„Svake godine u cilom Kruševu na proliće ovce su se skupljale i gonile u Velebit na ispašu. Glavni i odgovorni primatelji ovaca na čuvanje i vodiči bili su Mijat i Stipan Jurjević, sada već pokojni koji su imali stanove na Dušicama ispod Svetog Brda. Ovaj video je iz Narodnog muzeja u Zadru i postavljam ga njima u čast da se vidi kako se živilo nekad od stoke. Uz njih su gonili Breulji i Vrkići posebno što se neki vide i na filmu.” (Izvorni komentar Ilija Vrkić).
„Ovaj napisani članak iznad, istinit je i spada u povijest cijeloga sela Kruševa i njegovih žitelja. Također u tom istom kontekstu moglo bi se spomenuti još mnogi naši sumještani, koji su također već odavna otišli na onaj svijet, a također su se bavili skupljanjem stada ovaca, koje su početkom lipnja tjerali na Velebit, na ispašu, kako bi stada izbjegla obilne dalmatinske vrućine, koje su vladale tijekom ljeta. Vrijedno bi ih bilo i napomenuti imenom i prezimenom, pa evo imena: Stjepan Vrkić, Petar Vrkić sa suprugom Stojom, zatim Petar Breulj također sa suprugom. Petar i Stjepan odlazili su na mjesto Malovan, dok je Petar Breulj odlazio uvijek na Javornik. Sve je to danas nepojmljivo za mlade naraštaje, ali to je bilo tako i moglo bi se nazvati borba za goli život. Za sam kraj, živi sam svjedok tih zbivanja, jer sam bio i sudionik tih događanja. Tada kao petnaestogodišnjak sam odlazio s mojim stricem Stipanom i okusije čari našega Velebita. Sada sam već i ponosan na sve to, jer sam upoznao sve najviše vrhove te naše ponosne planine Velebit. Bio sam na Vaganskom vrhu, na Malovanu i Svetom brdu, poznajem sve od Čelinke do Svetog brda...“
Gornji tekst pronašli smo uz video iz 1972. godine na stranici Bukovica - Dinarsko gorje. Od ovoga događaja prošlo je točno 50 godina. I kad bi čovjek pomislio kako su ovo davno minula vremena i da takve slike mogu još izranjati samo u sjećanjima onih rijetkih živućih koji su tada, prije 50 godina, svojim stadima prelazili obronke Velebita, kad ono – nasred Obrovca prije nekoliko dana ista slika!
Dobro, ne baš ista, nešto modernije izdanje ”eventa“ od prije pola stoljeća. Poveće stado od oko 40-ak ovaca susreli smo na putu iz Kruševa prema Gračacu gdje idu na ljetnu ispašu. Vesna Klanac vlasnica je stada, a njezina desna ruka u svemu je kći Jelena. Međutim, kako taj posao ipak iziskuje veći broj ljudi, u pomoć su im priskočile Vesnina nećakinja Martina Casas Diaz (rođena Jurjević) i njezina prijateljica Nikolina Furač.
- Teta Vesna i Jelena su krenule iz Kruševa, mi smo ih čekale iznad Obrovca na jednoj od krivina, pa smo kroz Obrovac išle do Zatona Obrovačkog, tamo su Vesna i Jelena prenoćile s ovcama u nekoj kući koja ima štalu, pa su nastavile ujutro u 4,30 sati preko Velebita do Gračaca. Mi smo išle samo do Zatona (istog onog mjesta u kojem je mali Luka Modrić čuvao didove koze, op.a.). Naš put je trajao oko sat i pol, a njihov puno više. Sretno su stigle do Gračaca i tamo će biti s ovcama sve do rujna, kad malo zahladi vratit će se kući, priča nam kroz smijeh Martina, kruševačka Kubanka koja trenutno živi u Obrovcu.
Eto, i dalje se u ovom obrovačkom kraju živi od stoke i dalje se ovce gone ”priko Velebita“, i dalje u Obrovcu ovce prelaze ”priko mosta“… samo ih ne gone više Stipan, Mijat, Ilija i Petar. Nakon 50 godina Klancima je ovce pomogla goniti i jedna plava Kubanka!