Pisac, feljtonist, dramatičar, pripovjedač, čakavski pjesnik, čuvar svoga maloiškog govora, neumorni Slavko Govorčin (90) upravo je izdao svoju najnoviju knjigu – u obliku cd-a za slijepe, a iza njega su još dvije knjige: "Dokumenti A, Iž provun na vetar" i "Pripovid zadarske peškaruše".
- Za drugaricu Rokov Mariju, da joj Poljopriredna zadruga Iž Mali izda po kila cukra jerbo je truhla (trudna op.n.) 6 miseci. Smrt fašizmu, sloboda narodu 1946., eto tako počinje knjiga Dokumenti koju sam napisao o Ižu. I doznao sam koja je to žena, jer je bila udata pa je imala drugo prezime... - kazuje nam Slavko Govorčin.
Druga je knjiga o zadarskim peškarušama, ženama koje sve znaju i sve ogovaraju, ali i ženama koje na ribarnici trguju. Zadar je bio glavni grad Dalmacije, pa je bio u Italiji... i te peškaruše nisu nikad došle do izražaja kao u Splitu, Šibeniku, Dubrovniku.
- One su imale svoj govor i svoja (d)ogovaranja. Ja sam njihov govor oživio, malo vlaški, malo bodulski, malo zaratinski, i to su te zadarske peškaruške. Glavna im je bila štacija kod Fakulteta, u zavjetrini od bure. Tu bi one dolazile. Te su knjige zapravo dokumenti koje sam kupio po Ižu, ali i u Povijesnom arhivu, što je bilo mukotrpno tražiti. Našao sam čak podatke kolike su bile cijene živežnih namirnica 1946. godine. Imaš dinare, lire, kune NDH, sve cijene napisane... - kazuje 90-godišnji Govorčin, kako naglašava, partizan od otoka do Bukovice.
Govorčin je već napisao desetak-dvanaest knjiga na iškom govoru, zahvaljujući Ižu, Zadru, Zadarskoj županiji, raznim sponzorima iz zemlje i inozemstva.
CD Uljenica moje matere također je knjiga, ali izdana za slijepe.
- Znanstvena knjižnica već duže vrijeme radi ediciju za slijepe, tako da su pozvali mene i recitirali smo moju poeziju za slijepe kako bi i oni mogli na taj način "čitati" tu moju knjigu. To je jedan plemeniti projekt, hvale vrijedan i drago mi je da sam u tome sudjelovao, pogotovo jer se radi o čakavštini, liposti i kriposti zbog koje sam ja bio svojevremeno i proganjan – kaže Govorčin.
Iako 90-godišnjak, ima materijala i za humoristične priče. Iz Zadra, ali i na vlaškom jeziku na kojemu je čak napisao i monodramu.
- Lipo je to. Pravi vlaški govor ima za mene jednu težinu, jedno "grezoću" koja je meni tako lipa. Ima tu i mišanog govora... Moglo bi to izići za mjesec, dva – neumoran je Slavko Govorčin.
Tek mu je 90 godina, a još će biti zanimljivih knjiga, to je sigurno...