Na Paklenicu stiže domarica Irena: Ovu sam priliku čekala godinama. Idemo ja i moj 18-mjesečni sin!

„Prešišala“ je četiri muška kandidata i pobijedila – Zadranka Irena Šaran bila je jedina žena na natječaju za domara koji će iduće četiri godine živjeti u osami Planinarskog doma na Paklenici i brinuti o cijelom kompleksu 24 sata dnevno, 365 dana u godini.

Od Planinarskog doma, u kojem će živjeti i raditi Irena koja sa sobom vodi i 18-mjesečnog sina, najbliža cesta udaljena je više od kilometra.

Irena za ovaj posao neće dobivati plaću - zadarsko Planinarsko društvo „Paklenica“ raspisuje natječaj za domara, ali ne daje plaću već domar sâm sebi priskrbljuje sredstva prema svojim sposobnostima.

- Posao je zaista specifičan. Osim što u Domu treba biti 365 dana u godini i brinuti o svemu, domar treba sebi osigurati plaću tako što će zapravo zarađivati kao ugostitelj, jer u Dom ljudi dolaze na okrjepu i spavanje. Ako osoba koja je domar kuha, prodaje piće i ima druge ideje kako zaraditi novac, apsolutno sva zarada je njegova. U ovom slučaju njezina, Irenina – kaže predsjednik PD Paklenica Domagoj Diklić, dodajući da se na natječaj javilo pet kandidata i Irena Šaran je bila jedina žena, no da je bila „apsolutno najbolji izbor“.

Ireni će pomagati suprug, dolaziti i obavljati dostavu, no njoj iz Doma „nema mrdanja“. Zašto se 32-godišnja Zadranka odlučila na takav život iduće četiri godine, koliko će joj trajati „mandat“?

- Ja sam ovu priliku „vrebala“, čekala, nadala joj se. To je posao mojih snova, planina je moj život. Prvi put sam na planinu pošla sa tatom, to je bilo 1996. godine, i s njim sam došla na vrh Dinare, na najviši vrh u Hrvatskoj. Bilo je čarobno i tu se dogodila ljubav prema planini. Ali pravi „okidač“ bio je 2012., pridružila sam se zadarskim speleolozima i otkrila da planina nije lijepa samo gore, nego i ispod. Moja fascinacija je velika, posao koji sam dobila na Paklenici smatram ispunjenjem svojih snova i potpuno ću mu se posvetiti – kaže Irena Šaran.  

Irena je u ponedjeljak pakirala kofere i uskoro odlazi u Dom. Tamo je još uvijek Dalibor Bračić koji je bio domar posljednje četiri godine. Ne smije se dogoditi da Dom bude prazan, tamo gosti neočekivano dolaze u svako doba dana i noći kroz cijelu godinu, potrebno ih je dočekati, voditi brigu o čistoći Doma i stanju cijelog objekta, obavljati sitne popravke, sve održavati i kontrolirati.  Posjetiteljima su na raspolaganju kuhinja, blagovaonica i sanitarni čvor, Dom ima električnu energiju i tekuću vodu. Bilo kakve popravke plaća PD Paklenica, no za red u sobama, kojih ima četiri, odgovoran je domar.

U dvije sobe su kreveti na kat i tu može spavati 12 ljudi, a druge dvije spavaonice su veće i spava se u vrećama.

Posao je zaista specifičan, pribojavate li se ičega?

- Svjesna sam da će iduće četiri godine Dom na Paklenici doslovno biti moj dom 365 dana u godini. Ne bojim se ničega, zapravo ne znam čega bi se čovjek mogao bojati u NP Paklenica. Moj sin će dobro očvrsnuti – nasmijala se Irena, naglašavajući da će suprug pomagati u svemu.

- Meni posao, njemu izlet – zaključila je 32-godišnja Zadranka, prva domarica u povijesti Planinarskog doma na Paklenici.