U ovoj ambulanti obiteljske medicine radim više od dvadeset godina. Proživio sam i preživio razne reforme primarne zdravstvene zaštite, uključujući i onu za koju sam do sada bio uvjeren da je najgora, kada su od liječnika napravili birokrate i pisare u službi HZZO-a. I to smo prihvatili na kraju, preopterećeni, šutimo i radimo. Ali ovo što nam sada spremaju nadilazi sve, uključujući i zdravu pamet. Ako provedu sve što planiraju, vrijeme je da obiteljski liječnici, ali i njihovi pacijenti, iziđu na ulicu – rezignirano nam govori splitski liječnik obiteljske medicine.
Identitet mu ne objavljujemo ne samo zbog njegova straha od odmazde zdravstvene administracije, koja vrlo revno šalje inspekcije svima koji se usude javno progovoriti, već i zbog činjenice da je u ovom slučaju važnija njegova priča, koju u ovom trenutku može potpisati gotovo svaki liječnik obiteljske medicine u Hrvatskoj.
U Saboru će biti izglasan zakon po kojem liječnici postaju produžena ruka policije i dužni su vam oduzimati vozačke dozvole za svaku, pa i privremenu promjenu zdravstvenog stanja, i to po kriterijima koji nisu jasno definirani. Istodobno, ministar zdravstva Vili Beroš u e-savjetovanje šalje i Nacrt izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim će, tvrde liječnici, zabiti zadnji čavao u lijes obiteljske medicine.
Divljanje administracije
– Mi obiteljski doktori bit ćemo u zakonskoj obvezi raditi u hitnoj medicini i na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu. I to nakon što je Hrvatska uzela hrpu novca iz EU fondova za propalu reformu Hitne pomoći. Kakav rad na Hitnoj pomoći? Mi nismo ni školovani ni specijalizirani za takvo što. Točno se zna što liječnik opće medicine smije obavljati i za što može biti odgovoran, pred zakonom i pred pacijentom. Ovo što se nama nameće je potpuno protuzakonito, ovakve prakse nema nigdje u Europi. Fizički i psihički, uz sva opterećenja i dežurstva koja već imamo, ovo je neizdrživo.
A sada nam još nameću nova, izvan svake pameti.
Organizirali smo se, prikupljamo potpise, izići ćemo na ulicu, što god treba. Ako premijer neće stati na kraj nestručnom divljanju nekompetentnoga kadra zdravstvene administracije, za koju bismo bili najsretniji da nastavi ne raditi ništa jer time čini najmanje štete hrvatskom zdravstvenom sustavu, onda je vrijeme da sami sebe zaštitimo. Jer ovako više ne ide – govori nam splitski liječnik.
Zaista, što je to u obiteljskoj medicini da je svaki novi ministar zdravstva doživljava kao poligon za iživljavanje? Kako je moguće da je sustav primarne zdravstvene zaštite, koji je svugdje u razvijenom svijetu prva crta bojišnice zdravstvenog sustava i temelj javnozdravstvene zaštite stanovništva, u Hrvatskoj svima zadnji na pameti? Osim kad treba eksperimentirati s nedovoljno promišljenim reformama vrlo upitnog povoda i rezultata, koje se na kraju prelome samo preko leđa liječnika i pacijenata. A tome, po tko zna koji put, svjedočimo ovih dana.
Problemi u sustavu primarne zdravstvene zaštite nisu od jučer. Maćehinski odnos traje od samog početka, unatrag 25 godina, otkako su postali koncesionari i zakupci vlastitih ambulanta. Na papiru imaju sva prava, čak i nacionalnu strategiju za razvoj zdravstva koja je još prije deset godina među prioritete uvrstila činjenicu da sustav mora počivati na dovoljnom broju zadovoljnih liječnika.
U praksi, to je čista lista želja. Jer obiteljski liječnici u Hrvatskoj ne mogu otići na godišnji odmor, bolovanje ili stručno usavršavanje, što im je čak i zakonska obveza. Zašto? Zato što ih u kadrovski opustošenom i devastiranom sustavu više nema tko zamijeniti. Apsurdno je da liječnika ima najmanje tamo gdje bi ih trebalo biti najviše.
– Zamjenu je nemoguće naći, ne samo za liječnika, nego i za medicinsku sestru. Sve raspoloživo vam pokupi bolnica ili hitna pomoć, pogotovo u ljetnim mjesecima. Ako imate lude sreće, naći ćete nekoga na crno, mladog i bez licencije, tko je spreman odraditi zamjenu. Ili tako, ili ćete raditi sami, četiri tjedna bez medicinske sestre, kao jedna kolegica nedavno. Druga je slomila nogu, nije mogla naći nikoga dok je na bolovanju. I to je geneza cijelog problema, nema ljudi. A ako netko slučajno i odabere obiteljsku medicinu, brzo iz nje pobjegne jer je ovo Divlji zapad u svakom pogledu. Mijenjao me nedavno mladi kolega na dva dana i znate što mi je rekao? “Ja se za ovo nisam školovao. Uništila me birokracija. S pacijentom i lijekom mogu, ali s ovim papirima ne mogu na kraj” – govori nam ovaj liječnik.
Ogroman odaziv s terena
Da je ovo kap koja je prelila čašu maćehinskog odnosa, nedostatka poštovanja i uvažavanja struke na terenu, ali i da prostora za dogovor između obiteljskih liječnika i ministra Beroša više nema, bilo je jasno ovog ponedjeljka. Na okrugli stol koji je Ministarstvo zdravstva organiziralo s predstavnicima šest udruga primarne zdravstvene zaštite “radi dodatnog poticanja konstruktivnog dijaloga o predstojećim izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti”, njih četiri odbile su doći. Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), Hrvatsko društvo obiteljskih doktora Hrvatskog liječničkog zbora (HDOD HLZ), Društvo nastavnika opće – obiteljske medicine (DNOOM) i Hrvatska udruga ugovornih ordinacija (HUUGO) poručili su mu kako problemi u kojima se utapaju neće riješiti nikakav okrugli stol, već samo uža radna skupina koja bi se sastajala barem jednom mjesečno i rješavala redom sve nagomilane probleme.
– Nama je očito da je negdje, u političkim kabinetima, sve već dogovoreno bez znanja i suglasnosti struke i zato nismo više u tome željeli sudjelovati. Na sramotno malo sastanaka radne skupine nije se razmotrila nijedna naša primjedba ili prijedlog, već nas se gotovim zakonskim prijedlogom stavilo pred svršeni čin. Pogledajte do čega su nas doveli. Struka je kadrovski devastirana i potpuno neatraktivna mladim ljudima. Ni zdravstveni sustav, odnosno država, ni lokalna samouprava nisu sposobni privući liječnike da dođu raditi u njihove sredine. A ovim se zakonom planiraju nametnuti još veća radna opterećenja, i to bez ikakve stimulacije. Pa do čega će to dovesti? Do potpune propasti primarne zdravstvene zaštite, koja sadržajno više nije struka, nego jedan kontejner u koji se trpa sve što drugi ne žele raditi. Nama sada radne zadatke dodjeljuje i policija, a da nas se pritom ništa nije pitalo. Pa gdje to ima? Ljudima je dosta, obiteljski doktori više neće biti smokvin list za provođenje samovolje zdravstvene administracije – govori dr. Nataša Ban Troskić, predsjednica Koordinacije liječnika hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), strukovne udruge koja je krenula u veliku akciju na terenu. U tijeku je inicijativa kojom se prikupljaju potpisi liječnika koji su spremni kuvertirati otkaze ako novi zakon zaista prođe u ovom obliku.
– Iako smo krenuli prije tjedan dana, odaziv kolega s terena je ogroman. Primjerice, u Istri, Primorsko-goranskoj županiji te Slavoniji gotovo stopostotan. Zdravstvena administracija nikako ne želi prihvatiti da su naši motivi, zapravo, oni najosnovniji: samo želimo normalno raditi. A ovim zakonom radi se sve da nam se to onemogući. Obiteljska medicina sama po sebi je prekrasna struka i mi se stalno borimo da je sačuvamo. Ali ova užasna i beskrajna administracija, neuvažavanje mišljenja s terena te kontinuirano javno omalovažavanje dovelo je do toga da mladi ljudi odlaze čim im se ponudi nešto atraktivnije – kaže predsjednica KoHOM-a o problemima kojih je već sada previše, koji nisu kozmetički, već sustavni, s posljedicama koje su dalekosežne i teško popravljive.
Koliko god to dramatično zvučalo, činjenica je da bi za pet godina najmanje milijun osiguranika moglo ostati bez svog obiteljskog doktora. Računica koju su u javnost nedavno iznijeli sami liječnici vrlo je jednostavna.
Već sada u Hrvatskoj postoji 128 ordinacija u kojima nema liječnika. Neke od tih ordinacija su i u Zagrebu, a situacija u ruralnim dijelovima Hrvatske i na otocima je katastrofalna.
Od 2205 liječnika obiteljske medicine, u Hrvatskoj je čak 728 liječnika starije je od 60 godina, a 173 liječnika starija su od 65 godina. Istodobno na specijalizaciji su tek 133 liječnika. Obiteljski doktori imaju oko 1700 pacijenata pa nije teško izračunati što će se dogoditi njihovim odlaskom u mirovinu i kakva je budućnost ovog sustava na kojemu, zapravo, sve počiva.