Živo je u Providurovoj palači. Kustosi, dizajneri, arhitekti, tehničari, gradski pročelnici i njihovi zamjenici, novinari, fotografi, čistačice...
Kaotično je, ali nije kaos. Svi su nervozni, no nitko ne gubi živce. Radi se punom parom, sve mora biti spremno do svečanog otvaranja, u srijedu 20. travnja.
Gigantske skulpture Ratka Petrića savršeno su uklopnjene u prostoru atrija i izložbenim dvoranama, članovi gradskog protokola usklađuju sinopsis s kolegama iz Hrvatskog radija Radio Zadra, majstori za ton i svjetlo dogovaraju kako ozvučiti prostor atrija a da ne bude jeke, dogovara se ambijentalna scenografija, u multimedijalnoj dvorani testiraju digitalni filmski projektor, dizajneri postavljaju signalizaciju, u dugom ulaznom hodniku s Trga Petra Zoranića majstori uštimavaju videozid s dvadeset spojenih televizijskih ekrana, djelatnice Gradske knjižnice u prizemlju popunjavaju knjigama police čitaonice...
Deset godina rada
Obilazimo Petrićeve "sise", preskačemo bijafranske figure "umjetnika" i "sirene", penjemo se centralnim stepeništem do prvog kata kako bismo ispod 70 kilograma teškog "pokvarenog zuba" (službeno "Karijes"), još jednog kultnog djela velikog zadarskog kipara, snimili Ivu Letilović i Igora Pedišića, arhitektonski dvojac odgovoran za cijeli ovaj šušur. Zadnjih deset godina profesionalnog rada posvetili su obnovi i privođenju namjeni najprije susjedne Kneževe, a sada i Providurove palače. Dvije povijesne zgrade u centru Zadra njihove intervencije pretvorile su u jedinstveni moderni kompleks nazvan Dvije palače, s više od 7000 kvadratnih metara korisnog prostora namijenjenog kulturnim sadržajima i javnim programima.
- Ovo su porođajne muke - kaže Igor Pedišić. - Jučer smo imali operaciju podizanja i fiksiranja "zuba". Nije bilo jednostavno, trebali smo dovesti malu dizalicu i nekako sajlama to pričvrstiti za čeličnu gredu na 13 metara visine, pazeći da nekome ne padne na glavu. Na Petrićevoj retrospektivi u zagrebačkom MSU-u prošle godine nisu ga uspjeli objesiti. I zato smo ga mi u dogovoru s autoricom likovnog postava Ladom Segom htjeli imati. Ovdje, iznad skala, učinilo nam se kao najbolje mjesto - smije se Igor.
Udruženje hrvatskih arhitekata u ponedjeljak je objavilo da je projekt obnove Providurove palače nominiran za godišnju nagradu "Viktor Kovačić" za arhitekturu. Za svoju arhitektonsku ideju Iva i Igor naveli su kako se "u tkivo palače utiskuje čelični konstrukt, vijugavi stakleni hodnik koji zajedno s mrežom stubišta, dizala i mostova poput paukove mreže povezuje sve etaže i sve sadržaje", a "tehnicistička zmija među romantičnim crvenim krovovima postaje znak, simbol nekog novog sadržaja. Unutrašnja dvorišta postaju maleni trgovi izravno povezani s okolnim ulicama. Težište i glavni fokus prizemlja je ulazna dvorana, u biti natkriveno nekadašnje vanjsko dvorište, prostor u koji se sve slijeva i iz kojega počinje šetnja muzejom. Posjetitelji se otamo uspinju u čelični konstrukt, na krovnu etažu gdje i sam grad postaje važan eksponat".
Krajem 2020., kad smo obišli gradilište Providurove palače s tek postavljenom konstrukcijom stubišta iznad unutrašnjeg dvorišta, sada zatvorenog transparentnim krovištem, prva asocijacija nam je bio čuveni pariški Centar "Georges Pompidou". Nakon što je stepenište završeno, a mreža unutrašnjih komunikacija povezala susjednu Kneževu s Providurovom palačom, ali i samu unutrašnjost te bivše Namjesničke palače iz 16. stoljeća, doživljaj je još snažniji.
Naša asocijacija nije bila nimalo pretjerana, prostor je uistinu impresivan, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
- Na stranu naša intervencija, no Providurova palača, koja je stotinama godina bila dijeljena i cjepkana, prvi će se put građanima otkriti u svojoj izvornoj arhitekturi i prostornim gabaritima. Prvi put će se moći sagledati u prostornoj cijelosti te je ovo i projekt otkrivanja nevidljivog, onoga što je godinama skrivano ispod vela različitih korisnika koji su desetljećima nastanjivali Providurovu palaču - kazala nam je tada Iva Letilović.
Zadar je dobio nešto što nikad nije imao, nešto što nitko na ovakvom mjestu, u centru povijesnoga grada, nema. Ne samo na obali, nego u Hrvatskoj. S ovakvim prostorom, i ovakvom arhitekturom, samo nebo je granica...
- U Zadru su se uređenjem Dviju palača stekli uvjeti čije su granice jedino imaginacija, želja i programski budžet - kaže Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, rođeni Zadranin.
Ovo nije iskorak, ovo je skok
- Zadar je jako dugo vremena u odnosu na druge hrvatske gradove zaostajao u razvoju kulturnih institucija, pogotovo onih koje se na bilo koji način dotiču suvremene vizualne umjetnosti. Ovo nije iskorak, već kvalitativan skok naprijed na kojem čestitam. Ne treba imati iluzija, kultura, pogotovo ona vrhunska, ima visoku cijenu, ali je to najkraći put do promjene percepcije koju neka sredina ima sama o sebi. To je najvažnije. Nije kultura za bogate, kako se kod nas zna govoriti, već su duhovno i materijalno bogati oni koji ulažu u kulturu - istaknuo je Franceschi, nakon što je krajem veljače postignut dogovor između Ministarstva kulture, Grada Zadra i NMMU-a o preseljenju dijela zbirke te nacionalne institucije u prostor zadarskih Dviju palača.
Zadar će tako, uz pomoć ponajboljih hrvatskih stručnjaka i muzeja čiji fundus sadrži više od 12 tisuća umjetnina, dugoročno riješiti pitanje programskog sadržaja za objekte u čiju je obnovu uloženo više od 100 milijuna - ponajviše - europskih kuna.
Cilj je uhodati Dvije palače, udahnuti im novi život koji će biti magnetičan za građane i posjetitelje cijelu godinu, non-stop. Iz kojeg će se s vremenom razviti relevantan i atraktivan kulturni centar po kojem će Zadar biti prepoznatljiv, ne samo u Hrvatskoj. Ambicije su velike, samo nebo je granica...
