StoryEditorOCM
4 kantunaEKSKLUZIVA

Proveli smo dan s Brankom Dukićem, ginekološkim kirurgom, a ne gradonačelnikom. "Ovo je moj zadnji mandat. Ovdje mi je manji stres!"

Piše Ivica Nevešćanin
30. prosinca 2023. - 20:30

7:05

- Tko ste vi?

- Novinari.

- Novinari!?

- Da, zbog doktora Dukića.

- Dukića? Branko, al‘ su izbori?

- Ajme, nemoj mene ništa pitati...

- Ideš na treći mandat? Repetitio est mater studiorum?

- Ha ha ha! Me neću više, šta ću više...

- Vidimo, ovdje imate podršku kolega, doktore?

- Izgled vara, gospodo novinari!

- Ha ha ha! Ima ih ovdje svih boja, crvenih, žutih...

image

Jutarnji kolegij na Ginekologiji preuzimanja smjene u 7 sati

Jure Miskovic/Cropix
image

Jutarnji kolegij na Ginekologiji preuzimanja smjene u 7 sati, dr. Vranić i dr. Dukić

Jure Miskovic/Cropix

Sjedimo za stolom u potkrovlju Odjela za ginekologiju Opće bolnice Zadar. Čekamo doktora Zdenka Matasa, voditelja Odjela, da započne jutarnji kolegij na kojem će dežurne službe predati noćnu smjenu. Još nije svanulo, a u zatamnjenu prostoriju, jedan za drugim, ulaze liječnice i liječnici, sestre i tehničari. Preko puta nas za stolom je doktor Dukić. Ovaj visoki do njega, što od rana podbada i nas i njega, je doktor Krešimir Vranić. Za stolom nas je sada trinaest. Ulazi doktor Matas.

- Znam da smo vam rekli da ćete moći biti na kolegiju, ali ovdje će se spominjati imena pacijentica. Mislim da nije u redu da tu budete...

Slažemo se i izlazimo iz prostorije. Vode nas u sobu gdje se liječnici odmaraju, u dežurstvima ili nakon zahvata. Za desetak minuta dolazi doktor Dukić. Da, Branko Dukić, gradonačelnik. Zadnjih šest i pol godina, otkako je na neposrednim izborima izabran za prvog čovjeka Zadra, Dukić nije prestao dolaziti u bolnicu. Na svoje pravo radno mjesto. Subspecijaliste onkološkog kirurga na ginekologiji. Svaki drugi četvrtak, od prvog dana mandata do danas, Dukić ulazi u operativnu salu i rješava najzahtjevnije ginekološke probleme. Za dosadašnjeg mandata operirao je između 250 i 300 pacijentica. Spasio im je ili produžio život.

Prije njega Zadar je imao dva liječnika za gradonačelnika. Živka Kolegu, kardiovaskularnog kirurga, i Zvonimira Vrančića, ginekologa. Kolega je kao gradonačelnik znao uskočiti kad je bilo potrebno, bio je među prvima kada se dogodila ona strašna tragedija vatrogasaca na Kornatima, ali nitko kao Dukić nije od prvog dana - a tako će sigurno biti do zadnjeg dana njegovog drugog mandata - redovito dolazio u bolnicu. Nije odustao od struke. Nije prestao operirati.

U pravilu dva zahvata do podne, a nakon toga primanje pacijentica u ambulanti, pregledi, kontrole, dogovor oko termina za zahvate. Cijeli dan. Po tome je Dukić poseban javni dužnosnik. Ne samo među gradonačelnicima. Ne samo u Hrvatskoj. Zato smo htjeli jedan od tih četvrtaka provesti na njegovom "pravom radnom mjestu".

Da, pravom radnom mjestu, jer uza sve "za" i "protiv" Branka Dukića kao gradonačelnika ili člana HDZ-a, doktor Branko Dukić je nešto sasvim drugo. Od trenutka kada je izašao iz sobe presvučen u bijelu kutu, bijele hlače i bijele cipele, kao da je postao neki drugi Dukić. Relaksiran, elokventan, artikuliran, fokusiran. S neizbježnim osmijehom, od uha do uha. Uvijek spreman na vic i zafrkanciju. Po tome je u stvari ostao isti.

image

Dr. Dukić ispred svoje sobe
 

Jure Miskovic/Cropix

- Što vam se dogodilo u toj sobi? Tamo ste "skinuli" Branka Dukića političara i "obukli" Branka Dukića doktora?

Zamalo je umro od smijeha.

- Bio sam pročelnik Odjela trinaest godina, a zamjenik mi je bio doktor Matas. Sada je on šef, a ja dolazim kad mogu i pomažem. Jer nisam htio ispustiti nit u struci.

- Dobro, ali, vi ste ovdje druga osoba! Ovdje ste kao riba u vodi!

- Ovdje mi je manji stres. Ovdje se osjećam komotno. Imam u glavi taj neki "switch". Okrenem prekidač i nema problema!

"Switch"? Prekidač? Ajde neka. Nakon malog milijuna poziva, frustracija, problema i distrakcija koje ima na dnevnoj bazi kao gradonačelnik, ući u operacijsku salu i kulerski nekoj teško bolesnoj pacijentici odstraniti maternicu, ne izgleda baš samo kao neki "switch". U pravu ste, to je posao ginekološkog onkološkog kirurga, nije ga potrebno mitologizirati, ali ni najbolji kirurzi na svijetu ni prije ni nakon zahvata ne moraju sjesti u fotelju gradonačelnika. Makar i jednoga Zadra.

8:00

Dukić se sprema za operaciju. Sestre mu donose tursku kavu.

- Samo da popijem pa se idemo pripremiti. Gospođa je iz Splita, pedesetak godina. Asistirat će mi mali Luka. Vidimo se za maksimalno sat vremena.

Mali Luka. On ga tako zove. Taj "mali Luka" je doktor Luka Matak koji je upravo dobio godišnju nagradu Hrvatske liječničke komore za najzapaženije stručno ostvarenje u području liječničke profesije. Doktor Matak je u svojoj 36. godini prvi u Hrvatskoj, i među prvima u svijetu, baš u zadarskoj bolnici izveo zahvat vNOTES. Riječ je o minimalno invazivnoj kirurgiji u kojoj se koriste endoskopski instrumenti kako bi se kroz prirodne otvore pristupilo ciljanim organima. Proširio je primjenu metode u ginekološkoj kirurgiji, među prvima u svijetu i na onkološke pacijentice.

Luka Matak će danas Dukiću biti asistent, a Dukić glavni operater. Tu novu, revolucionarnu tehniku, Dukić je savladao u hodu, praktički kroz nekoliko zahvata. Operacija je na koncu ipak potrajala nešto duže.

- Histerektomija. Morali smo ukloniti cijelu maternicu. Bio je to najbolji izbor. Osim toga, i pacijentica je bila specifična, odbila je transfuziju – govori Dukić.

- Niste zahrđali?

- Ne, ja sam on/off. Kad sam ovdje, ja sam doktor. Sama operacija je trening. Kao šuteri u košarci. Ako ne treniraš, ne možeš ni pogoditi.

- Sluša li vas, ipak ste vi "meštar" – pitamo "malog Luku"

- Obećava. Bit će nešto od njega.

Smijemo se, a Luka nam priča...

- Doktor Dukić mi je bio prvi mentor, a ja njemu prvi učenik.

- Učenik dakle uči mentora! - poentiramo.

- Ne... – upada Dukić – učio sam i druge prije tebe, ali Luka je dobar u svemu šta se uhvati. Tri u jedan, kao i ja! (smijeh).

Smiju se i doktorica Mihaela Oroš Čačić, anesteziologinja, i sestra Dragica Sladić, tehničarka anestezije.

- Stvarno nije zahrđao? - pitamo ih.

- Dukić je jedan od boljih i sigurnijih. I Matak je odličan. Kad su oni u sali, nema straha.

- Što to znači?

- Da će riješiti svaku situaciju – odgovara doktorica.

- Operateri su dobri onoliko koliko su dobri asistenti – Dukić zaključuje raspravu.

image

Dr. Dukić na operaciji, aistent je dr. Luka Matak

Jure Miskovic/Cropix
image

Dr. Luka Matak i dr. Branko Dukić nakon uspješne operacije
 

Jure Miskovic/Cropix

Pije drugu, opet tursku kavu.

- Nisam vas htio pitati prije zahvata, imate li čistu glavu kad ulazite u operacijsku dvoranu?

- Najčišću! (smijeh).

- Pitam s obzirom na dnevna opterećenja, politika, pritisak javnosti, medija. Zadnjih se dana, spomenimo samo najsvježiji primjer, "slučaj New York", svašta o vama pisalo. Ispada da vam Keith Richards nije ni do koljena?

- Kad ovdje dođem, o tome ne razmišljam.

- Ne narušava vam to koncentraciju?

- Sklopka. Imam sklopku. Jednostavno se prebacim.

- Ali ovdje jedan krivi potez može nekome ugroziti život.

- Imam sklopku i to me više ne tangira. Više me boli zbog bližnjih koji se sa takvim stvarima teže nose. Ja sam se već nekako naučio s tim i protiv toga boriti.

- Mislite na obitelj?

- Da. Nije to sve skupa lako izdržati, pogotovo jer je tu obitelj koja se mora s tim nositi i koja je tome izložena.

Uzmite samo ove zadnje najprizemnije laži kojima me pokušavaju diskreditirati. Podmetanjima i lažima pokušavaju me prikazati kao glavnog razvratnika u Zadru. U tome prednjači par opskurnih portala i istih takvih urednika zajedno s njihovim nalogodavcima. Ima tu i političkih parazita koji na takvim lažima pokušavaju skupiti pozornost javnosti. To nije moj svijet, to je talog s dna kace. Jad i bijeda. Žalim taj i takav tužan svijet.

- I vaše pacijentice su izložene takvim medijskim sadržajima i javnom pogovoru. Što one mogu misliti, operirat će me onaj za kojeg govore da je i ovo i ono...!?

- Da, postoje i takve situacije. Ali tko me zna, zna, ja tu nemam problema. Primijetio sam da se za takvim temama i pričama najviše bave frustrirani i dokoni ljudi, koji nemaju neke drugu zanimaciju u životu, i tu nervozu prenose na druge.

- Dobro, i ja to pročitam – ubaci se mangupski dr. Matak.

- Ha ha ha! Nisu to ugodne stvari, ali se s njima moram nositi i boriti. Takav sam bio i u ratu, i ovdje na poslu, i kod kuće. Iskuliran sam dosta, ne bježe mi misli. Fokusiran se na ono što je bitno. Kad sam doma i gledam televiziju, žena mi često nešto viče deset puta, kao i svakome, a ja ne čujem (smijeh). Šalim se, ali imam tu neku kontrolu. To je stvar vježbe, vjerujem da je tako i kod Luke. Kad nešto radiš ozbiljno ne možeš razmišljati o nečemu trećem.

Dukić je danas na rasporedu imao samo jedan zahvat, a na odjelu će ih biti još četiri. Dr. Matak će sudjelovati u još dva. Raspored je dogovoren na jutrošnjem kolegiju, za svaku operaciju se zna tko će biti glavni operater, a tko asistent. Dukić će pacijenticu obići kad se probudi i ako bude sve u redu, već sutra je mogu pustiti kući. Ambulantni pregled je za mjesec dana.

image

Prezentaciji robota za operacije

Jure Miskovic/Cropix
image

Na prezentaciji robota za operacije
 

Jure Miskovic/Cropix

10:35

Prije odlaska u ambulantu, Dukić nas poziva na demonstraciju nove medicinske opreme. Primjena robotike u kirurgiji. Vodi nas kroz labirint hodnika i liftova, prelazimo zatvorenim mostom iz zgrade bolnice u novu zgradu Poliklinike. Tamo je postavljen moderan uređaj vrijedan nekoliko milijuna eura. Koristi pet robotskih ruku za laparoskopske operativne zahvate, plus monitor s 3D vizualizacijom. Umjesto dva kirurga, anesteziologa i četiri instrumentarke, njemu treba samo kirurg i jedna sestra. Isplativ je jer zamjenjuje ljude. Odjednom kroz vrata proviri nečija glava...

- Gradonačelniče! - podvikne.

- To je Barba, ovaj, Barbaroša, moj šofer... – objašnjava Dukić. Donio mu je neki dokument iz gradske uprave koji mora hitno potpisati.

Demonstrator na robotu je Rumunj, ali govori engleski. Poziva Dukića da uzme u ruke joysticke i s naočalama za proširenu stvarnost pokuša savladati zadatak. Dukić se s njim prvo nešto kratko konzultira, onda sjedne za "kokpit" i zadatak rješava iz prve.

- Ajde Ivice, i ti pokušaj – dobacuje nam, ali ne damo se navući na te sitne provokacije.

Idemo nazad, opet prolazimo sklop hodnika i liftova. Dukić susreće svoje pacijentice ili poznanice, teško je razaznati. Zastaje, opušteno razgovara, ohrabruje ih i pozdravlja. Javljaju mu se pacijenti u čekaonicama, medicinske sestre, kolege liječnici... Eto zašto ga je HDZ gurnuo na izbore. Nema tko ga ne zna. Popularan je bio i prije politike. I u pravilu svi na njega pozitivno reagiraju. Zato su neki odmah rekli: izgubit ćemo odličnog doktora, a dobit ćemo još jednog političara...

- Imate li neki poseban motiv da operirate dok ste gradonačelnik?

- Kada nešto dobro radiš, zašto se toga ostaviti?

- Ovdje se vraćate nakon isteka mandata?

- Naravno, a di ću? (smijeh)

- Odustajete od politike?

- Šta više govorim da odustajem, oni žešće udaraju po meni. Vide u meni i dalje opasnost. Uvijek sam govorio da su dva mandata sasvim pristojna. I da je to dosta. Imamo mlađih koje treba gurati za funkcije. Nosiš određeni dio tereta neko vrijeme, ali ne možeš stalno.

- Imate li neke ambicije u bolnici?

- Pa ja sada mogu samo preći u mentore.

- Mislim da je ta uloga najvažnija – prisluškuje nas dr. Matak, i onda poentira... - Da imate neku osobu s iskustvom koja može povremeno savjetovati. To je neprocjenjivo.

image

Dr. Dukić nakon operacija, prima pacijentice u ambulanti

Jure Miskovic/Cropix
image

Pročelnik Odjela ginekologije dr. Zdenko Matas i dr. Branko Dukić

Jure Miskovic/Cropix

11:15

- Šefe, gospođa vas čeka već deset minuta – kaže mu sestra, Monika Grgić. U čekaonici ambulante je pacijentica iz Knina. Jutros je operirao gospođu iz Splita. Dukiću dolaze pacijenti iz cijele Dalmacije, iz cijele Hrvatske. Njegove kolege znaju što zna i koliko može. Kad imaju pacijenta od kojih drugi odustaju, ili nisu sigurni u uspjeh zahvata, šalju ih u Zadar. "Idite kod Dukića, on će vam pomoći..."

- Ali ne na Narodni trg, nego u bolnicu – rugamo se.

- Nisam ja više jedini, ima tu, Bogu fala, i drugih kolega. Nakon mene je subspecijalizaciju završio dr. Kulišić, pa dr. Matak. Kad sam ja došao, bilo nas je četvero liječnika, kad sam otišao, bilo nas je skoro petnaest. Mi sada u našoj bolnici možemo izvesti sve zahvate – odgovara Dukić.

- Ajte doktore, nemojte biti skromni. Recite novinarima... – uzima stvar u svoje ruke sestra Monika. Dukića je upoznala još dok je kao glavna sestra radila u Kninu. Kasnije se preselila u Zadar i kao medicinska sestra počela s njim raditi.

- Moj bivši šef je najprije veliki čovjek, pa veliki liječnik, pa tek onda veliki šef. I sad je veliki gradonačelnik – ne prestaje ga hvaliti.

- Eto, tri u jednom. U bolnici je vama možda savršen, ali ja nemam ginekologa za doktora, nego za gradonačelnika – pokušavamo objasniti.

- Joj, da nam se hoće vratiti! Znao se red, ali znali smo se i nasmijati.

Dukić se ovaj put malo zarumenio.

- Čuli ste, primit će me nazad – izvlači se.

Na današnjem popisu je desetak pacijentica, ostavljamo ga da radi, većinom kontrole i dogovori za operaciju.

image

Na Odjelu ginekologije

Jure Miskovic/Cropix

14:45

Opet smo u potkrovlju, kao i jutros. Za stolom opet čekamo dr. Matasa, početak drugog kolegija, na kraju radnog dana. Nova primopredaja dužnosti...

- Cijeli je dan u nekom ritmu – kaže Dukić.

- Da ste danas imali tri zahvata, svejedno bi imali ambulantu?

- Da, uvijek imam ambulantu. Morate razgovarati s pacijentima. Pokušavam tempirati da četvrtkom budu maksimalno dvije operacije. Dok sam stalno radio, znao sam imati po dvije do tri manje zahtjevne i do dvije teže operacije dnevno.

- Osjećate li da ste kao operater stagnirali tijekom ovih šest-sedam godina u politici?

- Nimalo. Kao kad naučiš voziti auto, sjedneš i voziš. Meni je puno lakše, jer dolazim dvaput mjesečno i uvijek sam u kontaktu s kolegama. Radim, operiram, vidim što se događa, koje su nove smjernice u struci za dalje. Puno stvari se tako može pratiti.

- Nije vam se u nekom trenutku dogodilo zasićenje, da vam se život iz politike prelilo na bolnicu, da ste sebi rekli: "Ma neću više operirati..."

- Nije.

- Ovdje se dosta zafrkavaju na vaš račun doktora-političara...

- Uvijek je tako. U svakom kolektivu postoje različita razmišljanja oko toga u kojem smjeru treba ići, ali kad se donose odluke, donose se konsenzusom. Nikad samo jedan čovjek ne odlučuje, pogotovo ne o problematičnim stvarima.

- Tu ste opet za dva tjedna, što ako se u međuvremenu nešto dogodi vašem pacijentu?

- Ja dolazim, bez problema.

- Bilo je takvih situacija zadnjih godina?

- Pa bilo je nekih, uglavnom postoperativnih komplikacija. Neiskusnijim liječnicima je teže to odraditi, onda se zove operatera koji je bio na zahvatu, ili nekoga tko zna i koji to može riješiti. Uvijek se najprije zove šefa. Bolnica je hijerarhija. Onda šef rješava problem.

- Večeras nakon bolnice kao gradonačelnik idete za Šibenik. Kada dođete kasno doma koji će vam film biti u glavi?

- Ja posao ne nosim doma, ni jedan ni drugi. Niti doma to nekoga interesira. U glavi mogu "vrtiti" neke zahvate, ali ujutro ću pitati sestre je li sve okej s pacijenticom. Ako je problem, onda će me oni zvati. I to stavljam ad acta.

- O čemu sad razmišljate?

- Kome se još trebam danas javiti i kako ćemo ići u Šibenik "uzeti" malo para.

- Onih 43 milijuna eura iz EU fondova?

- E, e, tih! Za sretan i ispunjen kraj dana. (smijeh)

- Na osobnoj razini, ispunjava li vas posao u politici kao i ovaj u bolnici?

- Ispunjava.

- Imate isto unutrašnje zadovoljstvo i osjećaj svrhovitosti?

- Ako si ispunio ciljeve onda da, ako bezglavo juriš u neke stvari, a ne znaš kamo ćeš, onda to nema puno smisla. Svatko mora imati neke svoje ciljeve i neke svoje granice.

Prekida nas ulazak doktora.

- Ajde Branko, je li bilo dosta – "napada" ga doktorica Milka Hoti Matešić. - Eh, mi ga znamo malo duže nego vi novinari...

- Oćeš biti na duplerici? – interesira se doktor Tomislav Lisica.

- Najmanje na duplerici – odgovaramo.

- Možda u "Gloriji" – dobacuje netko.

- Na nekim sam portalima redovito u nastavcima - hihoće se Dukić, dok mu zvoni telefon.

Treba li to netko Dukića doktora, Dukića gradonačelnika ili Branka Dukića?

Tko god da ga treba, sigurno mu nije lako.

image
Jure Miskovic/Cropix

Tko je tko na Ginekologiji?

Na Odjelu ginekologije danas radi, uključujući dr. Dukića, 12 liječnica i liječnika. Na kolegiju na kraju dana na Odjelu su bili (s lijeva na desno): dr. Ivan Kolega, dr. Tina Žic, dr. Zdenko Matas, pročelnik službe za ginekologiju, dr. Branko Dukić, dr. Mila Matešić Hoti, voditeljica odjela za patologiju trudnoće, dr. Tomislav Lisica, voditelj polikliničke ambulante te (stoje, s lijeva na desno) dr. Maša Šimićević, specijalizantica, dr. Anamarija Juran, dr. Luka Matak, voditelj operativnog bloka. Na slici nedostaju liječnici s jutarnjeg kolegija, dr. Krešimir Vranić, dr. Ramona Relković i dr. Dinko Kulišić.

image

Nakon operacije rad s pacijentima u ambulanti

Jure Miskovic/Cropix

U politiku ušao zbog – kanalizacije!

Branko Dukić uz sve obveze kao gradonačelnik i liječnik, ima i veliku obitelj s četvero djece. Troje ih studira u Splitu – medicinu, stomatologiju i pravo – i svi žive u jednom stanu.

- Zadovoljan sam svojim životom, s onim što sam postigao i što sam napravio. Nemam se koga ni čega sramiti, ja sam svoj čovjek. Uvijek se moglo više, ali sve što sam radio, radio sam čini mi se dobro.

Odakle vam onda, i liječnicima općenito, poziv za politiku?

- Ne toliko za politiku koliko da nešto pozitivno napravim. Da nastavim pozitivne promjene koje se događaju. U Zadru, bez obzira na probleme i neslaganja, na kritike i promašaje, imamo kontinuitet vlasti, imamo kontinuitet rasta. Zadar je uvijek u nekom usponu. Normalno da politika bira ljude koji su uspješniji i poznatiji jer na izborima je cilj pobijediti. S obzirom da volim Zadar, da nikad nisam otišao iz Zadra, a mogao sam, iako mi nikada to nije palo na pamet, rekao sam sebi: Zašto ne, imaš cilj, možeš nešto napraviti.

U politiku sam ušao u kvartu, na Stanovima, tamo sam postao predsjednik mjesnog odbora. Još nisam bio u stranci. Borili smo se za kanalizaciju i rekli: kad bude gotova kanalizacija, izlazimo iz politike. Evo sada će, nakon dvadeset i nešto godina, kanalizacija napokon biti gotova.

image

Razgovor s novinarom prije preuzimanja smjene u 14:30
 

Jure Miskovic/Cropix

"Bemti, što ću sad?!"

- Prvi dan kad sam došao u ured i dužnost preuzeo od Kalmete, sjeo sama za stol i upitao se: "Bemti, a što ću sad?"

E da, lako je tuđim...

- Nije to baš lako. Neće se ništa samo dogoditi. Ali malo po malo, stvari su se počele događati. Dobro je što u sustavu imamo ljude koji znaju svoj posao i vole raditi. Kad sam kao dijete dolazio kod jednog mladog doktora opće prakse, sestre bi mu znale reći: "Doktore, možda bi trebalo ovu tabletu." Ona je kroz iskustvo znala što pacijentu treba, tako je pomagala doktoru da se oslobodi početnog straha. Da mu pokaže put. Tako je i meni bilo na mjestu gradonačelnika...

image

Dr. Dukić na operaciji, aistent je dr. Luka Matak

Jure Miskovic/Cropix

"Ovo je moj zadnji mandat!"

Ovo je vaš zadnji mandat?

- Što se tiče kampanje za iduću godinu vjerojatno ću sudjelovati i biti podrška, ali neću biti protagonist.

Vidite li se u još jednom mandatu?

- Ne.

Nemate više aspiracije? Ne treba vam još jedan mandat da bi zaokružili svoje političke ciljeve?

- Mislim da sam sve što sam htio pokrenuo. Možda postoji još nekoliko planova koje treba otvoriti, kao što je plan za uvalu Bregdetti, ali to je plan za idućih deset godina, za nekoga tko će doći iza mene da se ima čime baviti. Taj će projekt dati novu javnu dimenziju gradu. Nakon završetka aglomeracije, predstoji samo uljepšavanje grada.

Ipak ste zapeli na Ravnicama i Vratima Zadra?

- One polako dolaze na red. S obzirom na situaciju u Gradskom vijeću i pet ministara za državnu imovinu koji su se promijenili, uvijek se nađu neke prepreke. Konzervatorska podloga će uskoro biti potpisna u Ministarstvu kulture, a tu je i pitanje dvorane u Jazinama koje je Gradsko vijeće proglasilo kulturnim dobrom. Problema ima, ali dok sam tu neću odustati, želim aktivirati taj prostor na dobrobit grada.

Mirovina?

- Imam 57 godina. U penziju bi mogao za tri-četiri godine, s napunjenih 61 godinu i četiri godine ratnog staža. Ali ako mogu raditi, ako me zdravlje posluži, ne mislim tako lako odustati.

image

Dr. Branko Dukić

Jure Miskovic/Cropix

Kad ti se "beštija" uvuče u operacijsku salu

Doktor Luka Matak se prisjetio svojih prvih iskustava s dr. Dukićem kao mentorom.

- Vrlo rano sam počeo asistirati uz doktora Dukića. Meni je bilo bitno da mi netko pruži priliku. Ispričat ću vam jednu situaciju. Doktor Dukić se možda toga ne sjeća. Bio sam možda druga godina specijalizacije i dosta sam asistirao u operacijama. Napravio sam dvije histerektomije i obje su se zakomplicirale. Ono što me je najviše iznenadilo je bila njegova reakcija. Došao je i rekao: "OK, sad ćeš napraviti treću da vidim šta je problem." Nije došao i rekao sad mjesec dana nećeš uopće izvoditi operacije, nego ajde dođi, da pod mentorstvom prođemo postupak. Da vidimo gdje šteka.

U čemu je bio problem?

- Problema nije bilo, okolnosti su bile takve.

- Koji put ti se dogodi – uključi se Dukić - da ti se uvuče neka "beštija" u salu. I koliko god nastojao, kod nekih vrsta operacija, krene serija ukrivo... Ili kad odstupiš od svog pravila, a svako ima svoj spektar pravila, ili kad odstupiš od procedure. Misliš da ćeš nešto malo drugačije, a dogodi se "paf", nešto se zakomplicira. Rutina je dobra stvar, ali ne smiješ se umisliti. Kad se umisliš, odmah nastane problem, uvijek se zakomplicira nešto što ne očekuješ.

Koje operacije pamtite?

- Komplikacije. Ono što dobro prođe čovjek se ne sjeća. Mene su oduvijek interesirale komplikacije. Hvala Bogu, ja nisam imao puno komplikacija, ali me zanimalo zašto do njih dolazi. Najgore je kad nisi upoznat s tehnikom, ili ne znaš dobro anatomiju. Prije se u operativnim zahvatima zaziralo od nekih prostora, ali znanja se šire, i kako ih usvajaš, pomiču se granice.

image

Dr. Branko Dukic s kolegicama

Jure Miskovic/Cropix

Dukić je na Ginekologiji uveo radikalnu kirurgiju

Ciljano je specijalizaciju iz ginekologije Dukić završio u Rijeci, kod profesora Matejčića, gdje je 2004. također završio i subspecijalizaciju iz onkološke ginekologije kod profesora Hallera.

Prije dolaska Dukića na Ginekologiju, na odjelu se nije radila tzv. radikalna kirurgija. On je bio pionir...

- Najviše sam naučio od profesora Rupčića u Rijeci. On je najzaslužniji za moj daljnji razvoj u onkološkoj kirurgiji. Tamo sam vidio kako se radi radikalna kirurgija, a kasnije sam odlazio na usavršavanje u Njemačku, Francusku i druge zemlje. Usavršavanje traje cijeli život. Nakon subspecijalizacije, u Zadru su mi dali priliku da to znanje mogu primijeniti.

Laički rečeno, što je radikalna kirurgija?

- Kod tumora je najčešće potrebna radikalna kirurgija, koja zahvaća veću kirurgiju od običnog vađenja organa. Iziskuje više vještina i znanja iz onkologije nego što običan ginekolog treba znati. Takvu usku specijalizaciju nema puno liječnika u Hrvatskoj, mislim da ih je možda deset koji mogu tako radikalno operirati.

Kakvi su vam rezultati?

- Slušajte, ne bih bio tu da rezultati nisu dobri. S vremenom se savlada tehnika, a statistički podaci o broju preživjelih pacijenta i izlječenja su vrlo visoki. Kad sagledam svoj život i pogledam što sam radio, to ostaje iza tebe. Vidiš da si dobro radio, a kad je to iskustvo pozitivno, to me ispunjava.

Onkološkog kirurzi zapravo odlučuju o granici života i smrti?

- Kod kirurgije tumora operativni zahvat je nešto nužno, ali koji put je inoperabilno. Da bi shvatili koja je razlika između ginekološkog onkologa koji dobro poznaje radikalnu kirurgiju i običnog ginekologa, ispričat ću vam jednu zgodu. Bio sam mladi specijalizant, imali smo pacijenticu koju su, što se kaže, otvorili i zatvorili, jer je stanje bilo inoperabilno. Nakon dva-tri mjeseca čujem da je žena otišla u Ameriku i da su je tamo operirali. To mi je kao mladom doktoru predstavljalo izazov. Kako su je tamo operirali, kad su ovdje rekli da se to ne može operirati? Dan danas znam kako je nalaz te žene izgledao. Kod mene bi to danas bio lakši slučaj. Edukacija, specijalizacija i rad, podigli su nam standard. Tada ste imali postotak inoperabilnih možda 100, a danas ih je jedan ili dva. Ali netko može i završiti onkološku ginekologiju, ali ne biti kirurg u pravom smislu,

Jeste li htjeli specijalizirati kirurgiju, imali ste dosta iskustva iz rata gdje se "krpali ljude"?

- Najprije sam trebao biti primljen na Kirurgiju 1995. i to za dječjeg kirurga, ali je bilo nekih kandidata koji su imali bolje preporuke. Tri mjeseca kasnije pozvali su me da se javim na Ginekologiji. Bio sam u Cavtatu kad me nazvao dr. Ivica Vlatković. Nisam tada razmišljao o ginekologiji, ali situacija u ratu je bila pri kraju, a nakon rata se nisam vidio u sanitetu. Sutradan sam sjeo na bus i došao u Zadar na razgovor kod dr. Zvonimira Vrančića, kao šefa Odjela. I tako je krenulo, od siječnja 1996. godine.

Kad sam počeo, na Odjelu je bila klasična ginekologija koja je imala svoje limite. Neki operativni zahvati se nisu radili. Na godinu je bilo oko 200 operacija, a sada cijeli odjel godišnje napravi od 800 do 1000 operacija. To je razlika nebo i zemlja. Bio je to prijelaz iz klasičnog vida operiranja prema radikalnoj kirurgiji. Kako smo došli dr. Matas i ja, ja sam se više posvetio operativnim zahvatima, a on se posvetio oplodnji. Tako se malo po malo sve to izdiglo na neku višu razinu, za što su svi zaslužni. I dr. Vrančić koji mi je dao priliku da napredujem. Kad ti netko da šansu, to puno znači. Isto je sada s dr. Matakom. Bitno je samo da škaline budu ravnomjerne, da ne upadne u problem. Naime, te radikalne vidove operacija ja sam uvodio samostalno. Puno je lakše kada imaš nekoga da ti pomaže, nego kad si sam. Dr. Matas je u zadnje četiri godine samostalno izveo oko 700 zahvata. Samo prošle godine je imao 187 operacija.

image

Njegova soba

Jure Miskovic/Cropix
image

Dr. Dukić na operaciji, aistent je dr. Luka Matak

Jure Miskovic/Cropix
04. studeni 2024 12:30