Pružija je Marko Vidović uvis oni baterijski, akumulatorski tresač na dugome štapu i s njin pravo među grane krcate plodon:
– Ma vidi šta je ovo zgodno, spasija je tresač, tribalo bi zovnit Hitni kirurški u Split i vidit koliko je sad manje polomljenoga svita sa stabala!
Lete one masline malo i okolo. Eno se kotrljaju i po cesti, ko franje, gnječe ih ritka auta u prolazu kroz selo.
– To nan je kušaonica na asfaltu: pričekaš, klekneš, poližeš i okusiš – zeza se Maksimilijan Vukman.
Evo nas u Dvornicama, selu između Podroljaka – di bi ljudi prije stali na janjetinu – i Sevida. Između Marine i Rogoznice. S donje strane Jadranske magistrale. Došli smo u masline, ne može ih čovik ove godine ni pogledon sve sabrat. Prirodile!
– Je, je, slatke su brige, padaju rekordi. A zdrave ka cekin! Dvista kila smo našli na ovome stablu, pa to nikad nije bilo. Nikad nismo ni ubrali priko 10 tona, a ove godine će bit bar 15 – govori Vidović, vlasnik obližnjeg OPG-a.
Tumači nan da je maslina uvik ista, samo da je sad beru ranije i odma da je nose u uljaru. Danas si ubra, sutra navečer imaš ulje:
– To je kvantni skok u kvaliteti od sto godina! Naši su stari cili život proveli u maslinama i nikad se pravoga ulja nisu napili. Držali bi masline po misec dana u vodi. Mi smo tako za babu odvajali i potapali jedan dil, pa jon ulje radili po starovinski, nikako se baba nije mogla naviknit na ovo novo, ekstra djevičansko.