedeni u izreci rješenja. Tim novim rješenjem bit će mu omogućeno oglašavati pomoćne krevete i primati goste, ali za te krevete, kao i za glavne, od ove godine mora plaćati turističku pristojbu. Kako su kod apartmana u dnevnom boravku garnitura za sjedenje, trosjed ili fotelja obvezni elementi, što znači da ih apartman mora imati, iznajmljivač sada mora izabrati želi li na tim krevetima smještati goste ili ne želi. Ako ne želi, kapacitet mu ostaje broj glavnih kreveta, ali ako želi primati goste i na te trosjede, mora promijeniti rješenje pa ti pomoćni kreveti moraju stajati u izreci rješenja. Tek onda smije primiti i naplatiti gostu, prijaviti ga i platiti turističku pristojbu. Promjenama ovdje nije kraj.
Rok za rekategorizaciju obiteljskog smještaja već teče, a riječ je o poslu kojim se kvalitetom želi izjednačiti obiteljski smještaj u svim kategorijama. To sada nije tako, jer su neka rješenja starija od 20 godina. To znači kako ti stari iznajmljivači na temelju izmjena Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koje su stupile na snagu 17. studenoga 2018. godine, moraju uskladiti svoje poslovanje s odredbama novog pravilnika u vezi s vrstom i kategorijom objekata. Oni koji ne podnesu zahtjev za izdavanje novog rješenja, mogu, doduše, nastaviti pružati usluge, ali gube pravo isticanja oznake kategorije. To znači kako će ostati bez broja zvjezdica na objektu ili u promidžbenim materijalima. Kako će se u postupku rekategorizacije dogoditi da iznajmljivači žele mijenjati broj pomoćnih kreveta, oni stari iznajmljivači kojima su rješenja izdana do kraja kolovoza 2007. godine, moraju dati zahtjev nakon kojega se izlazi na teren i radi očevid. Drugim riječima, ako stari iznajmljivač ne preda zahtjev, može i dalje raditi po starom rješenju, ali se ne smije oglašavati i nema zvjezdica na kući. Morat će, pored toga, nabaviti nove table bez kategorije.
Oni koji se žele uskladiti s novim pravilnikom i dobiti novo rješenje, u tom postupku će moći mijenjati broj pomoćnih kreveta, a možda i kategoriju, jer je pretpostavka kako su u tom dugom vremenskom razdoblju ipak nešto investirali te mijenjali u objektu.
Veliki broj njih je već usklađen s novim propisima. I u pogledu rekategorizacije postoje različiti rokovi, ovisno o tome kada je iznajmljivač dobio rješenje. Tako rok od dvije godine teče do 17. studenoga 2020. godine za iznajmljivače koji su ishodili rješenje od 15. kolovoza 1995. do 31. prosinca 2000. godine. Njima je već istekla jedna godina, pa imaju vremena još samo do studenoga ove godine da to i naprave. U roku od tri godine, dakle do 17. studenoga 2021. rekategorizirati se trebaju iznajmljivači koji su dobili rješenje od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2004., dok treća grupa ima četiri godine za rekategorizaciju, i to do 17. studenoga 2022. godine, a to su oni koji imaju rješenje od 1. siječnja 2005. do 31. kolovoza 2007. godine. O svemu ovome iznajmljivači će se moći detaljnije informirati na jednodnevnoj edukaciji koju će Turistička zajednica grada Zadra organizirati 3. ožujka (utorak), a program edukacije vodit će poznata splitska tvrtka Interligo koja radi s gotovo svim turističkim zajednicama u Hrvatskoj. O točnom terminu, prostoru održavanja i satnici radionice TZ grada Zadra zainteresirane će obavijestiti putem medija, na svojoj web stranici i na društvenim mrežama.
Rekategorizacija privatnog smještaja
Novi Zakon propisuje i obvezu rekategorizacije za iznajmljivače koji su svoje rješenje ishodili prije rujna 2007. godine, a ovisno o starosti rješenja, propisani su rokovi za prilagodbu i ishođenje novog rješenja. Tako su iznajmljivači dužni podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja u skladu s odredbama novoga Zakona i Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, ako su registrirani: do 31. prosinca 2000. (rok od dvije godine); od 1. siječnja do 31. prosinca 2004. (rok od tri godine); od 1. siječnja 2005. do 1. rujna 2007. godine (rok od četiri godine od stupanja na snagu Zakona o ugostiteljstvu 17. studenoga 2018. godine). Iznajmljivači koji to ne naprave u propisanom roku, smiju nastaviti s iznajmljivanjem, ali bez oznake i promocije kategorije.
Godišnji paušali turističke pristojbe 350 i 200 kuna
Ministar turizma Republike Hrvatske Gari Cappelli donio je novi Pravilnik o najvišem i najnižem iznosu turističke pristojbe za 2020. godinu, a Zadarska županija prihvatila je i odredila najniži godišnji paušalni iznos turističke pristojbe za smještaj u domaćinstvu (po krevetu; glavni i pomoćni) od 350 kuna, dok je 200 kuna iznos za smještaj na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (OPG; po krevetu, glavni i pomoćni). Članak 12. Zakona o Turističkoj pristojbi kaže kako osobe koje pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ili OPG-u plaćaju godišnji paušalni iznos turističke pristojbe za svaki krevet – glavni i pomoćni – te smještajnu jedinicu u kampu i kamp-odmorištu, odnosno prema kapacitetu u objektu za robinzonski smještaj. Važno je naglasiti kako su ukinuti dosadašnji razredi turističkih mjesta te da navedene visine turističke pristojbe (350 i 200 kuna) vrijede za sve obveznike u Zadarskoj županiji. Godišnji paušal za smještaj u domaćinstvu u kampu te u objektu vrste kamp odredište ili kamp odredište-robinzonski turizam, za svaku smještajnu jedinicu iznosi 500 kuna, dok je smještaj na OPG-u u istoj kategoriji za svaku smještajnu jedinicu 250 kuna.
Po svakom noćenju 10 kuna od 1. travnja do 30. rujna
Zadarska županija za 2020. godinu odredila je i visinu turističke pristojbe za dva razdoblja: od 1. travnja do 30. rujna turistička pristojba za obveznike koji plaćaju po svakom ostvarenom noćenju iznosi 10 kuna (8 kuna u skupini kampovi), dok je u ostalom razdoblju iznos 7 kuna (5 kuna kampovi). I u ovom slučaju ukinuti su dosadašnji razredi turističkih mjesta, a propisane visine turističke pristojbe vrijede za sve obveznike u Zadarskoj županiji koji su nositelji Rješenja za vrstu smještaja hoteli i ostali ugostiteljski smještaj.