"Ovdje se može živjeti ako smo normalni", "10 posto idiota nam zagorčava život", "političari brane svoje uske, lopovske interese", "Hrvati i Srbi se druže, a HDZ i SDSS to mogu samo pokvariti"...

U Golubiću pokraj Obrovca u petak je po 12. put u organizaciji lokalne Udruge za povijest, suradnju i pomirenje i Centra za istoriju, demokratiju i pomirenje iz Novog Sada održan Međunarodni znanstveni skup „Hrvatsko-srpski odnosi“ na kojemu su, pored znanstvenika iz Hrvatske, Srbije i cijele regije, sudjelovali i politički predstavnici Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije i predstavnici njihovih parlamentarnih stranaka. Povjesničare iz dviju zemalja okupila je tema pod naslovom „Osamdeset godina od početka Drugog svjetskog rata i uticaj na hrvatski i srpski identitet“, a u Golubiću je održan i okrugli stol o „Umrežavanju subjekata turističke ponude i primjeni pozitivnih iskustava za razvoj ruralnih sredina u Sjevernoj Dalmaciji“.
Znanstveni je skup održan svega nekoliko dana nakon napada na Srbe u Kninu i okolici, pa se ni ta tema naprosto nije mogla izbjeći.
-Nismo se osvrtali na konkretne događaje jer nismo politička organizacija nego skupina pojedinaca koja na druge načine pokušava analizirati i poboljšavati odnose između dva naroda. Ipak, sudionici skupa su se usuglasili da odnosi između dvije države gotovo i ne postoje, a jednako tako je i s odnosima između predsjednika, premijera, ministarstava. Predsjednici međusobno ne komuniciraju, premijeri ne komuniciraju, ministri ne komuniciraju… I to je jako loše, jer trebamo rješavati pitanja nestalih, pitanja obnove povratničkih područja, pitanje granica. Pretpostavljam da će se tenzije, opet u dogovoru, podizati kada dođu izbori u Hrvatskoj i u Srbiji, kako bi nacionalistički političari dobili više poena, kazao je u ime organizatora Janko Veselinović iz novosadskog Centra za istoriju, demokratiju i pomirenje.
-Odnosi između običnih građana Srbije i Hrvatske su mnogo bolji nego odnosi između političara. Nažalost, ima i veoma loših primjera, poput nedavnih vrlo ružnih događanja kod Knina. Međutim, činjenica je da nas jedna manjina od nekih desetak posto ljudi maltretira. Dakle, 10 posto idiota, ili možda manje, nama u stvari zagorčava život sve ove godine i ne dopuštaju da se normalno živi. Hajde da se ne osvrćemo na tih deset posto idiota i da ih stavimo na mjesto koje im pripada - na margine političkog i društvenog života, rekao je Veselinović.
Prema njegovim riječima, obrovački kraj i njegovo rodno povratničko selo Golubić imaju prirodni potencijal i uvjete da ljudi u njemu dobro žive.
-Ovaj kraj ima uvjete da u njemu dobro žive i Hrvati i Srbi i svi ljudi koji to žele. Ovdje se može živjeti, ako smo mi normalni. Jesmo li mi normalni – to je ozbiljno pitanje. I svakako ove prirodne resurse bi mogao ne iskoristiti samo onaj tko nije normalan. Ovaj kraj ima i dva mora i tri rijeke i dobru klimu, naveo je Veselinović.
Na skupu se čulo i da obrovački kraj ima mnogo potencijala, ali je najveći problem što ima manjak stanovništva, zbog ratova iz devedesetih godina. Ako ne bude naseljavanja mlađeg stanovništva, ovi krajevi nemaju budućnost, rečeno je na skupu. Gradonačelnik Obrovca Ante Župan rekao je da Grad Obrovac iskreno podržava održavanje ovog skupa, jer je važan za osvjetljavanje srpsko-hrvatskih odnosa.
S tim načelnim stavovima malo tko se u obrovačkom kraju, u kojemu već godinama nisu zabilježeni "međunacionalni incidenti visoke razine", ne bi složio. Također, nitko u Obrovcu ne dovodi u pitanje smisao održavanja znanstvenog skupa posvećenog odnosima dvaju naroda. Ali, to ne znači da u Obrovcu nema i prigovora na način organizacije skupa. Jedna od takvih primjedbi dolazi iz Matice Obrovčana koja djeluje od 2014.godine.
-Imamo oko 250 članova, Obrovčana, ali i simpatizera Obrovca. Na naša tradicionalna okupljanja dolaze Obrovčani koji se ne dijele niti po kakvoj osnovi. Bavimo se poviješću i kulturom, za što smo angažirali eminentne domaće stručnjake, a sve akcije financiramo sredstvima članova i privatnih donatora. Dosta komuniciram i lijepo surađujem s dr. Jankom Veselinovićem, ali nas iz Matice Obrovčana se ne poziva na skup o hrvatsko-srpskim odnosima, očigledno iz razloga što se taj skup financira iz proračuna Grada Obrovca i tako Grad određuje kriterij podobnosti. Naravno da bismo na tom skupu u Golubiću mogli kvalitetno obraditi teme kao što je demografski slom u Obrovcu. Svakako, skupove kao što je ovaj u Golubiću treba organizirati, ali bi to trebao biti javni skup na kojem bi se stručno obrađivale za Obrovac životno važne teme, a njih je na pretek, kaže Mićo Jurjević, prvi čovjek Matice Obrovčana.
-Problem je u tome što neke ljude, koje je lokalna HDZ-SDSS vlast ocijenila kao nepodobne, nitko ne zove na taj ili slične skupove, tamo se zove ljude koji najprije zavade narode, pa ih onda mire i cijelo vrijeme njima vladaju. U Golubić bi trebalo zvati stvarne ljude sa stvarnim problemima koje treba rješavati. Hrvati i Srbi se u Obrovcu druže, nema tu problema, HDZ i SDSS to mogu samo pokvariti. I to već godinama rade, kaže Ivan Matić iz obrovačke ekološke udruge "Zrmanja".
Slično razmišlja i Jovan Šukara, srpski povratnik iz Žegara.
-U Obrovcu, kada je riječ o srpskoj zajednici, zbog koalicije SDSS-a s HDZ-om postoji zabetonirana šutnja: zbog interesa dvadesetak ljudi iz SDSS-a, o stvarnim problemima Srba nema tko što reći. Pozdravljam i organiziranje skupa u Golubiću, ali ne o trošku Grada Obrovca već o trošku dvije države, a ne da Grad organizatorima daje stan! Novac lokalnog proračuna treba trošiti na lokalne operativne projekte. Ali, HDZ i SDSS ne traže suradnju, nego političku podobnost, oni čuvaju svoje pozicije u strankama, pa zato nas koji nismo tog profila niti ne pozivaju na ovaj ili slične skupove. Dobro, mi jesmo opozicija, ali ne bismo se tamo pojavili s puškama, ironizira Šukara.
Evo kako im odgovara Janko Veselinović:
-Ove godine smo, s obzirom na temu naših panela, pozvali ljude koji se bave turizmom i ugostiteljstvom. Cijenim Jurjevićev, Matićev i Šukarin trud, ali oni ne rade u turizmu ili ugostiteljstvu i samo zbog toga nisu pozvani. Nema tu ničega drugog, u pitanju je samo tema. Sva trojica su dobrodošla kad se bude radilo o njima bliskim temama. O političkom segmentu ne bih govorio, u to ne ulazim, jer ni ja ni Udruga ne sudjelujemo u političkom životu Obrovca, zaključio je Veselinović odbacujući i primjedbe kako ih financira Grad jer je to svega 10-15 posto troškova organizacije skupa, dok je gradski stan u ekonomskom najmu i plaćen je po tržišnoj cijeni, a služi za rad Udruge.

 

DARKO GAVRILOVIĆ:Političari brane svoje uske, lopovske interese

Profesor s Univerziteta u Novom Sadu i direktor Centra za istoriju, demokratiju i pomirenje Darko Gavrilović rekao je da se i u Hrvatskoj i u Srbiji emitira govor mržnje, širi se u masama i čini zlo ljudima.
-S druge strane, jezik se forsira u cilju proizvođenja nekakvog nacionalnog identiteta, pa imamo smiješne primjere, recimo, među Hrvatima u Vojvodini koji naprasno počinju da govore hrvatski jezik kojim se govori u Hrvatskoj, ili Srbe koji se rugaju Srbima koji pričaju ijekavski. To je žalosna karakteristika ovih prostora“, kazao je Gavrilović.
Ocijenio je da i u Hrvatskoj i u Srbiji postoje ljudi koji su slijepo vođeni i koji su marionete u rukama političara koji ih svađaju.
-A ti političari brane svoje uske, političke, sebične, lopovske interese. Oni kradu i oduzimaju od siromašnih, kradu i oduzimaju ono što je najvažnije – njihovu ljudskost. Njih gurate u ratove, njih tjerate u mržnju. A ako postanemo ono što nismo, prestat ćemo biti ono što jesmo i nestat ćemo. Oni najbolji među nama odlaze iz ovih krajeva, i to ne toliko samo trbuhom za kruhom, već odlaze tražeći mir negdje drugdje, od ovih zala koja nas pogađaju ovdje, smatra Gavrilović.

DAVOR PAUKOVIĆ: Problematična kultura sjećanja

Sveučilišni profesor iz Dubrovnika Davor Pauković iz Udruge za povijest, suradnju i pomirenje iz Golubića rekao je da je za sve tragično to što su hrvatsko-srpski odnosi danas lošiji nego prije 12 godina kada su skupovi počeli.
-Traume iz 20. stoljeća koje su obilježile hrvatsko-srpske odnose traju i danas. Zvanična kultura sjećanja je vrlo problematična i ne doprinosi rešavanju međusobnih odnosa. Nažalost, ti narativi po kojima postoje samo naše, a ne i tuđe žrtve, toliko su ukorijenjeni kod mlađih generacija, da je to poražavajuće i to me frustrira, jer nas ne vodi boljoj budućnosti, kazao je Pauković.