Snažna eksplozija odjeknula je Zadrom u jutarnjim satima 11. travnja 1991. godine i izazvala paniku među građanima. U cilju izazivanja nemira među građanima eksploziv je bio postavljen na trafostanicu u zadarskom naselju Plovanija, a na svu sreću nije bilo stradalih.
Nadležna tijela odmah su se uputila u potragu za počiniteljem odnosno počiniteljima koji su u koordiniranoj akciji mjesnog odbora i policije ubrzo uhićeni u kockarnici na Boriku. Radilo se o dvojici građana Zadra, Ozrenu Komazecu i Davoru Adamu, nekadašnjem junioru Košarkaškog kluba Zadar i igraču još nekih amaterskih momčadi.
Istraga je pokazala kako je nalogodavac kaznenog djela bio vođa pobunjenih Srba, ministar unutrašnjih poslova SAO Krajine Milan Martić. Naime predsjednik Općine Benkovac Zdravko Zečević dogovorio je sastanak Komazeca i Adama s Milanom Martićem u Policijskoj stanici u Kninu. Ondje je Martić spomenutom dvojcu dao konkretne upute za terorističko djelovanje u Zadru, rekavši im da u Zadru trebaju poduzimati radnje u pravcu uznemirenja građana i stvaranja panike. Potrebno je, govorio je Martić, izazivati eksplozije da bi se znalo da u Zadru ima Srba.
Iste večeri po povratku u Zadar, Komazec i Adam doista su izvršili ono što su se dogovorili s Martićem. Već prije oni su bili umiješani u kriminalne radnje povezane s pobunjenim Srbima, a vezane uz preprodaju i krijumčarenje oružja iz Švicarske.
Tijekom istrage Komazec je izjavio da nikad nije pripadao nikakvoj terorističkoj skupini, niti da je bio na srpskim barikadama. Priznao je da je bio na Saboru Srba u mjestu Srb, kad je razgovarao i s Jovanom Raškovićem.
Priznao je da mu je Davor Adam prijatelj i da je Adam bio onaj koji je dogovorio sastanak s predsjednikom Općine Benkovac Zdravkom Zečevićem. Na sudu se Komazec branio da nije unaprijed znao kamo ga Adam vodi te je otkrio detalje sastanka s Martićem. U Martićevom uredu, razgovarali su oko 45 minuta, a ondašnji sekretar SUP-a Krajine pitao je Adama kakva je situacija u Zadru i ima li dovoljno oružja te ih uputio kako da izvedu akciju.
Unatoč svemu, na intervenciju inspektora srpske nacionalnosti Davor Adam je pušten na slobodu pod izlikom da se radi o perspektivnom sportašu. Adam je to iskoristio i pobjegao s košarkašima Zadra koji su putovali na utakmicu u München. Komazec je ostao u zatvoru do studenoga 1991. kada je razmijenjen.
Počiniteljima je suđeno pred zadarskim Županijskim sudom u Zadru te su u listopadu 1994. godine obojica u odsutnosti osuđeni na pet godina zatvora.
Kasnijom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kazne su preinačene - Komazec i Adam osuđeni su na jedinstvenu kaznu od 7, Zečević na 8, a Milan Martić na 12 godina zatvora, piše Domovinski rat.