Po zvizdanu radove spašavaju radnici iz Albanije, asfalt stiže do kraja tjedna, ali prilazi u dvorišta još su nezavršeni, a živci sve tanji

Upeklo sunce. Zvizdan. Put Stanova, gradska ulica koja se već 200 dana kopa, iskopava, praši, tuče pikamerima, grabi rovokopačima, cijevima polaže, ravna, valja, asfaltira, opet ruši, prepravlja, pa opet valja, asfaltira... I još nije gotova. Bit će, najavljuje investitor Grad Zadar, 8. srpnja.

Duž cijele ulice, poznate i po tome što tamo stanuje i zadarski gradonačelnik Branko Dukić, još je veliko gradilište. Teški kamioni, bageri, valjci, utovarivači, jedva se mimoilaze s automobilima, taksijima, kombijima za prijevoz invalidnih osoba. Na cesti su još jutros opet iskopane neke svježe rupe, jer su greškom prekriveni ventili za vodu...
I tako neprestano, kažu nam stanari ove ulice, već 200 dana. I oni najstrpljiviji izgubili su živce, jer ne mogu do svojih kuća prići automobilom, nisu jedno vrijeme mogli niti pješice. Sad kad se skoro dovršava, mnogima ne odgovara način na koji je riješen ulaz u njihova dvorišta. Nekima je prag prema nogostupu previsok, drugi opet nisu zadovoljni zidom, jednima se više zemljišta oduzelo, drugima manje. Svi njurgaju, neki čak i otvoreno viču, proklinjući i projektante i investitore, zazivajući staru cestu i stara dvorišta.

Sigurnija za pješake

A opet, nema toliko dugu, pisali smo kako je Put Stanova vjerojatno najopasnija gradska ulica kojom djeca do obližnje škole hodaju bez nogostupa, kolnikom. Pravo je čudo da se na toj uskoj gradskoj ulici nije svih tih godina dogodila neka veća nesreća. Sad će to biti zapravo nova prometnica s nogostupima s jedne i druge strane, puno sigurnija za pješake. Put Stanova jednostavno se morao rekonstruirati i obnoviti ili prestrojiti u jednosmjernu ulicu, trećeg rješenja nije bilo. E sad, kako je to napravljeno i je li se moglo bolje? Odlučili smo provjeriti "na terenu", obilaskom ulice oko koje se u zadnje vrijeme podigla velika prašina, i građevinska i ona "politička".

- Ima li kraja ovome? - pitamo Stanarca Mladena Perinovića dok uzrujano premjerava novi zid prema ulici, podignut ispred njegove kuće.

- Nema kraja! Nisu nikome napravili kako treba, kako je bilo u početku obećano, da će sve biti u prvobitnom stanju. Pogledajte, ovdje je zid išao, a sad se moram popeti i ući u dvorište. Napravili su prevelik prag. A sad će kopati rupe na nogostupu za dva stabla. Prije nisu otvorili rupe za ventile od vode koji se nalaze ispod kolnika, pa su sad opet morali kopati. Stavili su ovdje hidrant, ali nema vode u njemu. Opet prekopavaju, nema kraja... - jada se Perinović.

Stvar je u tome, objašnjava nam, što su širili cestu, a čim se širi cesta i visina kolnika se penje, pa ljudi ne mogu u dvorišta ući kao prije.

- Svi smo dali dio svoga zemljišta, mi čak ovdje i više jer je bilo rečeno da će raditi ugibalište za autobuse. Nisu ga napravili, a zemljište su nam uzeli. Svi smo se mi složili s obzirom da je preko puta ambulante mjesni odbor, pa neka prošire da bude i autobusno ugibalište. Zašto to nije izvedeno, ne znam. Ulica je čak prije bila šira nego sad. Sad je uža, s tim da ima nogostupe, ali bili bi dovoljni 1,30 metara, nije trebalo raditi šire – ističe Perinović. Iako u istoj ulici živi gradonačelnik, on ga, kaže, nije vidio jer dolazi tek kasnije, pa mu se nije mogao osobno požaliti na probleme s obnovom ulice.

- Ali sam zato gumu od auta sredio na ovim asfaltnim rubovima. Jutros sam je morao ići prominiti, 400 kuna sam morao platiti, a bila je nova. Puno ljudi je tako isiklo gume ovih par miseci. Oni su rekli da je na produženi rok trebalo biti gotovo prije mjesec dana. A sad smo dobili novi rok! Neće ni cestu završiti do tada, a kamoli prilaze, još će se to raditi dugo. Evo vidite, ove su kolone tri puta rušili, vodovod još nije spojen, svi živimo na ove bajpase – uznemiren je Perinović.

Nema radnika

Na gradilištu je trenutno vrlo užurbano, ljudi se po suncu ubijaju od posla. Zbog nedostatka radne snage, na gradilište su dovedeni novi radnici iz Albanije koji po žarkom suncu izvode najteže građevinske poslove, ima čak i ručnog kopanja, skače se od jednog kraja ulice do drugog. Nije tako bilo prije, kažu nam stanari, izvođači radova imali su svega desetak radnika na gradilištu koji jednostavno nisu mogli fizički obaviti sve poslove. To je vjerojatno i razlog što se sve oteglo i probilo rokove.

Neki zovu novu prometnicu "ulica šahtova", jer se na svakih metar-dva nalazi - šaht. Navodno je već netko nabrojao 200 šahtova na Putu Stanova, a još se kopaju nove rupe, za nove šahtove i ventile. Vidi se da je rekonstrukcija Puta Stanova bila strahovito kompliciran građevinski zahvat, jer je postavljana ispod kolnika nova kanalizacijska i vodovodna mreža, sustav za oborinske vode, DTK mreža, nova LCD javna rasvjeta, nogostupi s jedne i druge strane, sve opet ispremreženo mnogim dvorištima i uličicama koje se vežu na Put Stanova.

- Nije uvijek tako bilo - pripovijeda nam još jedan starosjedilac na Stanovima Šime Perović u hladu ispred svoje kuće.

- Samo sjedilac – šali se nešto opušteniji Šime, dok ispod verande prati užurbane radove na cesti ispred kuće.

- Moj otac je kupio teren i kuću još 1936. godine. Odavde do Relje nije bilo kuće. Prva kuća bila je od bodula Nižića, pa je bio Macakan, šinter za pse lutalice po gradu, a do prvog semafora kod bivše kasarne nije bilo ništa. Odavde do Bagata ništa, do igrališta Stanovi ništa. Kad je došao brod Zadar prvi put na rivu, ja sam sidio na škalinama stare kuće i gledao brod. Od tada se sve ovo izgradilo, a ova cesta je prije bila bili put i od tada se u tri navrata kopalo i micalo. Zadnji put kad su radili, pitali su tko će novce za zemljište, a tko će u radovima? Ja sam rekao neću novce, nego da se napravi kao što je i bilo. I sad muku mučim s njima da se napravi prilaz normalni. Nema tu organizacije, to je problem. Da se razumijemo, mi smo svi sretni i presretni da se ovo jedan put napravi. Sreća da nije bilo prometnih nesreća na uskoj cesti prije, ali će sad morati pooštriti kontrolu, da se ne juri novom cestom i da nogostupi ne služe za parkiranje, kao što se to vidi na nekim drugim cestama koje su obnovljene – mudro će Perović.

Njegov susjed sam nasipa šljunak u rupu između nogostupa i dvorišta.

- A što ću, bolje da sam napravim nego da mi oni us... Ovdje ispod nalazi se cijev od priključka vode. Mom susjedu tu su izbetonirali ovaj prag i sad će morati sve to razbijati jer su prekrili priključak. Bolje da ja to sam naspem, nego da mi izbetoniraju pa opet razbijaju – kazuje nam dok po suncu nasipa šljunak i poravnava rupu.

Svaka kuća ima svoju priču, svi imaju neki svoj prigovor i problem. Zemljište se otkupljivalo, negdje milom, negdje silom. Nekima se isplaćivalo 100 eura za kvadrat dvorišta, dugima opet nešto više ili pak manje od toga. Uglavnom, strpljenja je sve manje, temperatura raste, a živci su sve tanji. Mnogi traže da im se ulaz u dvorište spusti, ali na taj način dovode se u opasnost da im se kišnica ulijeva u dvorišta i kuće.

- Meni je prije bio ravan ulaz, a kad su skidali ogradu, rekli su da će napraviti novu s ulazom u dvorište. Zbog toga sam dobio pola novca za otkup zemljišta. Sad kažu da neće raditi ništa. Napravili su nam veliki nered. Tko bi to više razumio – u povjerenju će Nikola Karamarko, "migajući" nam pogledom prema gornjem dijelu ceste. Tamo je upravo stigao Tomislav Škara, vlasnik tvrtke Škara, prijašnji Franto, koja je podizvođač radova na Putu Stanova. Idemo do njega...

- Planiramo do kraja tjedna asfaltirati čitav kolnik. Imamo još nekoliko priključaka "Vodovoda" koji su preostali za spajanje, javna rasvjeta je postavljena, ostala infrastruktura također. Imamo gustu mrežu šahtova zbog nove odvodnje i vodovoda. Projektant je tako odredio pa smo to tako morali i odraditi – kaže Škara.

- Je li to bio razlog zbog kojega su pomicani rokovi ili je problem u nedostatku radne snage? - pitamo ga.

- Realno govoreći, bilo je svega pomalo. Bilo je dosta kišnih dana, bilo je nepredviđenih instalacija za koje nitko nije znao da postoje, a bilo je i nedostatka radnika. Oglašavali smo na zavodu, po portalima, jednostavno nije bilo radnika. Ali sve se radilo da kvaliteta radova ne bude upitna – ističe Škara.

Sad je kolnik širok 5,5 metara, plus još po 1,5 metara sa svake strane nogostupa...

Dobra suradnja sa stanarima

- Mislim da će stanovnici na kraju biti zadovoljni. Imamo dobru suradnju sa svim stanarima. Svatko ima neki svoj specifičan problem, nekome je trebalo ispiliti stablo, dugome napraviti drukčiji prilaz... Svakome smo bili na ruku i svi su mogli doći autom do svoje kuće u svakom trenutku, a i to je usporavalo radove. Prilazi koji su ostali nedovršeni bit će prilagođeni prema željama stanara. Betonski prag je napravljen da odvoji gradsku površinu, a kod samog projektiranja projektant je vodio računa da optimalno podesi ulaz i izlaz u svako dvorište. Sad je nekome deset centimetara ostalo više ili niže zbog razlike u visini ceste, ali sve je to nebitno jer će se korigirati i uštimati. Ovdje svaki dan dođe netko s nekom novom idejom, bilo je milijun pratećih problema, ali cesta će sigurno biti asfaltirana i puštena u promet u predviđenim rokovima. Niti jedna ulica do sada nije bila ovoliko zahtjevna kao Put Stanova. Ispod ima 2 kilometra DTK mreže koja se ne vidi, kompletna rekonstrukcija instalacija vodovoda i odvodnje. A sve je bilo usko za raditi – kaže Škara.

S gradonačelnikom, kaže, nije razgovarao o radovima, osim što su imali dva sastanka u gradskoj upravi oko realizacije projekta.

- Investitor nikad nije zadovoljan, pogotovo u odnosu na to koliko troši novca i rokovima. To su uvijek dvostruka mjerila. Pet dana prije ili kasnije nije toliko bitno, koliko da bude napravljeno kvalitetno. A bit će – obećava Škara.