Županijski sud u Zagrebu potvrdio je presudu zadarskog suda kojom je 33-godišnji konobar iz Zadra, M.Š. osuđen na rad za opće dobro na slobodi jer je 11. kolovoza 2011. opljačkao poštanski ured plastičnim pištoljem iz, kako je objasnio - humanitarnih razloga.
Na sudu je pojasnio kako je pljačku počinio kako bi “riješio" novčani dug 28-godišnjem prijatelju A. M. s kojim je radio u istom kafiću u Zadru.
- Čovjek ga je došao u kafić tražiti pištoljem. Molio me da mu pomognem, a jedan dan je došao i uplakan. Odlučio sam da ću tu pljačku napraviti za njega obzirom da mu je netko prijetio smrću - rekao je na sudu, te obrazložio kako mu je bilo drago pomoći prijatelju, iako ne na baš lijep način.
U jutarnjim satima, 11. kolovoza 2011. godine, zajedno su kupili plastični pištolj, te su se nakon provoda u noćnom klubu, prema optužnici, dovezli osobnim automobilom marke "VW Polo" 300 metara od ureda Hrvatske pošte na Putu Bokanjca. Dok ga je mlađi prijatelj A.M. čekao u automobilu, 32-godišnjak je maskiran ušao i s uperenim plastičnim pištoljem u službenicu zatražio da mu preda novac. Djelatnica je u strahu to i učinila te mu predala 5.036,27 kuna koje su poslije podijelili u kafiću.
- Uperio sam plastični pištolj u djelatnicu pošte i rekao joj da mi preda novac. Ne poričem da sam to učinio, ali sam koristio plastični pištolj. Zaposlenice nisu bile u opasnosti, rekao je na sudu u dokaznom postupku nakon kojeg je njegov prijatelj 28-godišnji A. M. oslobođen optužbi.
Iako je u obrani pred državnim odvjetništvom najprije rekao kako ga je on dovezao do pošte, kasnije je to opovrgnuo, te je na raspravi, kako je priznao, odlučio reći istinu. Priznao je kako nije istina da ga je 28-godišnjak dovezao do pošte, navodeći da je u vrijeme kada je to rekao imao razloga tako govoriti.
Posvjedočio je da su do mjesta počinjenja kaznenog djela došli zasebno, on na skuteru, a prijatelj vozilom te da su se nakon počinjenja kaznenog djela tako i odvezli. Takvu njegovu obranu sud je na koncu prihvatio, te je utvrdio da mu treba pružiti priliku da se integrira u društvo jer je nadoknadio materijalnu štetu, te se iskreno pokajao zbog počinjenja kaznenog djela, zaposlio se i pronašao djevojku. Priznao je da je kazneno djelo počinio zbog nezrelosti i naivnosti, te da se u prijatelja kojem je pomogao kasnije – razočarao.
- Preko tri godine sam bio u zadarskom zatvoru nadajući se bar da ću od tog čovjeka kojem sam spasio život dobiti, barem, pismo ili da će mi se javiti. No on ne samo da se nije javio nego je u međuvremenu dok sam ja bio zatvoren sredio svoj život. Pojam značenja prijateljstva tada mi nije bio isti kao što je danas. Prije sam bio naivčina i za svakog bi sve napravio ne razmišljajući niti malo na posljedice. Danas je to drugačije, priznao je.