Sudska praksa je jasna kad je u pitanju odgovornost za nesreće na javnoj površini: kriv je vlasnik - Grad Zadar!

Tko je odgovoran za to što otvor u Perivoju kraljice Jelene Madijevke nije bio zaštićen, što pored njega nije bilo upozorenja na opasnost, što nije osvijetljen i što nakon pogibije mladog Nizozemca 2018. nitko ništa nije poduzeo da se to ne ponovi?

Vlasnik Perivoja je Grad Zadar, bedemi su pod zaštitom UNESCO-a, Grad Zadar je perivoj dao na korištenje Nasadima, a Nasadi su uz suglasnost Grada Zadra dio Perivoja dali u zakup Ledani, odnosno tvrtki Riva Liburna, za gospodarsku djelatnost. 

Dok istraga ne otkrije tko je u tom lancu odgovornosti bio dužan osigurati crnu točku Perivoja i tako donekle barem pokuša spriječiti tragičan događaj (posjetimo, devet ljudi je palo s bedema), sudska praksa govori da je u takvim i sličnim situacijama odgovornost nesumnjivo na vlasniku. Naime, u najmanje dva nama dostupna slučaja kad su se teške nesreće događale na javnoj površini u Zadru, sudovi su pravomoćno presudili da je odgovoran isključivo - Grad Zadar.

Riječ je o tužbama za naknadu štetu koje su oštećenici ili članovi njihovih obitelji pokretali protiv Grada Zadra, no u ovakvim se slučajevima može se tražiti i kaznena odgovornost po službenoj dužnosti, za kazneno djelo opće opasne radnje iz nehaja, a kao ilustrativan slučaj poslužit će nam jedan tragičan događaj otprije 22 godine na otoku Istu. No, krenimo redom...

PRVI SLUČAJ: TURISTKINJI PAO KAMEN NA GLAVU

Grad Zadar je morao platiti 28 tisuća kuna odštete njemačkoj turistkinji Stefanie Penz kojoj je, dok je šetala gradom, pao kamen na glavu. Incident se dogodio 9. srpnja 2007. godine oko 16,45 sati nakon što je 24-godišnja Njemica izašla iz prolaza Ulice Jurja Barakovića prema Gradskoj tržnici na Poluotoku. S 3,6 metara visoke arkade gradskih zidina odlomio se pet kilograma težak kamen i nanio joj posjekotinu i hematom gornjeg dijela čela, hematome ramena i leđa, te potres mozga.

Deset godina od incidenta presudom sutkinje Općinskog suda u Zadru Sanje Dujmović, utvrđeno je da je za nesreću odgovoran Grad Zadar jer nije održavao zaštićeni spomenik kulture što je bio dužan učiniti. Uz odštetu od 28 tisuća kuna, Grad je Njemici bio dužan platiti i parnični trošak od 18.830 kuna.

- Za štetu nastalu odlamanjem kamena, koji predstavlja opasnu stvar, sa kamenog luka zgrade koja je u vlasništvu Grada Zadra odgovara upravo tuženik, odnosno Grad Zadar. Tuženik odgovara za naknadu štete tužiteljici jer je navedena nekretnina zaštićeni spomenik kulture čije je održavanje tuženik zadužen temeljem čl. 13., 16. i 40. Statuta Grada Zadra - stoji u obrazloženju sutkinje Dujmović.

Grad Zadar je u odgovoru na tužbu pokušao osporiti osnovanost i visinu zahtjeva stradale gošće navodeći kako u vrijeme incidenta nije bio vlasnik nekretnine sa koje je pao kamen te da slijedom toga nije odgovaran za održavanje nekretnine niti je mogao znati u kakvom je stanju.

- Grad Zadar u vrijeme događaja 2007. godine nije bio uknjižen kao vlasnik već tek 2010. godine dokada je nekretnine bila uknjižena kao društveno vlasništvo, pa tužena strana ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer bi pasivno legitimirana mogla biti i Republika Hrvatska – naveo je u odgovoru na tužbu odvjetnik Grada Zadra Marin Batur.

Sud je međutim u postupku utvrdio da navodi Grada Zadra kako je prijeporna katastarska čestica bila uknjižena kao društveno vlasništvo ga ne oslobađaju odgovornosti.

- Nesporno je utvrđena činjenica da se prijeporna čestica na dan 24. srpnja 1991. godine nalazila u granicama građevinskog područja i tuženik je bio zadužen za održavanje – navela je sutkinja.

Njemačka državljanka ustala je tužbom protiv grada Zadra 2008. godine nakon što nije uspjela nagodbom, odnosno izvansudski, riješiti predmet jer Grad Zadar nije htio u tome sudjelovati. Nakon gotovo deset godina sudovanja u odšteti u iznosu od 28 tisuća kuna na koncu joj je podmirena i uništena krvava odjeća, odnosno majica i hlače u iznosu od 150 eura, pregled u ordinaciji specijalista za internu medicinu od 10 eura, te parking od 1,50 eura. Za uništeni godišnji odmor tijekom kojeg je očekivala opušten i ugodan boravak u Hrvatskoj, odmor i zabavu, a ne i neugodu, boli i strah dosuđen joj je iznos od tri tisuće kuna...

DRUGI SLUČAJ: UMIROVLJENICA UPALA U BUNAR I POGINULA

U ožujku 2014. godine 75-godišnja poluslijepa R.P. stradala je šetajući pokraj Doma za starije i nemoćne osobe u Zadru, čija je bila korisnica. Upala je u nešto više od metra duboki bunar u razini zemlje i ugušila se. Grad Zadar, kako je tada utvrdio sudac Ivica Marinović, nije zaštitio bunar u svom vlasništvu, inače dio kanalizacijske infrastrukture, premda je bio opasan jer se nalazi u parku kroz koji prolaze ljudi, a nije bio zatvoren. Tek nakon što je nesretna žena izgubila život, gradske službe su žurno zatvorile bunar i postavile metalni poklopac.

Tužbu je podnijela obitelj pokojnice, a sud je dosudio 370 tisuća kuna odštete dvjema kćerima i sinu R.P. te još 49 tisuća kuna koje Grad mora platiti na ime troškova postupka.

- S obzirom da je otvoreni kameni bunar smješten u parku i u neposrednoj blizini asfaltne ceste, da je njegov vijenac povišen u odnosu na površinu zemlje 21 cm, da je otvor širine 143 cm i bio bez ikakve zaštite, tuženiku kao vlasniku stvari to nije moglo ostati nepoznato, odnosno tuženik je mogao predvidjeti da može nastupiti šteta. Tuženik je stoga trebao poduzeti mjere da se otvor na bunaru zatvori i postavi zaštitna ograda da bi se spriječila svaka mogućnost dolaska osoba u neposrednu blizinu otvorenog kamenog bunara – navedeno je u prvostupanjskoj presudi donesenoj 11. siječnja 2014. godine.

Presudom drugog stupnja sud je suodgovornim za smrt proglasio samu nesretnu ženu. Naime, prihvaćen je zahtjev obitelji preminule u iznosu od 70 posto, a za 30 posto je uvažio žalbu Grada Zadra koju je podnio na tužbu.

Stvar se međutim mijenja na drugom stupnju. Pravomoćnu presudu donosi Županijski sud u Osijeku 24. ožujka 2016. koji potvrđuje odgovornost Grada Zadra ali u stopostotnom iznosu. Grad Zadar proglašava potpuno odgovornim za smrt nesretne žena, a njenoj djeci, sinu i dvije kćeri, mora platiti puni traženi iznos, 484.000 kune plus zatezne kamate.

TREĆI SLUČAJ: OSUĐEN NA ZATVOR ZBOG SMRTI DJEVOJČICE

U ovom slučaju riječ je o kaznenoj odgovornosti. Igrajući se u parku na otoku Istu prije 22 godine u tank za fekalije upala je trogodišnja djevojčica i utopila se. Pravomoćnom presudom iz 2013. na zatvorsku kaznu od godine i četiri mjeseca, osuđen je D.S. koji je u vrijeme događaja bio upravitelj poljoprivredne zadruge Ist.

Upravitelj je naručio izvođenje građevinskih radova na izgradnji tanka za fekalije, vršio nadzor nad izvođenjem radova, izvođač radova nije osigurao radilište nakon napuštanja posla, radovi su bili izvedeni nestručno, bez građevinske dozvole, tankovi su bili ugrađeni protivno uputama proizvođača te su predstavljali latentnu opasnost za ljude posebice djecu, za koje je znao da se u ljetnim mjesecima igraju na tom prostoru...

Sud je na koncu utvrdio da je D.S. „općeopasnom radnjom iz nehaja izazvao opasnost za život ljudi uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe”. U presudi je konstatirao da optuženi, iako je opasnost moguće nesreće sam uočio i „pokušao je spriječiti stavljanjem ovećeg kamena na otvor tanka koji se nije mogao zatvoriti, te svjestan takove opasnosti i olako držeći da neće doći do ugrožavanja ljudi, propustio na adekvatan način spriječiti nastanak nesreće nalažući izvođaču da osigura radilište kod napuštanja istog, ili pak fizički zapriječavajući pristup opasnom mjestu ili nalažući vršenje takvih radnji, radi kojeg propusta je dana 1. kolovoza 2000. godine u otvoreni tank pala djevojčica stara tri godine i utopila se”.

Vrijedi citati dio iz obrazloženja presude koji se odnosi na kazneno djelo opće opasne radnje iz nehaja:

"Pod pojam opće opasne radnje podvodi se svaka ona radnja koja je prikladna kao izvor za opću opasnost, dok se kao opasnost u kaznenopravnom smislu definira mogućnost ili vjerojatnost nastupanja povrede ili uništenja vrijednosti zaštićenih kaznenim pravom, s tim da pravna teorija radi daljnju distinkciju kada govori o apstraktnoj opasnosti tj. o stanju koje redovito stvara mogućnost povrede zaštićenog pravnog dobra, za razliku od konkretne opasnosti koja znači blisku i neposrednu mogućnost povrede. Dakle, pojednostavljeno rečeno počinitelj kaznenog djela iz ovog članka može biti svaka osoba koja je svojim činjenjem ili nečinjenjem u smislu neke opće opasne radnje izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi ili imovinu većeg opsega"

Policijska istraga u ponedjeljaka 18. srpnja još nije bila dovršena. Iz nalaza obdukcije nismo uspjeli saznali približno vrijeme smrti mladog gosta iz Irske. Policija ne istražuje samo okolnosti smrti, nego i dvojbeno poslovanje Ledane na koje je ukazao Zadarski.hr. Hoće li Županijsko državno odvjetništvo na koncu tražiti odgovorene za smrt iz nehaja, vidjet ćemo...