Baš na dan kad smo dogovorili susret zbog ovog razgovora Pete Radovich je cijeli dan proveo na Velebitu, u zaseoku Modrići. Snimajući, naravno. Što – saznalo se samo dva dana kasnije kada je pred prijenos infarktnog polufinala Lige prvaka između Reala i Manchester Citya u programu najgledanije američke TV kuće CBS emitiran kratki dokumentarac s vizurama Zadra i pričom o Luki Modriću koja je djelomično snimana i kod njegove rodne kuće na obroncima Velebita. Naravno da je baš Radovich, jedan od najpoznatijih televizijskih producenata u Americi, mag prijenosa Super Bowla, a sad i europske Lige prvaka, čovjek koji je napunio police s 40 nagrada Emmy i drugih, a ove je godine nominiran za još šest Emmyja, zaslužan za takvu promociju Zadra u Americi.
Radovich često boravi u Hrvatskoj pa se dosta toga o njemu već zna, pogotovo u svijetu sporta i televizije. Manje je poznato, recimo, da mu izvorno prezime nije Radovich već Radovčić, ali se njegovom djedu Martinu kad je s rodnog otoka Kaprija došao u Ameriku ”č“ izgubilo u prijevodu američke administracije ili da mu je majka na Pašmanu pohađala isti razred u osnovnoj školi s Krešom Ćosićem.
Naravno da nismo mogli znati da će već za dva dana CBS-u biti prikazan film s kadrovima Zadra i Lukinom pričom pa smo krenuli s ovim:
Što ste danas radili na Velebitu?
- Snimamo dokumentarac o cijeloj ovoj sezoni Lige prvaka. Bit će sastavljen više od priča oko nogometa nego o samom nogometu. Primjerice, jedna od priča će biti o himni ”Ajaxa“ koja je pjesma Bob Marleya. Ispričat ćemo o tome kako je to i zašto počelo. Radimo priču o ”Šahtaru“ pa smo zato i bili u Kijevu prije rata, a sad smo snimili i Srnu na Poljudu kao dio te priče. A najbolja priča u cijelom filmu će biti o Luki Modriću. Bili bi glupi da je nismo napravili. To već duže planiram, iako su me na poslu čudno gledali kad sam predlagao, ali je baš ove sezone, iako je i prije bio zvijezda, Luka bio top. U filmu ćemo odgovoriti na pitanje ”Tko je Luka Modrić?“. Ljudi u Americi koji prate nogomet znaju da je vrhunski igrač, da je iz Hrvatske, ali ne znaju njegovu priču. Zato smo danas išli do njegove kuće u Modrićima na Velebitu.
Kad bi film mi mogli vidjeti?
- Bit će emitiran u rujnu, a ne znam kako ćete ga vidjeti. Najvjerojatnije, na društvenim mrežama, jer ga, naravno, snimamo za CBS, znači za Amerikance. Ali ću vam reći nešto drugo. Ja već tri-četiri godine planiram snimiti dokumentarac o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Sad ćemo, izgleda, napokon krenuti u to, još uvijek pregovaramo s Hrvatskim nogometnim savezom.
Opa, to je već ekskluziv…
- To mi je sad na prvom mjestu, film o Vatrenima koji bi bio prikazan u vrijeme Svjetskog prvenstva u Kataru. Naravno da ga radimo za CBS, ali bi ga kuća kasnije prodala vani.
Kako ćete postaviti tu priču?
- Hrvatska nogometna reprezentacija je primjer za ostali svijet da je sve moguće. Ova zemlja ima četiri milijuna ljudi, a samo New Jersey gdje živim ima osam milijuna. A dvije generacije Vatrenih su došle do polufinala i finala SP-a. To je za Amerikance nemoguće, neshvatljivo. Nogomet nije jedini sport u kojem smo bili vrhunski. Dobri smo i u tenisu, u skijanju, u košarci… Ali kad su Vatreni došli do finala 2018. to je bio najveći uspjeh u povijesti nogometa ikad. Bio je to veći uspjeh nego to što je Francuska pobijedila u finalu. Bilo bi mi žao kad bi ljudi to zaboravili, a već su zaboravili. A to je baš priča za američku publiku koja voli one od kojih nitko ništa ne očekuje, a koji postignu čuda.
Što vi točno radite? Kako ideje pretvarate u konkretan proizvod?
- Objasniti ću vam na primjeru Super Bowla. Prije utakmice ja trebam napraviti uvodni film: imam na raspolaganju četiri minute i predviđeni budžet. Na meni je da sto milijuna ljudi koji prate prijenos zapamte tu utakmicu, da im bude zanimljivo i zabavno. Na meni je da to osmislim. Uglavnom imam ideju i napravim film od sat i pol i tad slijedi najteži i najizazovniji dio – skratiti ga na četiri minute. Svaki put sam pod pritiskom, ne samo zato što je to Super Bowl i što to gleda sto milijuna ljudi nego i zato što sam već napravio neke stvari koje se pamte pa onda ljudi od mene očekuju dobru priču. A i šalju mi poruke tipa ”jedva čekam da vidim tvoj film“. Uglavnom, uvijek moram imati nove ideje jer ako se ponovim onda nije to to. A i ja sam svoj najveći kritičar i, iskreno, nikad nisam bio full zadovoljan. Recimo, napravio sam nešto s Johnom Malkovichem što je dobilo četiri Emmya, osvojilo Caan, a sad kad to ponovno gledam neke stvari bi napravio drugačije. Uvijek znam da može biti bolje.
Imate li slobodne ruke u svom producentskom poslu?
- Skroz. To je i za Ameriku čudno jer je praksa da ideja za svaki projekt najprije ide na prezentaciju kod šefova, prolazi različite filtere. Moje ide direktno na ekran. To nitko nema. Doduše, zbog toga je i pritisak veći jer ako pogriješim sve je na meni, sva odgovornost. Da netko ideju projekta prije vidi uvijek mogu reći: Pa vidjeli ste to, nisam ja jedini kriv. Moji šefovi prvi put vide što sam napravio tek kad se emitira u programu. Za nekog tko je kreativac to je raj.
Kako ste kao izvršni producent pristupili prijenosu Lige prvaka na CBS-u?
- Ranije se europski nogomet prenosio na američki način onima koji o tom sportu nemaju pojma. Naravno, da bi se povećala gledanost. Ja sam promijenio pristup i sad radimo prijenose s europskim pristupom, za znalce, za one koje nogomet stvarno zanima. Oni koji ne znaju – naučit će. Od tad smo postali hit. Svi prijenosi se rade iz Londona, a uključili smo kao ekskluzivne komentatorske zvijezde Petera Schmeichela, Thierrya Henryja, Jamie Carraghera … ljude koji osvojili sve što se moglo u svijetu nogometa.
Gdje se vrti više novca i gdje je više strasti: u američkom footballu ili u nogometu ostatka svijeta?
- Nogomet je još uvijek jači. Ali američki football raste u svijetu. Ja, primjerice, ne mogu vjerovati koliko ljudi u Hrvatskoj prati NFL. Do prije deset godina su svi čuli za tu Ligu ali nitko nije znao niti pravila. Sad znaju i klubove, igrače… Rekao bi da se u američkom nogometu vrti više novaca. Pa samo CBS plaća oko milijardu dolara za pravo prijenosa. A gdje su svi drugi. Tu se vrte milijarde.
Da ste u prilici kreirati marketing Hrvatske kao turističke zemlje kako bi ga kreirali, što bi bio vaš glavni adut?
- Da ste me to pitali prije deset godina imao bih drugačiji odgovor. Tad sam bio razočaran s prezentacijom hrvatskog turizma. Ali zadnje vrijeme, iskreno, sve mi je OK. Dobar je slogan „Full of Life“, fotografije su bolje, reklame su bolje…
Što bi Hrvatska trebala istaknuti kao najatraktivniji dio svoje ponude turističkom tržištu? Što bi trebalo biti glavna tema?
- Ma naravno – more. I eventualno gastronomija. Kad imaš previše tema onda gubiš ljude.
Negdje sam pročitao da je i vama Jadran velika inspiracija…
- Svake godine ovdje provedem najmanje mjesec-dva ovdje, u Neviđanima na Pašmanu od kud mi je majka, na otoku Zverincu, otoku moje supruge i, naravno, u Zadru. Da nije tako ne bih mogao raditi. Inspiraciju dobijem uz glazbu i kad sam ovdje, u Hrvatskoj i u Zadru, na moru i uz more. Većina ideja potiče odavde.
Šibenik ili Zadar? Po ocu ste s otoka Kaprija…
- Ma uvijek Zadar, više sam na maminu stranu pa malo idem u Šibenik.
Odlično govorite hrvatski jezik. Znam da ste se školovali ovdje, ali svejedno, vi ste rođeni i odrasli Americi, tamo živite…
- Išao sam u školu ovdje samo godinu dana, a hrvatski sam naučio ”u hodu“ jer često dolazim. Ja sam ipak najprije Hrvat, američki Hrvat, ali ipak Hrvat. Ni ne kažem za sebe da sam Amerikanac već – Njujorčanin. Da vam iskreno kažem ja više i ne znam što je Amerika. Postoje New York, L.A., Chicago, Miami… a ostalo je Amerika za koju ne znam kako bi je definirao. A za mene postoje samo dva grada na svijetu – New York i Zadar. I Neviđane.
Što je to Sport Media Festival i koja je vaša uloga u tom projektu? Doduše, znam da ste ga vi i pokrenuli…
- Teme Festivala su veze između medija i sport. Sport je najgledanija stvar u cijelom svijetu i stalno raste, širi publiku. A rastu i mediji. Bio sam nekoliko puta na Weekend Media Festivalu u Rovinju, svidjelo mi se ali mi je bilo žao što nema takvo nešto sličnu na temu sporta i to sam rekao organizatorima WMF-a iz agencije Pepermint. To je bilo još prije korone, a za to smo vrijeme pripremali projekt. Kad se postavilo pitanje gdje održati ”Sport Media Festival“ moj je izričit uvjet bio da to bude u Zadru. Rekao sam im: „Ako nije u Zadru onda ja nisam zainteresiran“. To je prihvaćeno, ja sam sukreator programa, ambasador Festivala i savjetnik.
Vi ste čovjek televizije. Hoće li televizija izgubiti bitku s internetom, naprosto izgubiti na popularnosti?
- Mislim da ne, bar ne u sljedećih deset godina, a što će biti za 50 – tko zna. Internet je jak, sveprisutan, ali je televizija zadržala popularnost. Nije isto gledati sportske prijenose ili filmove na mobitelu ili laptopu i na televiziji. Dokaz za to je i Netflix koji je u padu. Još ima vrijednosti i krvi u tradicionalnoj televiziji.