- U sezoni u Zatonu sam imao osnovnu mjesečnu plaću u iznosu 880 eura, a dnevnu manču koja je bila između 60 i 70 eura bih krvavo zaradio. Dnevna napojnica zna otići i do 135 eura, ali to jako ovisi o gostima koji te dopadnu u smjeni. S time da su, vjerujte, najbolji za nas konobare domaći gosti jer najviše cijene kvalitetu usluge i prepoznaju ispravan pristup radu - započinje svoju priču jedan od dva iskusna zadarska konobara s kojima smo razgovarali o plaćama i uvjetima rada. tijekom sezone u Zadru.
Radi se o konobarskom poslu na velikoj terasi kafića, u prosijeku od 48 do 60 sati tjedno.
S konobarima smo razgovarali nakon što smo objavili tekst u kojem su vlasnici ugostiteljskih objekata iznijeli svoje viđenje sezonskog rada. Podsjetimo, napojnica je od ove godine fiskalizirana. Prema pravilniku konobari moraju svaki cent pridružiti računu za kojega su dobili napojnicu i fiskaliziraju ga.
- Tu na poluotoku u jednom poznatom kafiću, imao sam plaću 600 eura, ali prvog i 15. u mjesecu po 300 na ruke. Ako bismo pitali akontaciju, odbijalo nam se od tog iznosa kojega smo dobivali prvog i 15. u mjesecu. - kaže nam drugi konobar s dugogodišnjim iskustvom.
Obojica ističu da je praksa plaćanja "na crno" ustaljena po gradu i da prvenstveno zbog takvih uvjeta ljudi koji rade u ugostiteljstvu odlaze u inozemstvo. Plaća je svakako jedan od glavnih razloga, ali prvenstveni razlog su bolji uvjeti rada. Ljudi odlaze vani osigurati sebi pristojnu mirovinu.
- Stanje je pomalo apsurdno jer naših radnika fali, zbog boljih uvjeta rada i većih plaća u zapadnim zemljama EU. Umjesto naših dolaze strani radnici koji onda skuplje koštaju poslodavca.
Poslodavci stranim radnicima plaćaju smještaj koji je ljeti vrlo skup, a nerijetko se taj smještaj ne plaća samo kroz ljeto nego i po šest mjeseci ili kroz cijelu godinu kako bi ih zadržali, a tu je i trošak administracije pri zapošljavanju.
- U zadnjih par godina rada rame uz rame sa strancima i dugo godina rada s domaćim radnicima, u velikoj većini slučajeva se ne mogu s našima ni usporediti po kvaliteti usluge i to nema veze s nacionalnosti ili s rasom, jednostavno je tako - kaže nam svoj stav prvi sugovornik.
Imali su u dugogodišnjim konobarskim karijerama iskustva s raznim poslodavcima. Ima ih svakakvih, korektnih i krajnje nekorektnih, no navode da ponekad radnici to znaju iskoristiti.
- Ljudi dođu zaraditi, ali primjećujem da nemaju iskustvo koje je potrebno za rad u odnosu na ono kakvim su se hvalili. Takvi radnici dolaze iz država bivše Jugoslavije i ovdje mogu zaraditi puno više nego u svojim zemljama, ali dolaze s nerealnim očekivanjima. U Zatonu su bila uz mene četiri radnika s tog područja, sva četvorica su se kratko zadržali. Jedan, koji je čak bio kvalitetan radnik je navodno dobio prijetnje na nacionalnoj osnovi od mještana i doslovno pobjegao, a ostala trojica su dobili otkaz zbog varanja poslodavca, s time da poslodavac nije ni bio zadovoljan njihovim radom, navodi naš sugovornik i dodaje:
- Imali su osnovnu plaću istu kao ja, a naravno imali su i osiguran smještaj. Što znači da su neupitno poslodavca koštali više nego ja. Smještaj im je bio kvalitetan, nisu se žalili. Ipak, za primjer, moja manča je na kraju jedne smjene bila 170 eura, a jednom od njih 20, što pokazuje kako tko radi, a on se čudio zašto je to tako... Lijepo brate, ljudi vide kakav ti je pristup i koliko si uslužan, a on zaista nije bio profesionalni konobar i imao je stav "plati me i ništa me ne pitaj".
Po zadarskim kafićima se još uvijek najčešće traže studenti kojima se nudi satnica od 6 eura, jednake kao i ostalim radnicima, ali su poslodavcima poželjni jer nema troška plaćanja stanovanja i najvjerojatnije će odraditi cijelu sezonu.
- U kafićima na poluotoku ima i stranih radnika i svi koji dođu odraditi svoju prvu sezonu, dođu s očekivanjem da će imati manču od 100 eura dnevno, što je bajka. Realnost je da u ljetnoj popodnevnoj smjeni u nekom od kafića u centru grada na kraju radnog vremena brojiš do napojnice od 40 eura. I to ako je dobar dan - govori drugi sugovornik iz vlastitog iskustva.
Ipak, navodi izuzetne situacije u kojima se napojnice znaju utrostručiti.
- Evo npr. dok je bio EURO, igraju npr. Njemačka-Španjolska, i dođe ti nekoliko njemačkih gostiju. Uz utakmicu, još ako je za njih povoljan rezultat, svaki od njih neće popiti dvije pive nego četiri ili pet i tada imate šanse za manču od 100 eura u smjeni, ali to su rijetke situacije i za to se treba naraditi, a prije svega kvalitetno uslužiti goste.
