Šest scenarija za izlazak KK Zadar iz financijske krize: sukno i škare u rukama su politike koja nema hrabrosti donijeti odluku o budućnosti kluba

Gradonačelnik Branko Dukić u utorak je Košarkaškom klubu Zadar dao 700 tisuća kuna iz gradske blagajne kako bi se igračima i radnoj zajednici mogle isplatit plaće za ožujak. Pozajmicu klub mora vratiti do 31. siječnja iduće godine, a sredstva su isplaćena iz „općih prihoda Grada” koje u najvećem slučaju čine porezi.

Dukić je tako nakratko odgodio „financijski kolaps” KK Zadar, ali što će biti idućeg mjeseca? Hoće li gradonačelnik opet posegnuti u gradsku blagajnu za novom pozajmicom ili će se do kraja travnja pronaći neko dugoročno rješenje za financijsku stabilizaciju košarkaškog kluba? Dokle se može krpati poslovanje KK Zadar, a da se klub u potpunosti ne uruši?

Pitanja je puno, a rješenja ipak samo nekoliko. No prije nego što ih se dotaknemo, podvucimo crtu pod troškove kluba u zadnjih 16 mjeseci. 

Krajem prošle godine, nakon 5 milijuna kuna dobivenih iz proračuna za 2021., rebalansom je klubu uplaćeno još 2,5 milijuna kuna. Početkom ove godine iz proračuna je opet dobio 5 milijuna kuna, a izglasanim amandmanom HDZ-a ”posušeno” mu je 5,5 milijuna kuna duga prema Višnjiku. Nakon pozajmice od 700 tisuća kuna, Grad Zadar je za manje od godinu i pol dana klubu, što izravno, što neizravno dao 18,7 milijuna kuna. Što će biti dalje? Nekoliko je mogućih scenarija...

1) KREDIT

Prvi mogući izlaz za KK Zadar je da gradski vijećnici već na idućoj sjednici izglasaju kredit koji je potreban klubu za završetak sezone. S obzirom na aktualnu pozajmicu, taj kredit više ne bi trebao iznositi 3,7 milijuna kuna kao što se tražilo na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, već bi trebao biti umanjen barem za taj iznos, znači oko 3 milijuna kuna. Ali nije u tome problem. Problem je što su Enio Meštrović i Ante Rubeša postavili tri jasna uvjeta koje treba ispuniti da bi njihovi vijećnici digli ruku za kredit, a to su: ostavka direktora Željka Žilavca; ponovljeni izbor za sportskog direktora; te provođenje neovisne revizije. Na SDP ne treba računati, oni su već rekli da u takvom spašavanju kluba neće sudjelovati.

2) NOVA POZAJMICA

Drugo rješenje je još jedna pozajmica. Gradonačelnik bi u svibnju mogao vlastitom odlukom dati još jednu financijsku injekciju klubu, ali ovoga puta ona ne bi mogla iznositi 700 tisuća kuna, već "samo" 300 tisuća. Gradonačelnik naime samostalno može raspolagati imovinom samo do milijun kuna. To znači da gradonačelnik do kraja godine, ma kome god zatrebalo, može dati pozajmicu od naviše 300 tisuća kuna! Za pozajmice koje bude htio dati u ovoj godini, a koje prelaze taj iznos, trebat će mu suglasnost Gradskog vijeća.

3) REBALANS PRORAČUNA

Treća opcija financijskog spašavanja kluba jest rebalans proračuna, za što je isto malo vjerojatno da će proći glasovanje s obzirom na situaciju u Gradskom vijeću. Osim ako se kojim čudom ne ispune tri Rubeša-Meštrović uvjeta. U tom slučaju bi dvoje članova Nadzornog odbora pristalo i na kredit.

4) STEČAJ 

Iduća opcija nije popularna, ali je moguća: stečaj. S obzirom na situaciju u Gradskom vijeću i otvoreni otpor koji gradonačelnik i HDZ pokazuju prema postavljenim uvjetima za izglasavanje kredita, ali i rebalansa proračuna, više je pitanje živaca nego vremena kada će sve gradske špine prema Klubu morati biti zatvorene. Tako bi došli na poziciju predsjednika Gradskog vijeća Marka Vučetića koji je izjavio da klubu ne bi dao nijednu kunu. Bez novca iz Grada klubu ubrzo slijedi blokada, a potom i stečaj.

5) PRIVATIZACIJA 

Peta opcija je da sponzori pohrle u klub, što je malo vjerojatno,  jer tko bi htio ulagati u klub iz kojeg svako malo izbije neki novi skandal, u kojem politika sada više nego ikad želi „uvoditi red”. Nekakav „Tedeschi” će se teško u takvoj situaciji u ovom trenutku pojaviti, pa je uputnije dugoročno razmišljati o pronalasku strateškog partnera. Grad bi zadržao kontrolni paket (25+1), a novi partner bi preuzeo rizik investiranja.

6) AMATERIZACIJA

Bolje da klub živi, nego da se ugasi. Ako financijski ne možemo podržati ambicije profesionalnog kluba, resetirajmo se na tvorničke postavke. Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani. Ili još bolje: pokrij se koliko si dug!

Zbog političkih nadmudrivanja pravi je misterij kako će klub završiti ovu sezona, a još veći kako će se uopće igrati iduću.  Igre traju u nedogled na štetu građana čiji se novci troše. I sukno i škare u rukama su politike koja nema hrabrosti donijeti odluku i stati iza njene provedbe.