Što su to privatni detektivi radili za Čistoću i čime je vodstvo zadarskog komunalca natjerano na angažiranje zagrebačke agencije? Naravno, u lokalnoj su opoziciji iz prve posumnjali na nekakav kriminal, ali je gradonačelnik Branko Dukić jednostavno preskočio to pitanje ostavljajući i Gradsko vijeće i javnost bez ikakvog odgovora.
Kakav je to nered unutar poduzeća morao očistiti bivši direktor Dragan Maračić, čovjek koji je, ispostavilo se, bio na čelu poduzeća u trenutku kada je zatražena asistencija detektiva? Naime, radi se o četiri ili pet mjeseci starom slučaju – krađe goriva!
U Čistoći su tada primijetili da im se matematika ne slaže, ispostavilo se da netko iz kamiona parkiranih uz deponij kod Dikla krade gorivo. Nije bilo pomaka ni kada su pregledane snimke nadzornih kamera, jer je kradljivac očito bio jako dobro upoznat s njihovim rasporedom, pa je tražio i pronalazio „mrtvi kut”, područje koje kamere nisu pokrivale.
S obzirom da su procijenili kako prijava policiji ne bi urodila plodom, jer se ne može očekivati da načelnik PU zadarske Anton Dražina u Diklo pošalje policajce sa zadatkom „nadzora nad parkingom”, u Čistoći su odlučili angažirati privatnu detektivsku agenciju. Ubrzo se ispostavilo da se radi o jednom zaposleniku Čistoće koji bi u jednoj ili dvije kante jednostavno pretočio gorivo iz kamiona i nestao.
Epilog je bio očekivan: dobio je otkaz.
Ali, nije ovo jedino gradsko poduzeće koje se odlučilo angažirati privatne detektive, tim se receptom svojedobno poslužio i Vodovod koji i dalje na vezi ima detektivsku agenciju iz Splita koju plaća „po obavljenom poslu”. Dakako, radi se o famoznim krađama vode s hidranata razasutih po ravnokotarskim poljima.
Kako na tim hidrantima nema vodomjera, Vodovodu je bilo otežano prijavljivanje krađe „nadležnium institucijama” jer nisu mogli navesti koliko im je to vode ukradeno. Pa su u polja poslali detektive i dobili fotodokumentaciju što im je bio temelj za kasnije podnošenje kaznenih prijava.
-U jednom smo slučaju detektiva angažirali i zbog kontrole bolovanja, pa je utvrđeno da je naš zaposlenik imao otvoreno bolovanje, ali je za to vrijeme radio neke druge, privatne poslove, navodi Tomo Matek, direktor Vodovoda.
Međutim, otkako je direktor, Matek nije uručio ni jedan otkaz, nego se zadržavao na dijeljenju opomena pred otkaz, pa je tako postupio i u konkretnom slučaju. Bilo je nekoliko sporazumnih raskida ugovora, a neki od opomenutih su sami odlazili iz Vodovoda, kaže Matek.
-Imali smo jedan skrivljeni raskid ugovora o radu kada su naši kontrolori uhvatili jednog zaposlenika u potkradanju s autobusnim kartama. Prije nekoliko godina su kontrolori fotografirali čovjeka s kantama za gorivo, uhvatili su ga na djelu. Dobio je otkaz, pokrenuo sudski spor protiv Liburnije i izgubio ga, prisjeća se Edvin Šimunov, direktor Liburnije.
I u Nasadima su prije nekoliko godina za trenutak ozbiljno razmatrali ideju da angažiraju privatne detektive, ali su na kraju od toga odustali, jer za nerad jednog dijela njihovih zaposlenika ionako je znalo pola grada, pa im za to ustanovljavanje te činjenice ionako nije trebao detektiv. I u toj su firmi znali za sitna potkradanja s – kanticama za gorivo, ali se nitko ne sjeća da je netko dobio otkaz.
Ispada da je dobivanje otkaza u gradskom komunalnom poduzeću kao udar groma – rijetko se događa i svi se toga sjećaju. Ako je zaposlenicima stalo do posla, dovoljno im je da se, kada im firma angažira privatnog detektiva, ostave kantica i „pretakanja goriva”! Detektivi love samo sitne „bezolovne kriminalce”, za lov na jače igrače zadužene su neke druge institucije. A one rijetko zalaze u komunalna poduzeća...