Novi cestovni prsten iznad Zadra, prometni HUB u Zemuniku, novi vjetroparkovi i solari, LNG u Gaženici, zašto smo skuplji od Istre, Dom županije...

U drugom dijelu intervjua sa zadarskim županom Božidarom Longinom (prvi dio možete pročitati OVDJE) razgovaramo o razvojnim strategijama i projektima Zadarske županije implementirane kroz Prostorni plan Zadarske županije.

Uskoro bi se naime pred županijskim vijećnicima trebao naći prijedlog novih Izmjena i dopuna Prostornog plana Zadarske županije (PPZŽ), ukupno osmih po redu. U cijelom procesu izrade ukupno je zaprimljeno preko tisuću zahtjeva, od čega je u postupku javne rasprave o prijedlogu Plana i Strateškoj studiji utjecaja na okoliš s glavnom ocjenom utjecaja na ekološku mrežu, zaprimljeno i obrađeno 135 podnesaka. U obrađenim podnescima prema izrađivaču, Zavodu za urbanizam Zadarske županije, evidentirana su 403 prijedloga i primjedbe. Od toga se na temu obnovljivih izvora energije odnosi 111 (28%) prijedloga i primjedbi na Stratešku studiju i predloženi plan.

Često ističete da je ključ razvoja Zadarske županije moderna i funkcionalna prometna povezanost, odnosno komplementarna usklađenost svih vidova prometa, te županiju po tom pitanju vidite kao svojevrsni prometni HUB za Dalmaciju. Što će od toga biti implementirano PPZŽ-a?

- Puno toga je već napravljeno, kad govorimo o prometnoj infrastrukturi, no neke stvari treba tek izgraditi kako bi bolje funkcionalno povezali prostor i stvorili pretpostavke za ostvarenje razvojnih ciljeva Zadarske županije. Što se tiče cestovnog prometa, u sklopu izmjena i dopuna PPZŽ-a bit će predložen novi prometni prsten iznad Zadra.

On će ići od Babinduba, odnosno od izlaska s autoceste, preko Zone Crno i rotora kod Murvice, iza Musapstana do paške ceste, potom iznad Bokanjačkog blata na cestu prema Šepurinama. Taj prsten u jednu ruku određuje granice širenja Zadra. Promet s autoputa tako bi izravno išao prema Ninu i Privlaci gdje ljeti bude i po 200 tisuća ljudi te ne bi više opterećivao prometnice na području grada.  Trasa bi imala četiri trake, kao brza cesta od Zadra 2 do Zadra, i prihvaćena je od strane Hrvatskih cesta kao ozbiljna dionica. Ono što je posebno važno kod ovakvih planiranja, jest činjenica da trasa cijelom dužinom prolazi državnim zemljištem, dakle neće biti puno imovinsko-pravnih problema.

Od istog čvorišta na Babindubu u planu je i nova cesta prema istočnom dijelu županije, svojevrsna alternativa Jadranskoj magistrali u zaobalju, sve do Draga. Već je u projektiranju još jedna važna dionica, proširenje postojeće ceste od Crnog do čvora Zadar 1, koja će imati četiri trake. Također, u planu je i prometnica od Duševića mlina koja bi išla ispod Zone Grabi pa do CGO-a i spoja s cestom Zadar 2.

Koja je od tih prometnica prioritet?

- Svaka je važna na svoj način, a dinamika će ovisiti o sredstvima koja budu na raspolaganju. U svakodnevnim smo kontaktima s resornim ministarstvom i Hrvatskim cestama koji su nam ključni za ostvarenje tih projekata.

U planu je bio i prometni HUB na području Zračne luke Zemunik, gdje bi se susretali zračni, cestovni i željeznički promet. Što će biti od toga?

- Proširenje kapaciteta Zračne luke je apsolutni prioritet. Ide se u produljenje piste za 700 metara kako bi mogli osigurati prihvat interkontinentalnih letova, a gradit će se nova zgrada putničkog terminala i nova stajanka. U planu je direktan spoj zračne luke prema brzoj cesti, koja bi zatim išla prema spomenutom prstenu oko Zadra i prema istoku županije, u aranžmanu Hrvatskih cesta. U tom prostoru planiramo ”ugraditi” i željeznicu. Željeznički promet je, naime, u narednom razdoblju jedan od prioriteta EU, no kako će se to razvijati s HŽ-om, u ovom trenutku još ne znam. Ideja je ako idemo na proširenje zračne luke, da se poveže zračni i željeznički promet, budući za takvu infrastukturu imamo dovoljno prostora u blizini zračne luke.

Govorite o putničkom željezničkom prometu kojim bi povezali zračnu luku i Zadar?

- Da, govorim o putničkom prometu, ali i o teretnom. Postoji nekoliko varijanti gradskih željeznica. Radit će se studija koja će pokazati opravdanost takvih modela i o tome se dosta razgovara i radi na razini ministarstva. Uz to, kako smo i obećali, u izradi je projektna dokumentacija za izmještanje postojeće željezničke trase iz Bibinja koja uključuje i gradnju tunela.

Ima li takva željeznička veza ekonomsku opravdanost? Riječ je o maloj distanci, a prometna opterećenja su sezonska. Zar ne bi bilo logičnije povezivanje cijele Dalmacije prugom?

- O tome se oduvijek priča. Željeznička pruga bi trebala pratiti autocestu, od početka do kraja. Cijela Europa je povezana željeznicom, samo mi nismo i vjerujem da ćemo i mi uskoro postati dio te priče. Zašto? Dođete kolima u Trst i Europom putuje željeznicom! Isplativije je i gotovo brže nego avionom. Vlakovi su postali super brzi, a cijela Španjolska, Njemačka, Francuska... premrežene su brzim željeznicama.

Što je sa željeznicom u Gaženici?

- Sve je to povezano, plan i ide u smjeru da željeznica ide od Gaženice prema zračnoj luci pa dalje. Gaženica ne može biti homeport, ako nema u blizini zračnu luku, a nju razvijamo da možemo primiti interkontinentalne letove. Tako razvijamo cjelogodišnji turizam. Turiste više gotovo i ne trebamo dodatno vabiti u ljetnoj sezoni, kada su nam kapaciteti ionako puni. Nego preko zimskih mjeseci, a idealni turisti su nam istočnjaci. Koji su bogati i bježe od sunca. Naša zračna luka ima idealan položaj, bolji nego ijedna u Hrvatskoj, i dovoljno prostora za širenje.

Zračna luka s interkontinentalnim letovima znači ne samo ulaganja u infrastrukturu, nego i nove troškove održavanja, više zaposlenih, složenije poslovne procedure... Je li to opravdano s našim sezonalnim turizmom?

- Za sada nije, ali ako ćemo razvijati cjelogodišnji turizam, onda to moramo napraviti. Bez takvih ulaganja o tome ne možemo razmišljati. Ako nemate uvjete, nitko s vama ozbiljno neće razgovarati, a kad turistički agenti shvate naš potencijal, oni će sami dovoditi goste. Zračna luka već sada pregovara oko zimskih linija za Europu, u igri su Minhen, Beč, London i još neke destinacije. Tko će biti prijevoznik manje je važno, low coast kompanije ili ne, razlika među njima se sve više gubi. Konačna ideja, naš strateški cilj jest da Zadar bude prometno čvorište Dalmacije.

Zašto Zadarska županija nema nijedan civilni heliodrom? Jedan istina postoji kod Crvene luke, mislim da ga je izgradio Grad Biograd, ali nikada nije dobio dozvolu za rad...

- Upravo sam ovih dana u Zagrebu o tome razgovarao s ravnateljicom Zavoda za hitnu medicinu. Zadarska županija će dobiti dva heliodroma, jedan na zračnoj luci u Zemuniku koji je tamo već predviđen i stavljen u projekt te drugi na području Sali. Postoji i ideja za jedno sletište na parkiralištu kod zgrade bolnice, u sklopu novog parkirališta koji bi se tamo radio, ali to je za sada stavljeno na čekanje...

Je li završen proces izgradnje pomorskih luka?

- Ciklus investicija u luke i lučku infrastrukturu traje i dalje. Od većih zahvata ostala nam je samo luka u Biogradu, gdje po uzoru na Zadar izmještamo trajektnu i ribarsku luku iz centra grada na Kumenat, prostor između Crvene luke i Biograda. Luku će nova cesta izravno spajati na Magistralu, baš kao Gaženica Zadar, a projekt je u fazi izrade dokumentacije. Investicije u županijskim i lokalnim lukama kojih trenutno imamo 113, su nešto što se događa kontinuirano. Infrastrukturu treba održavati, a i graditi u onim lukama u kojima trenutno ne zadovoljavaju potrebe prometa i sigurnosti.

Završetkom izgradnje ribarskih luka u Lamjani, Gaženici i Biogradu moja je želja da sve ribarske brodove izmjestimo iz malih lučica po mjestima i otocima te da budu vezani u ribarskim lukama. Na taj način lokalne luke se rasterećuju i otvara se prostor za komunalni vez, a i za nautičke vezove u tranzitu. Kroz vezove u tranzitu omogućava se nautički turizam i u onim mjestima u kojima to do sada nije bio slučaj...

Novi plan predviđa nove zone za vjetroparkove i solarne elektrane. Je li točno da vam je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja smanjilo za više od pola nove planirane površine?

- Nova globalna energetska situacija potaknuta ratom u Ukrajini sve nas je natjerala da razmišljamo o proširenju kapaciteta kako bi energetski bili što neovisniji. Mi smo i sada s postojećim kapacitetima vodeći u Hrvatskoj po proizvodnji obnovljivih izvora energije. A ministarstvo, kao što govori i njegovo ime, mora paziti i na gospodarstvo i održivi razvoj. Zato je važno pronaći balans kako bismo s jedne strane povećali postojeće kapacitete, a s druge strane ne bi imali negativan utjecaj na prirodu.

Koliko se povećavaju kapaciteti za proizvodnju zelene energije?

- Naš Plan je, pionirski, već prije dao mogućnost da se na područjima planiranim za izgradnju vjetroelektrana mogu graditi i solarne elektrane. Tako se planirana površina mogla koristiti za eksploataciju dva obnovljiva izvora energije. Ta je praksa već uvedena u svijetu i pokazala je odlične rezultate. Osim toga, novim Planom daju se kriteriji i uvjeti da se sunčane elektrane mogu planirati i na nekim drugim područjima, a planirane su i nove zone za izgradnju vjetroelektrana, uz koje mogu ići i solari. Dakle, preduvjeti za razvoj energetskog sektora naše Županije na korištenju obnovljive energije se znatno povećava.

Zadarska županija već sada iz vjetroparkova proizvodi dovoljno energije za svoje potrebe, ali ta energija se troši negdje drugdje. Koji su mogući maksimalni kapaciteti prema prijedlogu PPZŽ-a?

- Teško je to reći, jer se tehnologije usavršavaju. Nekada se po hektaru računao jedan megavat iz solarnih panela, a sad je to 1,3 megavata. Znači da je na 100 hektara moguće imati proizvodnju 130 megavata. Ali to je i dalje malo. Jedna Slovačka, primjerice, ima 2 gigavata u solarima, a Hrvatska je tek na nekoliko stotina megavata. Zato je i uvedena nova planska kategorija kriterija i uvjeta gdje se dodatno može planirati izgradnja solarnih elektrana.

Prijedlog novog Zakona o pomorskom dobru predviđa i mogućnost morskih vjetroparkova i energana. Trebaju li nam takvi sadržaji?

- Mislim da smo daleko od toga. Dok ne realiziramo resurse predviđene za takve sadržaje na kopnu, nema potrebe da time opterećujemo more. Osim toga, ponosimo se da smo zelena županija, prvi smo napravili Atlas vjetra i Atlas dozračene sunčeve energije. Zato i imamo najviše investicija u vjetro i solarne elektrane u cijeloj Hrvatskoj. Novim izmjenama i dopunama PP smo to sada još više detaljizirali.

Nedavno je najavljena izgradnja pretovarne LNG postaje u Gaženici? Treba li za takav objekt izmjenu PP-a?

- Koliko mi je poznato, riječ je o privatnoj inicijativi na prostoru Luke d.d., dakle dijela obale u koncesiji privatne tvrtke, a ne državne Lučke uprave. To bi, po sadašnjim saznanjima, bila mala pretovarna LNG stanica, više za kamione nego za brodove. Kad i ako ta priča postane ozbiljnija, onda ćemo vidjeti s resornim ministarstvom u kom smjeru će se ići.

Zadar dakle nije dio tog novog energetskog HUB-a za Europu od kojemu slušamo priče?

- Mislim da Gaženica nije tema u tom kontekstu.

Hoće li izmjene i dopune PPZŽ obuhvatiti promjene u marikulturi, zone uzgoja bijele i plave ribe? Bilo je dosta prigovora otočana na lokacije nekih uzgajališta, drže ih odgovornima za onečišćenje mora, što opet utječe na turizam...

- Na zadarskom području su najveći uzgajivači ribe na Jadranu i mi smo u stalnim razgovorima s njima. Revizija zona za marikulturu nije predmet aktualnih izmjena Prostornog plana, no u pripremi je ozbiljna novelacija Studije kako bi maksimalno zaštitili more, ali istovremeno nastavili podržavati gospodarske aktivnosti u marikulturi. Razgovaramo o tome, konzultiramo se, i mislim da smo na tragu dobrog rješenja s kojim ćemo uskoro izaći.

Idete se dakle u reviziju mreža uzgajališta na području Zadarske županije. U kojem smjeru?

- Dakle, pripremamo novelaciju Studije korištenja i zaštite mora, a samim time i zona za marikulturu. Pretpostavka je da postojeći kapaciteti ostaju, s mogućnošću povećanja, ali na drugim lokacijama. Nove lokacije ne smiju biti u zatvorenim uvalama, ali dubinom, temperaturom mora i drugim uvjetima, moraju odgovarati uzgajivačima. Moramo napraviti idealan spoj turizma i proizvodnje ribe, a to nije jednostavno uklopiti.

Kako su drugi taj problem uskladili, primjerice Izrael, Grčka, Italija ili Turska?

- Imamo neke njihove studije koje su jako zanimljive, ali tu su i iskustva zemalja sjeverne Europe. Kod mene je nekidan bio veleposlanik Norveške koji se zanimao za mogućnost uzgoja lososa u moru. Slažem se da okolišni uvjeti na sjeveru i jugu Europe nisu isti, ali tehnologija je dosta slična. Tu govorimo o organiziranoj tzv. cirkularnoj ekonomiji. Treba crpiti svako moguće iskustvo za dobrobit mora.

Znači li to da će neke sadašnje lokacije uzgajališta, poput onog u kanalu kod Male Rave, u novom PP-u biti napuštena?

- Lokacije ne možemo preko noći mijenjati i seliti uzgajališta. U pitanju je proces, a mi stvaramo preduvjete da taj proces može polako, ali sustavno ići u drugom pravcu, a da nitko ne bude na šteti. Pazite, Cromaris je jedna od pet najvećih tvrtki na svijetu za uzgoj bijele ribe. Samo mali poremećaj u njihovoj proizvodnji može im nanijeti veliku štetu. Podsjećam, u Zadarskoj županiji oko tisuću ljudi radi u marikulturi, a to nije malo. Ponosimo se da smo najribarskija županija, predvodnici u proizvodnji svih morskih proizvoda, od ribe do školjaka, dakle sve radimo u pravcu širenja i baš zato moramo tu naći balans.

Nekidan se dogodio pomor dagnji na uzgajalištima u Novigradskom moru. Govori se o nekim parazitima i manjku hrane u moru, ali Novigradsko more je zatvoreno, zadnjih godina na toj je lokaciji izgrađeno na desetke novih vikendica, kanalizacije i dalje nema, a crne jame završavaju u more...

- Istina, tamo nema kanalizacije, ali zato i radimo na projektu Aglomeracije Karinskog i Novigradskog mora i Podvelebitskog kanala koji bi trebao riješiti taj problem. Djelomično to ima i veze s Likom, jer i tamo rade neki gospodarski subjekti koji nemaju riješene sustave odvodnje, a otpadne vode im preko rijeka završavaju u moru...

U nautičkom, turističkom i svakom drugom pogledu, koliko smo došli do gornjih granica, jesmo li prešli granice održivosti?

- Kad bi prihvatili sve zahtjeve s terena za širenjem građevinskih zona, gotovo cijela županija bila bi označena crvenom bojom kao građevinska zona.

Građevinska ili turistička zona?

- I turistička zona je u neku ruku građevinska, a pokazalo se u nekim slučajevima da je mala granica da zona T3 pređe u T1!

Pitam vas to stoga što je u prostornim planovima gradova i općina na području županije ucrtano oko 170 turističkih zona. Realizirano ih je manje od pet, ako i toliko. Treba li nam toliko turističkih zona?

- Papir trpi sve, zato postoji naš ured i Zavod za prostorno planiranje, gdje ipak rade ljudi koji paze na balans i mjeru u svim tim zahtjevima.

Što je s turističkim projektima? Ostaju li u PPZŽ-u i dalje prostori za velike resorte na području južnog Pašmana, Šepurina, Petrčana...

- Kod gotovo svih velikih turističkih projekata najviše zapinje oko vlasništva zemljišta, gdje se miješa državno i privatno, i na to ne možemo puno utjecati. Od postojećih zona planom je predviđeno širenje Crvene luke za glamping, a trebale bi se ostvariti i nautičke marine u Sv. Filipu i Jakovu, Sv. Petru, na Pašmanu...

Jesu li te velike investicije možda čekale ulazak u schengen i novi Zakon o pomorskom dobru? Naime, da se htjelo, sve se to moglo dogoditi i po postojećem zakonu...

- Istina, ali budimo realni, naslušao sam se tih ”investitora” i ”investicija”, a kad dođu za stol, onda to ispadne nešto drugo. Što se tiče tih velikih zona, nekidan je kod nas bila ministrica turizma i sporta. Razgovarali smo o zoni Šepurine, gdje je problem imovinski. U jednom dijelu je bivša država oduzela privatno vlasništvo, a s druge strane imate sporost administracije u rješavanju imovinsko-pravnih pitanja. No ja sam optimist, mislim da je stanje sada puno zrelije nego prije. Hrvatska je postala općepoznata destinacija ne samo u Europi nego i svijetu, zahvaljujući nizu stvari, nogometu, Mati Rimcu, i ono što je posebno važno - doživljavaju nas kao sigurnu destinaciju.

Frustriran sporošću, ali i nebrigom države, gradonačelnik Nina Emil Ćurko najavio je da će Šepurine prebaciti iz turističke u zelenu zonu. Hoće li se to dogoditi?

- Još ne, razgovarali smo kažem o tome s ministricom turizma. Gradonačelnik Nina je rezolutan, ili će se država pokrenuti ili će on taj prostor proglasiti zelenom zonom. I ja sam na tome inzistirao, a to smo kazali i ministrici, da je sramota svih nas da jedno takvo područje nije privedeno namjeni nego služi kao veliki deponij.

U čemu je zapravo problem?

- Po meni bi trebalo raspisati natječaj za turistički kompleks, odrediti granice i namjenu kroz prostorni plan, pa da ured državne imovine to odradi ili spusti na lokalnu razinu.

Županija bilježi rekordnu nezaposlenost i maksimalnu zaposlenost. Praktički, ne rade samo oni koji ne žele raditi, posla ima za sve, osim za desetak tisuća onih koji su odselili...

- Imamo mi i više zaposlenih nego li to statistike pokazuju, primjerice onih koji rade kod stranih poslodavaca, na jahtama, brodovima, trgovačkim lancima...

Slažem se, ali s obzirom na razvojne ciljeve, koliko Zadarskoj županiji nedostaje radne snage i kako se to planira riješiti?

- Posla ima i bit će ga još više u budućnosti. U građevini, turizmu, poljoprivredi, svugdje će nedostajati radne snage. Zato u posljednjih nekoliko godina sve više stranaca dolazi raditi u Hrvatsku.

Treba li, kako neki stručnjaci predlažu, Dalmaciju, a time i Zadarsku županiju, nanovo industrijalizirati, a ne sve prepustiti trgovini i uslugama?

- Mi industriju već imamo, uzmite Aluflexpack koja je jedna od vodećih kompanija u svojoj branši na europskoj razini, ili LTH Metalni lijev iz Benkovca koji je važan igrač u industriji automobilskih dijelova, tu je i zadarski HSTEC, Tankerska je na svjetskom nivou, pa imate Olimp iz Benkovca koji je preko noći postao super snažna kompanija... Nadalje, sve općine imaju gospodarske zone. Koja god je privedena u funkciju, u bilo kojem dijelu županije, iskorištena je maksimalno, a sva zemljišta su prodana: Murvica Jug, Poličnik, Stankovci, Lonići su se već dva puta širili...

Zona Crno?

- Neke zone kasne, ali sve zone u funkciji su iskorištene. Mi nismo mnogoljudna zemlja da možemo imati primjerice veliku autoindustriju, ali imamo mogućnost proizvodnje komponenti za velike igrače. Možemo imati manja brodogradilišta koja će proizvoditi jahte, turističke brodove, male brodice… Mala smo zemlja s malo ljudi, gdje treba još puno radne snage. Primjerice, u poljoprivredi, odnosno proizvodnji hrane, nedostaje radnika.

Županija je puno investirala u pet sustava navodnjavanja. Baštica 1 i 2, Lišansko polje, Donja Baštica, i sad kreće Vransko polje. Bit će to ukupno oko 2800 hektara pod navodnjavanjem, ozbiljna površina, ali kako to upogoniti bez radnika?

- Potrebno je stvoriti preduvjete za poduzetničke inicijative. S njome će se rješavati i pitanje radne snage. Slažem se da imamo dio radnog stanovništva koje ne želi raditi jer žive od rentijerske ekonomije, s druge strane današnja tehnologija proizvodnje hrane na velikim površinama zahtijeva relativno malo radne snage. Nažalost, u brojnim smo primjerima rascjepkali i umanjili posjede, umjesto da smo ih okrupnili. Time smo ostali bez mogućnosti da u poljoprivredi ostvarimo ozbiljniju proizvodnju koja bi količinom i ciljanim kulturama lakše našla put do tržišta.

Može li se po tom pitanju nešto napraviti? Može li država, recimo, uzeti u najam zemlju od privatnika i dati ga trećima u korištenje?

- Mislim, a to sam sugerirao prije dosta vremena, da se sve to može riješiti poreznom politikom. Da uvedemo porez na neobrađeno zemljište, vidjeli biste kako bi se situacija promijenila preko noći.