Mostovi donijeli život Viru, Ugljanu i Pašmanu

Malo je mjesta na Jadranu koji su imali privilegiju dobiti vezu s kopnom koja život znači. Ta, sigurna, karta za bolji život za otoke Vir, Ugljan i Pašman bili su mostovi. Prvi, Virski, ovaj je otok povezao s kopnom, a onaj drugi, most Mali Ždrelac, međusobno povezuje dva otoka, Ugljan i Pašman.

Virski most izgrađen je i pušten u promet 25. travnja 1976. godine, prije točno 42 godine. Njegova dužina iznosi 378 metara, a s nasipima s jedne i duge strane ukupna duljina mu iznosi 443 metra s konstrukcijom koju drži devet nosećih betonskih stupova. Lučkog je izgleda kako bi ispod njega nesmetano mogli prometovati brodovi do visine 10 i širine 20 metara s gazom i dubinom mora ispod mosta od četiri metra. To je jedan od najduljih mostova takve vrste izgrađenih kod nas u to vrijeme.

Ovo su, međutim, samo tehničke činjenice o Virskom mostu, jednom od pet mostova na hrvatskom Jadranu koji su otok povezali s kopnom. Ali, njegov značaj za Vir puno je veći, gotovo sudbonosan, zbog čega je ovaj most, s punim pravom, simbol suvremenog otoka Vira.

Do izgradnje Virskog mosta 1976. godine, odnosno njegovog puštanja u promet nakon podizanja cjelokupne cestovne infrastrukture do Privlake i na samom otoku, Vir je bio gotovo potpuno izolirano naselje do kojega se stizalo morskim putom.

Veza sa regionalnim centrom Zadrom bila je morska te ovisila o 13-metarskom motornom brodu „Rivanj" tvrtke „Jadrolinija", koji je osim putnika svakodnevno prevozio i teret, najčešće poljoprivredne proizvode i građevinski materijal, pa je svaka priča o podizanju otočne infrastrukture ili povezivanju s drugim mjestima ovisila o toj činjenici.
I onda je, početkom 70-ih, Vir ušao u birano društvo još tri otoka - Krka, Paga i Pašmana - koji su u sklopu tada velikog projekta mostogradnje, dobili svoju kartu za izlazak iz otočke izolacije - mostove.

Virski se most gradio nekoliko godina, na mjestu najzaštićenijem od bure i tvrđem morskom tlu, ali kada je konačno dovršen, nije mogao biti pušten u promet jer pristupne ceste nisu bile asfaltirane. No, Virani željni veze s kopnom, prelazili su most, penjući se i spuštajući preko nestabilnih drvenih ljestava sve dok prilazne prometnice nisu asfaltirane.

Nakon izgradnje mosta, Vir je „zaplovio" u novi život stvorivši preduvjete za budući razvoj. Ipak, do značajnih promjena u samom razvoju otoka, njegovoj demografiji ili realizaciji milenijskih infrastrukturnih projekata, kao i etabliranju Vira kao turističke destinacije, neće doći preko noći.

Do tog vremena proći će 30 godina u kojima je otok prije svega obilježen intenzivnim procesom prodaje privatnog zemljišta autohtonih virskih stanovnika, građenja vikend ili obiteljskih kuća, a u novije vrijeme apartmana i apartmanskih naselja, što je zapravo bila prva i izravna posljedica povezivanja otoka s kopnom. Na Vir se u novim okolnostima, zahvaljujući mostu, dolazilo lako, brzo i bez posredovanja u brodskom prometu, a niža cijena i mogućnosti gradnje bila je činjenica privlačna mnogim budućim vikendašima iz unutrašnjosti Hrvatske.

Ovaj je proces u dvijetisućitima s podizanjem komunalne infrastrukture, pogotovo vodovoda i kanalizacije, te turističkim razvojem cijelog otoka nadograđen u novoj virskoj stvarnosti - od izoliranog mjesta, potom neviđeno loše javne slike o preizgrađenosti i devastaciji, otok je postao hit turistička destinacija i rekorder Zadarske županije u kojemu je u 2017. godini noćilo više od dva milijuna ljudi iz 80-ak svjetskih zemalja.

Tri godine prije Virskog, 1973 godine, izgrađen je most koji povezuje otoke Ugljan i Pašman. Kada su, početkom sedamdesetih, cestom povezana ta dva velika zadarska otoka, uski morski tijesnac koji ih dijeli, Mali Ždrelac, premošten je 210 metara dugim i 20 metara širokim mostom koji se uzdizao 18 metara nad morem. Izvođač tog velikog posla, Industrogradnja, u to vrijeme nije imala tehničkih mogućnosti za širenjene plovnog puta pa je Mali Ždrelac kao najkraći put između Srednjeg kanala s jedne, te Pašmanskog i Zadarskog kanala s druge strane, ostao u istim gabaritima kao u vrijeme kada je prokopan za Austro- Ugarske vladavine. Međutim, kako je ribarska flota u Kalima tada jačala, a njihovi brodovi nisu mogli prolaziti ispod mosta, pet godina nakon što je pušten u promet, osniva se odbor za prokop Malog ždrelca. Izvođač posla je "Pomgrad" koji tik uz temelje mosta postavlja eksploziv i miniranjem postiže dubinu od četiri metra u cijelom prolazu.

- U lipnju 1979. godine, kanalom je prošao Jadronilijin broj Silba, čime je svečano označen kraj radova na prokopu. Međutim, veliki su brodovi zbog male širine njime i dalje teško prolazili - prisjeća se kapetan Slavko Bačić koji je 34 godine radio kao kapetan sigurnosti plovidbe u zadarskoj Lučkoj kapetaniji. Gradnju mosta pratio je od samih njegovih početaka, kao i sve zahvate koji se na njemu događali, pa tako i onaj najveći koji se dogodio 2009. godine.
Most koji je 36 godina spajao dva otoka, demontirali su tada radnici splitskog Konstruktora i to u velikom projektu rekonstrukcije plovidbenog puta kojim je kanal Mali Ždrelac proširen sa tadašnjih 20 na 56 metara, čime je omogućena sigurnija i brža plovidba.

Također, mostu je dodana lučna čelična konstrukcija umjesto tri dotadašnja betonska stupa, čime je malo dobio na visini. Kako stoji u službenim zapisima s tog događaja, proširenjem i produbljenjem postojećeg plovnog puta na projektiranu širinu od 56 metara i dubinu od 5 metara od srednje razine mora omogućena je dvosmjerna plovidba, odnosno mimoilaženje manjih plovila i trajekata, kao i mimoilaženje velikog plovila (trajekta) s manjim plovilom.
Koliko točno plovila prođe dnevno kroz Ždrelac dugo je bila misterija. Licitiralo se s brojkama, govorimo čak i o tri tisuće brodova koji dnevno prođu kanalom, sve dok kapetan Bačić nije odlučio sam ih pobrojati. Bilo je to 17. srpnja 2010. godine.

Moja računica pokazala je da kroz Ždrelac dnevno prođe ukupno najviše 900 plovila, što je daleko manje od one brojke od tri tisuće. Za dvije godine, 2020. godine, na desetu obljetnicu tog mog brojanja, opet ću napraviti isto da vidimo je li se i koliko promet povećao. Na žalost, mi kao narod nemamo puno osjećaja za plovidbene puteve i nautički turizam u koji se kunemo, pa je taj most uvijek bio svojevrsna barikada na plovnom putu. No, s druge strane, to je istovremeno i veliki korak naprijed za oba otoka jer svaka komunikacija, prometna pogotovo, puno znači. Zahvaljujući tom mostu, mi danas imamo devet brzobrodskih i 18 trajektnih veza, ljeti se broj stanovnika utrostruči, broj stanovnika na oba otoka došao je do osam tisuća. Dio toga sigurno možemo zahvaliti mostu - zaključuje kapetan Bačić.