„(1) Morske plaže hotela, kampova i turističkih naselje su uređene morske plaže koje su sa izgrađenim turističkim sadržajima izvan granice pomorskog dobra povezane u funkcionalnu cjelinu.
(2) Davatelj koncesije utvrđuje funkcionalnu gospodarsku cjelinu iz stavka 1. ovoga članka uz osiguranje nesmetanog prolaza uz pomorsko dobro (šetnica), ovisno o kapacitetu, kategoriji i vrsti objekata, a u postupku davanja koncesije može potpuno isključiti opću upotrebu dijela plaže dane u koncesiju do maksimalno 30% plaže za ugostiteljske objekte kategorizirane sa 4 i 5 zvjezdica.”
Ovo je samo jedna od spornih točaka prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama zbog kojih opozicija danima održava konferencije za novinare.
„Odmah na samom početku zakona u članku 11. uvodi se za nas neprihvatljivo tumačenje da se pomorsko dobro može ograničiti ili staviti izvan upotrebe temeljem koncesije. Ono što nam je neprihvatljivo je i podjela plaža koja dosad u Zakonu nije postojala. Prema novoj podjeli, plaže će se dijeliti na javne plaže i one plaže koje su rezervirane za hotele, turističke resorte ili kampove“, rekla je gradonačelnica Supetra Ivana Marković iz SDP te istaknula kako će inzistirati na tome da se ta podjela briše iz zakona jer je jedina podjela koju priznaju na uređene i prirodne plaže.
Prema njoj, povezivanje plaža u funkcionalnu cjelinu s privatnim hotelima i kampovima dovest će do toga da će građani na donedavno svojim plažama biti gosti, a gosti hotela i kampova bit će domaćini i imat će veća prava, a potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk rekao je da će "žestoko biti protiv tog zakona" i iskoristiti prvu priliku da ga promijene.
Zanimljivo. Zašto? Zato što je citat s početka teksta dio prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama - članak 31. stavak prvi i drugi - kojeg je na sjednici vlade od 8. srpnja 2015. godine usvojila vlada Zorana Milanovića. Kao ministar u SDP-ovoj Vladi za prijedlog zakona ruku je podigao i Arsen Bauk, tadašnji ministar uprave. Isti onaj Bauk koji ministru Butkoviću sada poručuje da će „njegove fotografije zalijepiti na sve one ograde koje se podignu oko plaža ako prijedlog zakon o pomorskom dobru bude prihvaćen kakav je sada”.
I kada je Bauk ovo nekidan izjavio, nije bio u pravu, jer novi zakonski prijedlog nigdje ne predviđa ograđivanje plaža, dapače, nalaže upravo suprotno, skidanje ograda s plaža koje je zakonom iz 2003. podigla SDP-ova vlada. Kao što nije u pravu ni Ivana Marković, jer da je barem jednom pročitala zakonski prijedlog, ili ono što je državni tajnik Josip Bilaver u tri-četiri navrata iznio u razgovorima za Slobodnu Dalmaciju, znala bi zašto se u nekim situacijama - npr. pomorske luke, vojne luke, brodogradilišta... - mora ograničiti pristup pomorskom dobru temeljem koncesije.
Zakonski prijedlog usvojen na Vladi 2015. nikad nije stigao do saborske rasprave jer je pred Milanovićem i društvom bio daleko važniji izazov, parlamentarni izbori, a znamo kako su oni završili.
Ali nije to jedino sporno zbog čega opozicija ovih dana teškom artiljerijom tuče po Butkoviću i HDZ-u. Sam ministar ih je na to i podsjetio, da je aktualni zakon, koji se nije mijenjao dvadeset godina, donijela ona prva SDP-ova Vlada, a kad su stvari htjeli popraviti u 2015. napisali su prijedlog zakona neusporedivo gori i opasniji za javni interes, nego što je to ovaj HDZ-a od srijede u saborskoj proceduri. U međuvremenu se stvari stubokom promijenile, uzurpacija i devastacija obale i pomorskog dobra postala je nacionalni sport broj jedan, ali se nitko do sada nije usudio za to optužiti zakon koji je stvorio okvir za zasigurno najstrašniji (prostorni) zločin počinjen na teritoriju Hrvatske, i zbog kojeg nitko nikad neće odgovarati.
Temeljem aktualnog zakona, podsjetio je ministar Butković, danas u Hrvatskoj postoji 18 ograđenih plaža, od čega tri u Istri i pet u Primorsko-goranskoj županiji, gdje su županijske skupštine u kojima SDP ima većinu donijele odluke da se te plaže ograde. Osam ograđenih plaže nalazi se na području Zadarske županije, a dvije na području Ličko-senjske.
Ali to nije sve. Članak 33. SDP-ovog prijedloga zakona iz 2015. ide još dalje i dopušta - molimo gradonačelnicu Supetra da ovaj dio preskoči - isključenje i ograničenje opće upotrebe bilo koje plaže!
Citiramo: „Davatelj koncesija dužan je u svim postupcima davanja koncesije za gospodarsko korištenje morske plaže, prilikom odlučivanja o stupnju ograničenja i isključenja opće upotrebe, osigurati i štiti javni interes korištenja plaže posebno u slučaju kada plaža po svojem položaju i funkciji treba zadovoljiti potrebe šireg kruga korisnika”.
Dakle zakon koji je 2003. donijela SDP-ova vlada omogućio je ograđivanje plaža, a prijedlog zakona iz 2015. previđa potpuno isključenje opće upotrebe dijelova plaže koje su kroz koncesiju povezane u funkcionalnu gospodarsku cjelinu. Znači opće dobro izravno povezano s privatnim dobrom, s tim da pristup plaži može biti potpuno isključen! Može li gore?
"Neka pročitaju što su u tom zakonu napisali oko ograđivanja plaža i jesu li oni tim zakonom omogućili da se plaže ponovno ograđuju", odgovorio je Butković SDP-u prozvavši ih za "licemjerje i bezobrazluk" jer pokušavaju uvjeriti javnost da sadašnja Vlada želi omogućiti ograđivanje plaža.
Da ne ostane samo na plažama, evo još nekoliko primjera iz tog zaboravljenog SDP-ovog prijedloga zakona.
U članku 29. uređene morske plaže dijele se na: javne morske plaže; morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja i morska plaža za posebne namjene.
SDP je nadalje predlagao da plan upravljanja pomorskim dobrom jedinice lokalne samouprave ne treba prolaziti javno savjetovanje; najviša novčana za devastaciju pomorskog dobra je bila predviđena na 250.000 kuna (33.180,70 eura), a sada ona iznosi 130.000 eura.
Prijedlog zakona iz 2015. je i na drugi način bio benevolentan prema kršiteljima zakona. Naime davao je pravo osobama koje su nezakonito koristile pomorsko dobro da zatraže odluku o privremenom gospodarskom korištenju pomorskog dobra, ali po uvjetom da za nezakonito korištenje plate unatrag pet godina...
