Tko je brigadir Elvis Burčul zbog kojega je predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH verbalno zaratio s ministrom obrane Marijem Banožićem, a posredno i s predsjednikom Vlade i Banožićevim šefom Andrejom Plenkovićem.
O Burčulu nam je ispričao brigadir koji je bio na čelu jedne od službi u Ministarstvu obrane, a u kojoj službi je Burčul bio niži časnik.
Sjećam ga se kao neobično pristojne osobe, vrlo ambicioznog, sklonog izboriti se za naklonost nadređenih, zapravo jednog od u to vrijeme mnogih koji su profitirali u uredima na račun boraca na bojišnici.
On je ipak odskakao u pozitivnom smislu, bio je naočit, rječit, simpatičan i korektan – kaže nekadašnji Burčulov šef i nastavlja: Da se Burčul nije iskazao u borbenim akcijama izravno govore i njegova odličja.
Uz Spomenicu Domovinskog rata, medalje "Oluja", "Bljesak", "Spomen medalju Vukovar" i Spomenice Domovinske zahvalnosti za 5, 10 i 25 godina rada u službi, najveća Burčulova odlikovanja su Red hrvatskog trolista i Red hrvatskog pletera. Kako se vidi, nema odličja koja pripadaju istinskim ratnicima, zaključuje naš sugovornik.
Odlikovani časnik
Elvisa Burčula na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne imenovala je bivša predsjednica RH Kolinda Grabar- Kitarović 14. listopada 2016. godine. Na toj dužnosti brigadir Burčul naslijedio je brigadira Slobodana Kratohvila.
Na novu dužnost brigadir Burčul došao je s mjesta zapovjednika Časničke škole "Andrija Matijaš Pauk". Primopredaji u zagrebačkoj vojarni "Tuškanac" uz predsjednicu Grabar-Kitarović nazočio je cijeli vojni vrh. Upućeni kažu da je brigadir Burčul dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne, koja je zapravo Počasni odred HV-a i ujedno Odjel za zaštitu Predsjednika RH, obavljao predano te da je postrojbu vodio vrlo učinkovito.
Elvis Burčul rođen je 1964. godine u Zadru. Poslije završene srednje škole zaposlio se u Sekretarijatu za unutarnje poslove općine Zadar u referadi za osobne karte i putovnice. Od srpnja 1989. godine do početka veljače 1990. godine radi u jednoj privatnoj tvrtki. U siječnju 1991. godine primljen je na poslove policajca u MUP-u pa na policijski tečaj odlazi u Valbadon kod Pule. Kratko vrijeme provodi u policiji jer se u lipnju 1991. godine našao u skupini odabranih pripadnika novoustrojenog Počasnog odreda HV-a.
U Počasnom odredu, koji mijenja ime i formaciju i pripaja se 1. hrvatskom gardijskom zdrugu, Burčul ostaje do rasformiranja 1. HGZ 1999. godine te u siječnju 2000. prelazi na rad u Glavni stožer, u Upravu za obrambeno planiranje na čijem je čelu u to vrijeme bio također Zadranin Dragan Lozančić, danas savjetnik predsjednika Zorana Milanovića za obranu i nacionalnu sigurnost. Dok je bio u Počasno-zaštitnoj bojni Burčul je jedno vrijeme bio zadužen za informativno psihološku djelatnost, a imao je vremena i za studiranje pa je 1994. godine upisao te 1998. godine diplomirao na Fakultetu za fizičku kulturu.
U Upravi za obrambeno planiranje i u Operativnoj upravi Burčul je napredovao te je obavljao poslove od voditelja odsjeka do načelnika odjela. Rasli su i Burčulovi činovi kao često pohvaljivanom i nagrađivanom djelatnom časniku HV-a. Tako je stigao i do Ratne škole "Ban Josip Jelačić" koju je završio 2011. godine. U svibnju iduće godine promaknut je u čin brigadira.
Burčulovi dobri poznanici kažu da je brigadiru teško pala odluka ministra Marija Banožića o njegovu umirovljenju.
Teška odluka
Njegovi snovi doticali su generalske epolete. Da je ostao na dužnosti dva i pol mjeseca, koliko su od Banožića tražili s Pantovčaka, pa još i dodatnu godinu dana, možda bi izgledna opcija bila promaknuće u brigadnoga generala.
Umjesto toga Burčul je postao metom za potkusurivanje i nastavak "pripetavanja" između dva najpoznatija zagrebačka brda, Pantovčaka i Banskih dvora. Netko s ta dva brda oko Burčula je napravio pogrešan potez. Iz nehata ili namjerno? Odgovor vjerojatno nećemo saznati tako brzo. Ali će zato sigurno biti nastavljeno prekomjerno verbalno granatiranje s dviju spomenutih zagrebačkih uzvisina.