Po zakonu ne može, u stvarnosti se događa: stranci bez tvrtke ili obrta u kampovima nelegalno iznajmljuju pokretne kućice i državi ne plaćaju porez

Što bi se dogodilo kada biste poželjeli u registriranom kampu postaviti nekoliko mobilnih kućica i iznajmljivati ih, ali u "svoje ime i za svoj račun”, kao fizička osoba, pa vas zanima „je li to moguće i na koji način”? Pritom biste platili godišnji najam za „parcelu” u kampu i nakon toga oglašavali i iznajmljivali svoje mobilne kućice, a kamp bi prijavljivao goste koji bi plaćali boravišnu pristojbu.

Naš sugovornik je poželio uraditi baš to i zato se prije nešto više od mjesec dana obratio Ministarstvu turizma kako bi iz prve ruke saznao drži li njegova ideja o bavljenju „turističkim uslugama” vodu i koliko bi mu se i u kojem roku to moglo isplatiti.

Međutim, iz Ministarstva turizma su ga polili hladnom vodom: ne može!

Evo i zašto.

- Ukoliko bi pružali uslugu smještaja u vlastitoj kamp kućici u kampu drugog ugostitelja, napominjemo da je Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine „Kampovi” propisano da druga pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje ugostiteljske djelatnosti može pružati uslugu smještaja na osnovnoj smještajnoj jedinici u kampu, u vlastitoj ili iznajmljenoj pokretnoj opremi za kampiranje, temeljem ugovora s ugostiteljem koji obavlja ugostiteljsku djelatnost u kampu. Ugostitelj za navedenu smještajnu jedinicu pruža ostali dio usluga smještaja u zajedničkim sadržajima te ispunjava sve ostale propisane uvjete za ugostitelja u pogledu obveza, minimalnih uvjeta, označavanja objekta i održavanja, stoji u odgovoru iz Ministarstva odakle decidirano tvrde:

- Fizička osoba ne može pružati uslugu smještaja (noćenja i boravka) u kamp kućici u kampu u kojemu ugostiteljsku djelatnost obavlja drugi ugostitelj. Takvu uslugu mogli biste pružati jedino ako registrirate obrt ili trgovačko društvo za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te sklopite ugovor s ugostiteljem koji obavlja ugostiteljsku djelatnost u kampu, kažu iz Ministarstva turizma.

Dakle, našem sugovorniku je rečeno: ne može. A iz iskustva zna da je teško vjerovati da baš svi takvi iznajmljivači imaju registrirane obrte i tvrtke i uredne ugovore s „pružateljima ugostiteljskih usluga” u kampovima.

-U stvarnom životu, čini se da može. Na bezbrojnim oglašivačkim stranicama i po društvenim mrežama sva je sila oglasa koji vam nude upravo to: smještaj u mobilnim kućicama u vlasništvu fizičkih osoba. Kada pregledate takve oglase,lako je uočiti da svoje kućice na taj način rentaju ne samo snalažljivi domaći „turistički radnici”, nego u sve većem broju i stranci iz Slovenije, Češke, Mađarske ili Bosne i Hercegovine. Jedino što prethodno moraju napraviti je platiti godišnju naknadu za jednu ili više parcela u kampu, a kada to naprave, interes vlasnika kampa u suštini je zadovoljen jer su mu „kapaciteti popunjeni i plaćeni”, a onda vlasnici mobilnih kućica iznajmljuju kome i po kojoj cijeni žele, kaže naš sugovornik.

Cijene, naravno, variraju, ali ovih dana su oko 150 eura dnevno, pa naviše, a procjenjuje se da su mobilne kućice popunjene gotovo četiri mjeseca. To onda znači da je „ulaznu investiciju”, nabavku kućica, moguće isplatiti za jednu ili u najgorem slučaju za nekoliko sezona.

-Što je u tome problem? Ako i pretpostavimo da se za takve goste plaća boravišna pristojba, ostaje problem što državi nitko ne plaća porez za iznajmljivanje! To je rad na crno. Ali, to nije jedini problem, jer svi takvi gosti uredno koriste svu ionako preopterećenu turističku infrastrukturu i ljudima koji legalno posluju nabijaju nelojalnu konkurenciju, zaključuje naš sugovornik.