Desecima godina uz Jadransku magistralu u Murvici pokraj Zadra stajale su gospodarske zgrade i četiri kuće katnice koje je Lazar Opačić sagradio sa svojim potomcima. Lazarovi sinovi i kćer su sa svojim obiteljima u njima živjeli sve do Domovinskog rata kada su Ilija, Milan i Dušan otišli iz Hrvatske, dok je u Zadru ostala njihova sestra Dragica.
Kuće su im u međuvremenu minirane i spaljene, a 1996. Općina Poličnik uklonila je ostatke, te se odlučila uknjižiti na 12.227 četvornih metara velik teren, i potom ga prodati.
Umjesto kuća u kojima su živjeli godinama, Lazarovim potomcima, njih šestorici, danas nije ostalo ništa osim sudskog postupka u kojem gotovo 20 godina pokušavaju dokazati pravo vlasništva. Štoviše, Općina Poličnik od njih potražuje 1,9 milijuna kuna sudskih troškova jer su, zasad nepravomoćno, izgubili sudski spor.
- Svi su znali za naše kuće u Murvici. Takvih nigdje bilo nije u okolici. Naša je zemlja bila velika tri fudbalska igrališta, u kućama smo primali turiste. Sada nemamo ništa više. Kuće su pretvorene u prah, zemlja rasprodana na 13 dijelova, a država od nas traži milijune za sudske troškove. Zašto? - pita se Dušan Opačić, jedan od Lazarovih nasljednika, ne vjerujući u što se pretvorila borba za ono što su kao obitelj imali od 1957. godine.
Još 2002. Draganja Datković, Dušan Opačić, Ilija Opačić i Mile Opačić podnijeli su protiv Općine Poličnik tužbu u kojoj su zatražili utvrđenje prava vlasništva i odštetu jer se dijelovi matične nekretnine više ne mogu vratiti u prijašnje stanje, s obzirom da su u posjed stupile druge osobe. Tijekom postupka preminula je Draganja Datković, a postupak su iza nje preuzeli njezin suprug Ante Datković i djeca Mirjana, Predrag i Boris Datković.
- U vihoru rata otišli smo goli i bosi, ni torbu nismo uspjeli ponijeti. Istu večer kada smo otišli iz Murvice kuće su zapaljene, a ono što nije izgorjelo Općina Poličnik je na kraju bagerima poravnala. Moja sestra se tada bacala pod bager i nije dala da se to radi, bila je i policija. Ali općina je uklonila ostatke kuća i samljela sve u prah. Zemljište veličine tri nogometna igrališta prodano je 13-torici vlasnika - priča Dušan Opačić koji je u Zadar došao u četvrtak na sudsko ročište iz Rume.
Nakon odlaska iz Murvice s obitelji je otišao u Ameriku, gdje je s obitelji živio 12 godine, sve do mirovine. Kada su htjeli podnijeti zahtjev za obnovu kuća u Murvici teren je, kaže, već bio prodan.
- Kad se desilo zlo, na televiziji smo vidjeli da su nam zapalili kuće. Gledali smo i nismo mogli vjerovati svojim očima. Sve što su naši stari napravili, sve što je pripadalo našoj obitelji, nestalo je u plamenu. Četiri kuće, jedna je bila predviđena za restoran, sve je otišlo. Što nije izgorilo, poravnala je općina. Nakon toga su su nam i zemlju prodali, okoristili se i milijune zaradili – govori Dušan.
- Općina nam je nudila neki zamjenski teren u šumi, ali ja želim živjeti gdje sam živio prije. Za to sam imanje s 20 godina otišao u Australiju gdje sam radio u tvornici aluminija. Nigdje nije bilo takvih kuća, a sad više ne mogu ni prepoznati ni gdje su bile. Od 1938. to je vlasništvo mog ćaće Lazara, to mu je dodijelila bivša država i sve papire imamo. Nije tada moglo biti ništa ilegalno. Mučili smo se kao bijednici da napravimo te kuće, a sada smo ostali bez ičega, kao da nikada nismo bili tamo - kaže Dušan.
Njegov nećak Boris Datković dodaje kako mu se načelnik Općine Poličnik Davor Lončar od kada je počela parnica u dva ili tri navrata obraćao. Pokazivao mu je i nudio u kompezaciju neko šumsko zemljište, daleko ispod pozicije i cijene njihove imovine koju je prodao.
- Rekao sam mu da ne mogu o tome sam odlučiti. U razgovoru s rodbinom vidjeli smo da to zemljište ni približno ne vrijedi našem zemljištu. Kad smo ga pitali zašto su prodali naše zemljište, dao mi je na znanje da su oni mislili da se nitko za imovinu neće interesirati. I da nije znao da iza nas ima nasljednika Hrvata i da živimo u Hrvatskoj - rekao je Boris Datković, te dodao kako je tijekom Domovinskog rata nekoliko mjeseci proveo na borbenom položaju u Poličniku, vrlo blizu današnjeg načelnika Lončara, kojeg od onda i poznaje.
Iako su u upravnom postupku stekli pravnu osnovu za upis prava vlasništva, Općina Poličnik je 1998. donijela izmjene i dopune provedbenog urbanističkog plana uređenja naselja Murvica kojim je u tom predjelu predviđena zona male privrede. Zbog toga je čestica Opačića izparcelirana, a njezini dijelovi prodani. Tako je obiteljska imovina dobila nove vlasnike koji su na njima izgradili poslovne objekte, a općina novac od prodaje.
- Općina nije nikome ništa uzela. Prije prodaje, 1999. godine raspisan je javni natječaj, a niti tada tužitelji nisu Općinu obavijestili o svojim pravima. Oni nisu nikada bili upisani u zemljišne knjige, a rješenje o uzurpaciji ne može biti temelj za stjecanje prava vlasništva. Taj teren je dakle pripao Općini Poličnik kao pravnom slijedniku – kaže načelnik Općine Poličnik Davor Lončar.
Dosad je u ovoj parnici koja traje od 2002. godine doneseno šest različitih presuda. U dvije je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja, a 2011. je presudom Županijskog suda u Zadru naloženo da im se isplati iznos od 1,8 milijuna kuna, što je Općina Poličnik izvršila prema Opačićima.
- Nakon toga je Općina tražila reviziju postupka i sada smo parnicu dobili. No postupak je još nepravomoćan, a Opačići od nas traže odštetu od 6,25 milijuna kuna – kaže Lončar.
Nova presuda pala je nakon revizije jer je novčani iznos dosuđen na temelju procjene vještaka Josipa Babellija kojeg je sud izuzeo iz postupka. Utvrđeno je da je Babelli bio u svojevrsnom skuobu interesa, naime, njegova je tvrtka višekratno bila angažirana za poslovima nadzora velikih građevinskih projekata Općine Poličnik.
Najnovijom presudom iz veljače Općinski sud u Zadru prema kojom je odbijen tužbeni zahtjev Lazarovih nasljednika, naloženo im je da Općini Poličnik isplate 1,9 milijuna kuna sudskih troškova. Na presudu je uložena žalba i sada se čeka odluka višeg suda.
- Mi ne namjeravamo odustati od naše djedovine. Borit ćemo se do kraja, a spremni smo otići i na Sud za ljudska prava. Ako treba za našu zemlju borit će se i naši unuci – zaključuje Dušan Opačić.