Može li stara Tehnička škola postati novi dom dviju zadarskih umjetničkih srednjih škola? I što bi to značilo za život Poluotoka koji je zadnjih godina izloženog nekontroliranoj turistifikaciji?
Ovo su samo neka pitanja koja se logično nameću nakon što je Sveučilište u Zadru konačno osiguralo 26 milijuna kuna iz europskih fondova za obnovu dijela zgrade stare Tehničke škole. Odlukom vlasnika zgrade, Zadarske županije, novom „znanstveno-istraživačkom resursu” sveučilišta pripalo je 1960 kvadratnih metara bivšeg učioničkog dijela stare Tehničke škole u kojem bi do 2023. trebali preseliti odjeli sociologije, psihologije, etnologije i antropologije te lingvistike, dok je radionički dio škole, derutan i opasan za prolaznike, bio zamišljen za smještaj Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, koja je sada podstanar na trećem katu Gimnazije Vladimira Nazora.
Namjerno naglašavamo „zamišljen za smještaj” jer do danas, trinaest godina od kada je Zadarska županija Sveučilištu prepustila dio stare škole, između Županije i Grada Zadra nije postignut dogovor što treba biti na mjestu nekadašnjih radionica. To nam dovoljno govori o nedostatku plana za upravljanje gradskom povijesnom jezgrom koja je već godinama prepuštena stihijskim improvizacijama po diktatu rentijerskog kapitalizma, ali i nedostatka vizije, upravljačkih i stručnih kapaciteta ljudi koji bi trebali oblikovati zadarsku budućnost.
Naime, iz gradske su uprave sve donedavno stizale poruke kako bivše školske radionice treba srušiti i na njihovom mjestu izgraditi automobilsku garažu. Tu potpuno sumanutu ideju, koja bi imala efekt andola na karcinom pluća, i samo bi dodatno saturirala promet na Poluotoku, svojedobno je promovirao i politički gurao Dražen Grgurović, a zahvaljujući interesima njemu bliskih investitora, godinama je živjela kao ozbiljna opcija među gradskim ocima, uključujući i mandat gradonačelnika Branka Dukića.
Onda su zadarski bedemi ušli na UNESCO-vu listu, stara Tehnička škola se preko noći našla u „buffer” zoni (područje zaštite), interes investitora se naglo ohladio, a do javnosti su sve glasnije počele dolaziti namjere Županije da se na tom mjestu gradi nova Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn. Prijedlog je čak dobio i idejno arhitektonsko rješenje Ive Letilović i Igora Pedišića, međutim, strah od UNESCO-vih strogih kriterija, zavezao je ruke zadarskim konzervatorima koji do danas nisu uspjeli ispisati uvjete za jedan takav objekt u neposrednoj blizini UNESCO-vog spomenika.
Uvjete se stoga pokušalo izravno dobiti iz Ministarstva kulture, odnosno od glavnog državnog konzervatora, ali nakon početne dobre volje i tamo su povukli ručnu. Na koncu je Ministarstvo kulture ispisalo solomonsku preporuku o izradi arhitektonskog natječaja za šire područje stare Tehničke škole.
- Ovaj dio nalazi se uz bedeme koji su pod zaštitom UNESCO-a i svaki zahvat u blizini zaštićene zone traži pomni pristup u planiranju i izvedbi. Kao županija, otvoreni smo za dogovor sa gradom Zadrom i Sveučilištem oko preostalog dijela zgrade - napisao nam je u svom odgovoru Ivan Šimunić, županijski pročelnik za školstvo.
Otvorenost i spremnost na razgovor ima i ravnateljica Škole za promijenjenu umjetnost i dizajn Marijana Bakmaz. Iako gradska vijećnica HDZ-a, kaže da se već godinama o tome ne priča u gradskoj upravi, a početak obnove dijela stare Tehničke škole koji je pripao Sveučilište vidi kao priliku da se obnovi i priča o novoj zgradi za njihovu školu.
- Mi smo kao škola suglasni sa Županijom da na tom mjestu bude naša nova školska zgrada, ali Grad tome nikada nije dao suglasnost. Zašto, ne znam, ali to bi za nas bilo idealno rješenje. Škola je godinama podstanar u Gimnaziji Vladimira Nazora, s 300 učenika smješteni smo u 1500 četvornih metara na trećem katu zgrade. Našim preseljenjem Gimnazija bi dobila mogućnost rada u jednoj smjeni, a mi bi u novom objektu dobili novi zamah i podigli kvalitetu nastave za učenike i nastavnike – kaže ravnateljica Bakmaz potvrđujući kako je postojala ideja o izgradnji nove školske zgrade na mjestu stare Tehničke koja bi udomila obje zadarske umjetničke škole, Primijenjene umjetnosti i dizajna i Glazbene škole Blagoje Bersa.
- O tome se također razmišljalo. Glazbena škola je manja nego naša i postojeće predloženo idejno rješenje ne bi trebalo puno mijenjati u smislu povećanja kapaciteta zgrade. Bilo bi jako dobro kad bi obje umjetničke škole bile na istoj lokaciji. Pogotovo na mjestu kao što je Poluotok. U brojnim europskim gradovima umjetničke škole su smještene u gradskim centrima. Takve škole gradovima daju poseban štih, gibanja mladih ljudi donose poseban štimung, od izložbi do umjetničkih radionica, a tu je i blizina kulturnih centara u Providurovoj i Kneževoj palači. Osim toga, škola bi kroz cijelu godinu dovodila mlade ljude u grad, to bi značilo ostanak mladih u centru, a ne njegovo iseljavanje i podređivanje svih prostora turizmu, rentijerstvu i sezonskim ugostite sadržajima. Bitno je da Grad i Županija tome daju zeleno svjetlo – kaže ravnateljica Bakmaz.
Može li na mjestu bivših radionica stare Tehničke škole niknuti zgrada dovoljno velika da primi dvije umjetničke škole? Je li predloženo rješenje dovoljno visoko ili bi trebalo dobiti još kat? To prije svega ovisi o konzervatorskim uvjetima koji bi trebali definirati visinu objekta s obzirom da se nalazi u kontaktnoj zoni bedema. Maksimalna visina, odnosno broj mogućih etaža, koliko je poznato, još nije određena, ali bi trebala biti za potrebe arhitektonskog natječaja, ako do njega ikada dođe. Naime, zadnji provedeni arhitektonski natječaji na području Poluotoka pokazali su se kao potpuno neefikasni za pronalaženje rješenja, što se najbolje vidi na slučaju arhitektonskog natječaja za gradsku tržnici i Citadelu. Osim potrošenog vremena i nekoliko milijuna proračunskih kuna, grad od tih natječaja do danas nije dobio ništa za upotrebu. Hoće li tako završiti i natječaj za novu školu, ako do njega dođe, teško je reći, ali je nedvojbeno da će Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn još dugo živjeti kao podstanar, umjesto da bude vraćena tamo gdje je osnovana i gdje joj je i mjesto. Doma.
