Priopćenje Udruge MojSrb i njihovu reakciju na mišljenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine oko legalnosti radova na maloj hidroelektrani na izvoru rijeke Une, prenosimo u cijelosti.
Zašto je Ministarstvo javnim priopćenjem obmanulo javnost da lokacija ne obuhvaća izvor rijeke Une, da su lokacijska i građevinska dozvola izdane sukladno propisima te da tek slijedi preispitivanje navoda iz Prijedloga Udruge Una, kojima je ista tražila da se rješenja oglase ništavima, a do takvih odluka naloži obustava radova, ostaje nepoznanica.
Tumačenje predmetnih akata dala je odvjetnica Ajna Mujević, punomoćnica Udruge Una, koja je u ime Udruge i pokrenula upravne postupke pred nadležnim tijelima. Udruga Una u posjedu je inspekcijske dokumentacije od 12.07.2024.!
Nije se postupalo sukladno pozitivnim propisima RH i Direktivama EU.
Iz zapisnika inspekcijskih nadzora, točnije Inspekcije zaštite prirode i Inspekcije zaštite okoliša, proizlaze činjenice da se pri izdavanju lokacijske dozvole, dopune lokacijske dozvole, građevinske dozvole te rješenja kojim se produžuje građevinska dozvola nije postupalo sukladno pozitvnim propisima RH i Direktivama EU.
Svaka faza postupka imala je novu šansu za zakonito postupanje, a što bi dovelo do sprječavanja nastanka štete spomeniku prirode.
Prvenstveno, a sasvim suprotno priopćenju Ministarstva graditeljstva od 12.08.2024., Inspektorat zaštite prirode je 12.07.2024. na licu mjesta utvrdio da se radi o lokaciji zahvata na k.č.br. 1287/6, k.o. Neteka – području Ekološke mreže Natura 2000! Iako su već same forografije lica mjesta ukazivale na suprotno, lažno utvrđenje Ministarstva graditeljstva da lokacija ne obuhvaća izvor rijeke Une, pobio je zapisnik nadzora Inspekcije zaštite prirode.
Nadalje, tijekom predmetnog nadzora utvrđeno je da u postupku ishođenja lokacijske dozvole nisu poštovane sve obveze ishođenja prethodnih posebnih uvjeta i suglasnosti. Štoviše, u predmetnom zapisniku naglašava se kako se čak niti u postupku izdavanja dopune lokacijske dozvole nisu poštivala pravila postupka prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata na okoliš!
“Na predmetnoj čestici su porušena sva stabla, te je srušen stari objekt do temelja.”
Drugim zapisnikom, onim Inspekcije zaštite okoliša, također od 12.07.2024. godine, na licu mjesta utvrđeno je: “Na predmetnoj čestici su porušena sva stabla, te je srušen stari objekt do temelja.” Nadalje se navodi da se radovi obavljaju bagerima te da se zahvat nalazi u Ekološkoj mreži Natura 2000.
Zašto je Ministarstvo javnim priopćenjem obmanulo javnost da lokacija ne obuhvaća izvor rijeke Une, da su lokacijska i građevinska dozvola izdane sukladno propisima te da tek slijedi preispitivanje navoda iz Prijedloga Udruge Una, kojima je ista tražila da se rješenja oglase ništavima, a do takvih odluka naloži obustava radova, ostaje nepoznanica.
Udruga Una je, putem svog punomoćnika odvjetnice Mujević, detaljno obrazložila koji su propusti učinjeni, te ukazala ne samo na odredbe pozitivnih propisa RH, već i na odredbe Direktiva koje obvezuju Hrvatsku na poštivanje prava EU.
Odvjetnica Mujević se u predmetnim prijedlozima pozvala i na praksu suda EU, u kojim presudama su jasno obrazložena postupanja na koja je svaka država članica obvezna u zaštiti ekološki zaštićenih područja.
Predmetni zapisnici nadzora Inspekcije zaštite prirode i Inspekcije zaštite okoliša dokaz su da je u postupanju prvenstveno zakazala jedinica regionalne samouprave kao prvostupanjsko tijelo koje je izdalo dozvole i dopune i produženja istih (Zadarska županija), a potom i nadzorna tijela (Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije), a na kraju krajeva i Republika Hrvatska.
Čak i nakon navedenih propusta, sva navedena tijela imala su “popravni rok” – da na prijedloge Udruge Una pravodbno reagiraju i barem, za početak, usvoje prijedlog o obustavi radova, sve dok se odluka o ništavosti predmetnih akata ne donese, odnosno dok se ne provede upravni postupak. No, sva tijela “šute” u svojim postupanjima, ili eto iznose neistina utvrđenja – poput navoda da lokacija nije na izvoru rijeke Une.
Zašto niti jedan inspektorat, od svih koji su bili na licu mjesta (a što uključuje i Inspektorat graditeljstva), niti Zadarska županija, niti Ministarstvo graditeljstva niti Ministarstvo zaštite okoliša, nisu iskoristili zakonske mehanizme po službenoj dužnosti, a niti mehanizme na koje ih je ovaj tjedan pozvala Udruga Una da barem privremeno zaustave građevinske radove, teško je za odgovoriti. No, pojavljuju se mnoge insinuacije i sumnje, kojima je teško odoliti kada toliko institucija dozvoljava uništenje jednog od 5 najdubljih izvora rijeka na svijetu, izvora pitke vode, kojeg EU i susjedna BiH cijene do ozakonjenja, no RH ne želi niti minimalno zaštiti privremenom obustavom radova.
Ono što je sigurno jest da će vrelo rijeke Une nastaviti braniti građani, te da će nastaviti činiti sve pravne korake koje im zakoni i direktive dozvoljavaju, no žalosno je da to moraju činiti u borbi protiv investirora, ali i same države.