Nastavno na članak objavljen pod naslovom ‘Više od 20 godina i 6 presuda trebalo je Lazarovim nasljednicima da dobiju odštetu za zemljište kraj Zadra koje je Općina prodala trećim osobama!‘ od dana 30. ožujka 2023. godine, Općina Poličnik očitovala se putem odvjetnika Borisa Radmana na tijek postupka, ukazujući na nelogičnosti u postupanju drugostupanjskog suda. Navode kako su u tijeku postupanja po izvanrednim pravnim lijekovima (prijedlog radi dopuštenja revizije), te ustavnoj tužbi, pa očekuju kako će uzimanjem u obzir njihovih naših žalbenih navoda pobijana presuda biti ukinuta.
- U odnosu na presudu Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-441/2021 od dana 13. listopada 2022. godine kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl.br. P-3535/2015 od 11. veljače 2023. godine, Općina Poličnik je podnijela prijedlog radi dopuštenja revizije kao i ustavnu tužbu zbog krajnje neosnovanog i nezakonitog postupanja, a da presuda nije na zakonu osnovana govori i činjenica kako su prijedlog radi dopuštenja revizije podnijeli i sami tužitelji!
Naime, razloge preinačenja presude Općinskog suda u Zadru, u predmetu koji se vodi preko 20 godine, Županijski sud u Zadru obrazlaže navodeći samo zakonsku definiciju instituta stjecanja bez osnove, a da tu definiciju nije primijenio na konkretan slučaj. Pri tome se pogrešno navodi i terminologija koju zakon ne poznaje a to je da je Općina stekla imovinu na ‘neopravdan‘‘ način iako zakon baš nigdje ne spominje kakav bi to bio,neopravdan‘‘ način.
U prijedlogu za dopuštenje revizije Općina Poličnik je istaknula kako je ista na valjanoj pravnoj osnovi stekla predmetnu nekretninu i to na temelju rješenja Skupštine općine Zadar, broj UP-I-08-P-6117/1986 od 17. prosinca 1986. te Odluke Vlade Republike Hrvatske
– Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija Kl. 940-01/95-01/27 ur.br. 515-02-95-13 i konačno rješenjem Općinskog suda u Zadru od dana 1. srpnja 1996. godine kojim je dozvoljen otpis predmetne nekretnine koja je bila uknjižena kao vlasništvo Općenarodne imovine te dozvoljen upis prava vlasništva u korist tuženice. Nema govora da bi ovakav način stjecanja bio ‘neopravdan‘ a sve kako je zasnovan na odlukama nadležnih državnih tijela i rješenjem Općinskog suda u Zadru. S druge pak strane, nema govora da Općina ne bi mogla raspolagati nekretninom u njenom vlasništvu te s tim u svezi kupoprodajni ugovori s trećim osobama koji su stekle dijelove predmetne nekretnine proizveli su valjani pravni učinak jer su treće osobe upisale svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige.
Iz ove manjkave drugostupanjske presude nije jasno što bi to činilo ‘neopravdan‘ način za stjecanje imovine niti je to u istoj objašnjeno. U odnosu na dosuđeni iznos, nevjerojatna je činjenica kako je drugostupanjski sud propustio utvrditi da je Općina već isplatila tužiteljima približno dva milijuna kuna, a što su na raspravi od dana 30.07.2020. godine potvrdili i tužitelji i izjavili kako je točno da je u međuvremenu sukladno tada donesenim odlukama suda tužena u cijelosti isplatila iznos koji je bio dosuđen tužiteljima te predložili da se taj iznos oduzme od eventualno dosuđenog tužbenog zahtjeva, dok drugostupanjski sud koji očito nije bio upoznat sa svim tvrdnjama stranaka, ne uračunava u dosuđeni iznos i iznos koji je Općina već platila, na koji način je Općini Poličnik od strane Županijskog suda u Zadru počinjena šteta u iznosu od najmanje 1.820.950,00 kuna.
Također, pobijana presuda predstavlja arbitrarnost u postupanju te je kao takva objektivno ustavnopravno neprihvatljiva a sve kako se i prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske u slučaju preinake prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava sud MORA izjasniti o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio učiniti.
Naime, postupak se punih 20 godina vodio povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete, a Županijski sud u Zadru je protivno odluci čak i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 1115/13 od dana 10. prosinca 2014. godine koji je dao uputu da je za konačno rješenje spora u ponovljenom postupku potrebno utvrditi postoji li štetna radnja na strani tuženice, utvrdio kako ne postoji protupravnost u postupanju Općine ali nakon 20 godina nalazi potpuno novu osnovu koja nema uporište u konkretnim činjenicama u ovom predmetu. Dakle, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske smatrao kako u konkretnom slučaju ima prostora za primjenu instituta stjecanja bez osnove, isti bi to istaknuo u svojoj uputi.
Slijedom svega navedenoga, radi jedinstvene primjene prava i jednakosti svih u njegovoj primjeni, Općina Poličnik vjeruje kako će revizijski sud utvrditi manjkavosti pobijane presude te donijeti jedinu moguću odluku kojom će ova presuda biti ukinuta - navodi se u očitovanju.