Bila je to zbilja velika fešta 2016. godine, kad je nakon četiri komisije u Zadru i još dvije na "Mirovinskom" u Splitu, Dragutin Barać (61), pomorac iz Ražanca koji je preživio teške ozljede na brodu i postao nesposoban za rad, konačno dobio prijevremenu invalidsku mirovinu.
Iako je padom u brodsku štivu slomio dva kralješka i uništio koljeno, a uz to nije imao ni tri prsta desne ruke, Drago "pola čovika" kako smo ga tada nazvali u tekstu, tek je nakon objave priče u Slobodnoj Dalmaciji, dobio konačno rješenje kojim su prihvaćeni dokazi o invalidnosti prouzročenoj zbog posljedica teškoga pada koji se dogodio prije 14 godina. Dragutin je bio kormilar na brodu Tankerske plovidbe. Sve do nesreće, 26 godina plovio je kao pomorac. Na brodu "Molat" Tankerske plovidbe u New Orleansu propao je zajedno sa skalama koje su se odvojile, ravno u brodsku štivu i gadno stradao. Nekoliko je puta išao na liječničko povjerenstvo u pokušaju da dobije prijevremenu invalidsku mirovinu. Svaki je put bio odbijen. Očajan, pozvao je najprije umirovljenog zadarskog novinara Gordana Kurtovića koji se inače bavi sličnim slučajevima hrvatskih pomoraca. On je njegovu sudbinu iznio u emisiji Pomorska večer Hrvatskog radija.
Opet je Barać obijao vrata kancelarija, a onda se "umiješala" i Slobodna Dalmacija. Kad je došao idući put na komisiju, nisu ga, pričao je, više ni pregledavali. Samo su prihvatili ponuđenu dokumentaciju kojom je prije toga uporno dokazivao da je 80 posto invalid. Nakon što je dobio mirovinu odahnuo je jer su to bila jedina primanja za njega i suprugu. Ipak ne zadugo. Shvatio je da mu u rješenju u mirovini nije priznata ozljeda na radu, već samo invalidnost kao posljedica bolesti, a samim tim i iznos mirovine bio je značajno manji od onoga na kojega ima pravo.
- Upozorio sam ih u Zavodu za mirovinskom osiguranju da sam ozljede zadobio u nesreći na radu, a oni su zatražili od mene da mi Tankerska plovidba izda potvrdu o ozljedi na radu. Otišao sam u Tankersku gdje su mi rekli da oni to retroaktivno više ne daju za slučajeve koji su zaključeni. Prošao je dug vremenski period, Tankerska je prema meni ispunila sve obveze koje je imala i za njih je ta priča gotova. Uostalom ja sam i prije toga priložio u dokumentaciji zapisnik sa broda o tome što se dogodilo, ali kad sam bio na komisiji oni uopće nisu to pitali, već su samo tražili od Tankerske opis posla kojega sam radio na brodu. A potvrdu o ozljedi na radu nisu niti spominjali. Na kraju su mi, kako sam naknadno doznao, obračunali mirovinu na temelju invalidnosti kao posljedice bolesti, a ne ozljede na radu. Kad sam tražio dodatak zbog tjelesnog oštećenja, odbili su me napisavši u rješenju da invalidnost nije nastala od posljedica ozljede na radu – ističe Barać.
Opet se vratio na početak, pokušavajući dokazati ono što je evidentno. Pokazuje nam dokumentaciju koju je predao i na Mirovinsko. U osobnoj anamnezi u Izvješću s nalazom i mišljenjem liječnika Doma zdravlja Zadarske županije, stoji da je Barać povrijeđen na brodu kad je zadobio prijelom lumbalne kralježnice i da je operativno liječen. Prije toga, uslijed ozljede amputirani su mu dijelovi prstiju desne šake 1996. godine, a operirano mu je i lijevo koljeno prije 40 godina. Liječnici su naveli kako je pacijent 2010. godine zbog nemogućnosti rada na svom radnom mjestu ostao bez produženja ugovora i od tad je nezaposlen, te su u svom zaključku naveli kako mu je značajno smanjena radna sposobnost jer stupanj invaliditeta znatno odstupa od potrebitih 50 posto u odnosu na radnu sposobnost zaposlenika istih obazovnih kompetencija, te da je neophodno vještačiti i preostali stupanj radne sposobnosti, s prijedlogom za ocjenu potpune radne sposobnosti.
U mišljenju Centra za medicinsko vještačenje donesenom u postupku ishođenja invalidske mirovine, stajalo je da je uvidom u medicinsku dokumentaciju kao i pregledom oštećenog Dragutina Baraća, utvrđeno da je zadobio prijelom I i II slabinskog kralješka koji su nastali kao posljedica udarca tupotvrdim sredstvom, te su u konkretnom slučaju mogli nastati kao posljedica pada, a navedene ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Zbog spomenutih ozljeda kod oštećenog je došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti (zbog invalidnosti) za 33 posto, a očituje se u smanjenoj pokretljivosti slabinske kralježnice i pogoršanju pokretljivosti oba koljenska zgloba. Zbog ozljede kralježnice došlo je i do gubitka radne sposobnosti za poslove kormilara u visini 80 posto, a ostalih 20 posto nastupilo je zbog degenerativnih promjena zglobova, osobito koljena – stoji u tadašnjem mišljenju vještaka.
Sve to nije bilo dovoljno da Barać ishodi invaldsku mirovinu u nekoliko navrata, a nije bilo dovoljno niti da mu se prizna tjelesno oštećenje kao rezultat ozljede na radu.
Upravo suprotno, u rješenju kojega je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područni ured u Zadru donio 30. studenog 2017. godine, navodi se kako je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom utrdilo da je tjelesno oštećenje prouzročeno bolešću i ozljedom izvan rada, te da osiguraniku ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO.
- A kako sam dobio oštećenja nego od pada? Ne bi niti obeštećenje od firme dobio da nije utvrđena ozljeda na radu. I sad oni traže od mene opet neke potvrde, a sve tamo lipo piše. Ovi što nemaju skoro niti dana radnog staža primaju vojnu mirovinu skoro tri tisuće kuna, ja 30 godina radnog staža, ozljeda na radu, uz to i braniteljski staž, pa nemam niti 2.200 kuna. A u svim papirima piše - stradao u brodu! Ne tražim ja ništa drugo nego ono što me pripada. Da su meni odmah u rješenju napisali da mi ne priznaju ozljedu na radu, bio bih odmah reagirao. Ali ja sam tek nakon što sam doznao da me pripada naknada za tjeselno oštećenje to zatražio, da bi me oni odbili i naveli da imam invalidnost kao posljedicu bolesti. Prirodna bolest slomljena kičma? To nije točno, razlog oštećenja i invalidske mirovine je bio pad u štivu i ne tražim ništa drugo nego da mi se to prizna. Neću valjda opet sad morati prelaziti isti put kao i onda kad sam tražio invalidsku mirovinu, kad sam imao matrikulu, a bio nesposoban za rad. Tako i sad, imam oštećenu kičmu zbog pada u štivu, a u Mirovinskom misle da je to prirodna bolest. Da čovik jednostavno ne poviruje - zaključuje Dragutin.
Što kažu u mirovinskom
Pitali smo u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zašto ne priznaju Dragutinu Baraću ozljedu na radu ako je ona nedvojbeno utvrđena i potvrđena priloženom dokumentacijom?
- U cijelom slučaju sporan je postupak vještačenja kojega mi ne provodimo već Zavod za vještačenja. Pri podnošenju zahtjeva za ostvarivanje prava za tjelesno oštećenje, invalidsku mirovinu ili nešto treće, mi taj predmet s medicinskom dokumentacijom kojega čovjek dostavlja šaljemo u Zavod za medicinsko vještačenje koji radi cijeli postupak s ovlaštenim vještacima. Oni donose nalaz i mišljenje koje je onda obvezujuće za nas u smislu donošenja rješenja.
U ovom konkretnom slučaju, prema nalazu vještaka prvi put mu je odbijeno tjelesno oštećenje i drugi put je na žalbi to poništeno. Zašto je vještak to tako procijenio mi ne možemo komentirati. Njihov je vještak procijenio da ta tjelesna oštećenja za koja se tražio dodatak, nisu nastala uslijed pada. U žalbi na to rješenje sve je vraćeno na prvopstupanjski postupak i opet će se provoditi vještačenje za tjelesno oštećenje – kazali su u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.
Pitali smo u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zašto ne priznaju Dragutinu Baraću ozljedu na radu ako je ona nedvojbeno utvrđena i potvrđena priloženom dokumentacijom?
- U cijelom slučaju sporan je postupak vještačenja kojega mi ne provodimo već Zavod za vještačenja. Pri podnošenju zahtjeva za ostvarivanje prava za tjelesno oštećenje, invalidsku mirovinu ili nešto treće, mi taj predmet s medicinskom dokumentacijom kojega čovjek dostavlja šaljemo u Zavod za medicinsko vještačenje koji radi cijeli postupak s ovlaštenim vještacima. Oni donose nalaz i mišljenje koje je onda obvezujuće za nas u smislu donošenja rješenja.
U ovom konkretnom slučaju, prema nalazu vještaka prvi put mu je odbijeno tjelesno oštećenje i drugi put je na žalbi to poništeno. Zašto je vještak to tako procijenio mi ne možemo komentirati. Njihov je vještak procijenio da ta tjelesna oštećenja za koja se tražio dodatak, nisu nastala uslijed pada. U žalbi na to rješenje sve je vraćeno na prvopstupanjski postupak i opet će se provoditi vještačenje za tjelesno oštećenje – kazali su u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.
Kako se dogodila nesreća
- Plovio sam na brodu „Molat“. Prali smo štive i pripremali ih za ukrcaj. Ja sam spuštao gumu niz prednji silaz. Krenuo sam silaziti dolje da se kalam u štivu. Međutim kad sam došao na pet metara do pajola, ta se skala odlijepila od broda i pala dolje u štivu i ja zajedno s njom. Pad je bio otprilike s pet metara visine. Slomio sam dva pršljena na kičmi i zdjelicu. Digli su me na dizalicu i sutradan ujutro su me odvezli sa sidra do doktora u New Orleansu. Tamo sam odmah operiran i 15 dana sam bio u bolnici jer su mi rekli ako me odmah ne operiraju, ostat ću trajno nepokretan. Stavili su mi kopče kojima su spojili pršljene i ostao sam na bolovanju iduće četiri godine, sve do 2010. Tada me Tankerska poslala na komisiju u Split gdje su me proglasili nesposobnim za brod. Prestao mi je radni odnos i od tada sam bio bez primanja – kazao nam je Barać 2016. godine. Mada je Tankerska plovidba jedno vrijeme pokušala prebaciti odgovornost za nesreću na njega, na zadarskog brodara kasnije ipak nije imao primjedbi, a dobio je nakon nesreće i odštetu od osiguranja.
- Plovio sam na brodu „Molat“. Prali smo štive i pripremali ih za ukrcaj. Ja sam spuštao gumu niz prednji silaz. Krenuo sam silaziti dolje da se kalam u štivu. Međutim kad sam došao na pet metara do pajola, ta se skala odlijepila od broda i pala dolje u štivu i ja zajedno s njom. Pad je bio otprilike s pet metara visine. Slomio sam dva pršljena na kičmi i zdjelicu. Digli su me na dizalicu i sutradan ujutro su me odvezli sa sidra do doktora u New Orleansu. Tamo sam odmah operiran i 15 dana sam bio u bolnici jer su mi rekli ako me odmah ne operiraju, ostat ću trajno nepokretan. Stavili su mi kopče kojima su spojili pršljene i ostao sam na bolovanju iduće četiri godine, sve do 2010. Tada me Tankerska poslala na komisiju u Split gdje su me proglasili nesposobnim za brod. Prestao mi je radni odnos i od tada sam bio bez primanja – kazao nam je Barać 2016. godine. Mada je Tankerska plovidba jedno vrijeme pokušala prebaciti odgovornost za nesreću na njega, na zadarskog brodara kasnije ipak nije imao primjedbi, a dobio je nakon nesreće i odštetu od osiguranja.