Bila je nedjelja ujutro kada se naša sugovornica pojavila na zadarskom Narodnom trgu pred vratima Slobodne Dalmacije. Odudarala je od uobičajene turističke vreve, bez vodiča i foto aparata, sa svojim je koferom i velikom najlon vrećicom izgledala pomalo zbunjeno i izgubljeno. Nije se radilo samo o dojmu: stigla je jutarnjim brodom iz Sali gdje je u tamošnjem "Mardešiću" dobila otkaz.
-Imam 52 godine, iz Krapine sam, ali tamo nije bilo posla pa sam već godinama u Zadru. Radila sam u "Adriji", ali je firma otišla u stečaj, a ja sam onda odlučila otići u "Mardešić". Tražili su radnike, javila sam se, primili su me i onda sam, samo na početku, putovala iz Zadra, ali to nije lako. Tri godine sam radila u Salima, živjela sam u tvorničkoj zgradi u krugu "Mardešića", trebala sam ostati za stalno, tako su mi govorili. A onda mi je u četvrtak tajnica rekla da mi je u petak zadnji radni dan, da sam dobila otkaz. Kolegice s posla su me tješile, neke od njih su i plakale. Nikad se nitko nije žalio na mene i moj rad, ne znam ni što su napisali kao razlog za otkaz, navodno je voditelj proizvodnje rekao da sam spora. Tko im se ne svidi, šutnu ga. Znala sam svoj posao, a oni su me potjerali i sada uzimaju nove, neiskusne radnike, na njih uzimaju poticaje od države, a nas šalju kući. Ne znam gdje ću ni što ću, imam neko privremeno rješenje za večeras, ali ne znam kako ću plaćati prenoćište. U Krapinu se ne mogu vratiti, nema tamo života, priča naša sugovornica moleći da joj ne navodimo ime i prezime.
-Primala sam minimalac, a otkako su Francuzi ušli u firmu plaća je skočila za 1.000 kuna, dobivala sam po na 3.800-3.900 kuna. Bili su ti Francuzi kod nas u tvornici, govorili kako treba zaposliti što više ljudi, neka ljudi rade. U zadnje vrijeme primaju radnike iz Bosne, Srbije, Ukrajine. A mi?! Mislim da nisam jedina koja je dobila otkaz, ali nisam sigurna. Pa tko će me više uzeti na posao s 52 godine, pita se naša sugovornica.
Njena priča odudara od poslovnih brojki i uzleta saljskog prerađivača ribe koji kroz posljednje dvije godine bilježi sve bolje poslovne rezultate. Potvrđuje to i direktorica Marina Depolo:
-Od dolaska francuskih partnera u 2017. godini, kao manjinskih suvlasnika, "Mardešić" je krenuo u investicijski ciklus kroz koji je obnovio proizvodnu liniju i pogon, radi punim kapacitetom u jednoj smjeni i počeo je plasirati svoje proizvode na francusko tržište. U planu su daljnja ulaganja u infrastrukturu, kontrolu kvalitete i razvoj proizvoda. Za 2018. cilj je ostvariti proizvodnju od 10 milijuna konzervi, što godinama nije bilo moguće zbog zastarjele opreme i nedostatka tržišta. U 2019. planiramo proizvodnju od preko 12 milijuna konzervi, sve na bazi srdele iz domaćeg ulova. Ove godine smo lansirali dva nova proizvoda za hrvatsko tržište i dva za francusko, a za iduću godinu razvijamo nekoliko novih receptura koje će biti dostupne i u domaćim trgovačkim lancima, najavljuje Depolo.
Odgovorila je direktorica i na navode naše sugovornice:
-Napomenula bih da radnica nije dobila otkaz već joj je istekao ugovor i nismo joj ga produžili. Što se tiče njenog "radnog iskustva", mogu potvrditi da nije zadovoljavala radom na proizvodnoj liniji te je uglavnom bila raspoređena na poslove čišćenja i pranja, izjavila nam je direktorica Marina Depolo.
"Bez zapošljavanja stranaca ne bismo mogli raditi punim kapacitetom"
-Na žalost, Mardešić nije koristio nikakve poticaje za zapošljavanje. Već godinama nismo dobili niti jednog radnika sa Zavoda za zapošljavanje iako imamo konstantno objavljen oglas u cijeloj Hrvatskoj. Zapošljavanje stranaca, koje je od ove godine omogućeno za našu djelatnost, velika je pomoć jer na otoku ne možemo naći radnike i bez zapošljavanja stranaca ne bismo mogli raditi punim kapacitetom. Naravno da bi bilo jeftinije i jednostavnije zapošljavati lokalno stanovništvo i voljni smo svakom dobrom radniku već nakon probnog roka ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kaže direktorica "Mardešića" Marina Depolo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....