Put na Milinkovićevoj parceli u Diklu nije javno dobro već privatno vlasništvo!

Općinski sud u Zadru po sutkinji Katji Morić Arambašić, odbio je tužbeni zahtjev Grada Zadra zastupanog po gradonačelniku Božidaru Kalmeti, protiv tužene Mirjane Milinković iz Zadra, zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora i prava vlasništva za zemljište u Diklu.

Riječ je o poznatom sporu do kojega je došlo nakon što je Nikša Milinković blokirao dotadašnji put koji je vodio prema tzv. Galićevim zgradama preko parcele koju je kupila njegova majka, namjeravajući na toj parceli izgraditi svoju obiteljsku kuću, što mu je Grad Zadar osporavao jer su stanari zgrada ostali bez pristupa do svojih stanova.

Nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene dana 27. ožujka 2017. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, sud je jučer odbio tužbeni zahtjev Grada Zadra koji je tražio da se proglasi ništetnim Ugovor o kupoprodaji zaključen između Ivana Kucelina pok. Ive i Mirjane Milinković iz Zadra od 27. srpnja 2011. godine u dijelu koji se odnosi na nerazvrstanu cestu, te da se utvrdi da je Grad Zadar vlasnik toga dijela nekretnine.

U obrazloženju presude navodi se među ostalim kako iz povijesnog dijela tužbe proizlazi da tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor ništetan jer je njime prodan dio nekretnine koji je stupanjem na snagu Zakona o cestama (NN 84/11) kao nerazvrstana cesta postao opće dobro u javnoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, koji kao takav ne može biti predmet kupoprodaje. Sud je utvrdio kako iz povijesti zk. upisa za nekretnine proizlazi da te nekretnine u niti jednom trenutku nisu u zemljišnim knjigama bile upisane kao javno dobro u općoj uporabi, kao i da u trenutku kupoprodaje nije postojala nikakva zabilježba koja bi priječila prodaju.

Iz Sporazuma od 9. rujna 2002. godine koji je tužitelj dostavio u spis, proizlazi da je predmetni put formiran od strane tadašnjih vanknjižnih vlasnika te nekretnine Marije Mičić i Josipa Mičić, s tim da su u sporazumu ostavili i mogućnost da zatvore taj put i formiraju novi na drugom mjestu. Sud je zaključio da je bez obzira što je formiran put, on i dalje ostao o vlasništvu fizičkih osoba.

Na dan 28. srpnja 2011. godine kada je stupio na snagu Zakon o cestama, put je ispunjavao sve zakonske pretpostavke da bi ga se smatralo nerazvrstanom cestom, ali ta činjenica nije pravno relevantna za donošenje odluke o ništetnosti Ugovora o kupoprodaji s obzirom da je Ugovor sklopljen dan prije stupanja na snagu tog Zakona o cestama na koji se pozivao Grad Zadar.

Tužitelj nije dokazao na točno kojem realnom dijelu predmetnih nekretnina traži utvrđenje prava vlasništva, pa je i tu točku tužbenog zahtjeva Sud odbio kao neosnovanu. Grad Zadar tuženoj Mirjani Milinković mora nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 10.555 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška tužene odbija kao neosnovan.

Na nepravomoćnu presudu moguća je žalba Županijskom sudu u Zadru.