Uvođenje eura neće pomoći bržem razvoju Hrvatske jer smo ga uveli nespremni, na nagovor politike, a ne na temelju realnih ekonomskih pokazatelja. Zbog toga ćemo biti prosjak Europske unije, tvrdi Ljubo Jurčić (69), profesor emeritus Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, bivši ministar gospodarstva u vladi Ivice Račana, te jedan od najcjenjenijih domaćih ekonomskih analitičara.
Profesore Jurčiću, nedavno ste izjavili da je Hrvatska vjerovala u euro kao u zlatno tele, ali onda se dogodio 1. siječnja i nova poskupljenja. Što se zapravo dogodilo?
- Uveli smo euro za koji Hrvatska nije bila spremna. Novac se može gledati kroz dvije funkcije: kao platežno sredstvo i kao sredstvo ekonomske i monetarne politike. Kao platežno sredstvo ljudi koriste ono što prihvaćaju: euro, marku, dolar, funtu ili kunu, i to ima svoju funkciju i ulogu. Drugo je novac kao instrument ekonomske politike. Naime, suvremeni novac nema svoju unutrašnju vrijednost. Nekad smo govorili da papirnati novac mora imati pokriće u zlatu ili srebru, međutim, on danas i ne mora postojati u materijalnom obliku. Novac je danas slika gospodarstva. Njegova vrijednost izlazi iz snage gospodarstva, zato smo i prihvaćali euro, dolar ili marku, jer je iza tih valuta postojalo jako gospodarstvo koje je novcu davalo vrijednost. Kad je novac slika gospodarstva, onda on postaje najjači instrument toga gospodarstva u vođenju politike, kroz kamate, tečaj i drugo. Euro nije slika hrvatskoga gospodarstva, on je slika europskih jakih gospodarstava. Prije svega njemačkog, nizozemskog, austrijskog... Kao takav ne može biti koristan Hrvatskoj za vođenje ekonomske politike, odnosno za vođenje politike ekonomskog razvoja Hrvatske.
’Maastrichtski kriteriji’
Gdje smo pogriješili? Što smo krivo napravili?
- Robert Mundell, koji je dobio Nobelovu nagradu za teoriju optimalnog valutnog područja, objasnio je kada je nekim zemljama korisno da uđu u zajedničku monetarnu uniju. Postoje naime realni kriteriji koje zemlja treba zadovoljiti da bi imala koristi od zajedničke valute. Kod eura tako postoje nominalni kriteriji, poznati kao maastrichtski kriteriji, koji kažu da deficit zemlje koja ulazi u eurozonu ne smije biti veći od tri posto, javni dug je također ograničen i slično. Ti su kriteriji doneseni zato da zemlja koja ulazi u eurozonu sa sobom ne donese prevelike dugove u eurozonu i druge članice, odnosno da ne stvori nestabilnost eurozoni. Mi smo te uvjete zadovoljili “na silu”. Zadovoljili smo ih nominalno kako bi nas Europa prihvatila, međutim, da bi zemlja imala koristi od uvođenja zajedničke valute, onda morate zadovoljavati realne kriterije, odnosno kriterije optimalnoga valutnog područja. A to znači da zemlje budu približno jednako razvijene. Hrvatska međutim ima BDP od oko 13.000 eura, a eurozona oko 30.000 eura. Znači mi smo skoro tri puta manje razvijeni od europske zone.
Drugo, ako ste manje razvijeni, onda bi trebali imati puno veću stopu rasta od prosjeka eurozone kako bi se njoj približili. U proteklih deset godina mi smo imali dva puta manju stopu rasta gospodarstva od eurozone. Treća stvar, koja je možda i najbitnija, zemlja veličine Hrvatske trebala bi imati robni izvoz više od 60 posto bruto domaćeg proizvoda. A mi smo se tek sad počeli približavati prema 30 posto. Zašto je bitan izvoz? Zato što je to najobjektivnija mjera konkurentnosti nacionalnog gospodarstava i zbog toga što izvozom pribavljate eure, odnosno proizvodnjom. A da biste u eurozoni dovoljno zaradili, mi bismo trebali imati više od 50 odnosno 60 posto izvoza, a nemamo ni 30 posto. Jaka valuta ne stvara efikasnu i konkurentnu proizvodnju, nego efikasno i snažno gospodarstvo stvara jaku valutu.
Tome treba dodati migracije. Ako iz Hrvatske ode 100 tisuća ljudi zato što nema za njih posla, a ima u Europi, to se zove strukturna nezaposlenost, onda bi iz Europe trebalo doći sto tisuća ljudi u Hrvatsku da popune nedostatke i da se održi ravnoteža. Međutim, ovo kretanje je samo jednosmjerno, na štetu Hrvatske.
Dakle, u eurozonu smo ušli iako nismo za nju bili spremni?
- S ekonomske točke gledišta mi nemamo nijedan realni ekonomski kriteriji koji bi nam koliko- toliko osiguravao da ćemo imati koristi od uvođenja eura. Politika je uvođenje eura promovirala kako je to samo po sebi super, da je to super valuta i s njom će nam biti dobro. A super valuta proizlazi iz funkcioniranja gospodarstva i funkcioniranja sustava, a hrvatsko gospodarstvo ne funkcionira super, niti blizu toliko super koliko druge članice europske zone. Zbog toga sam posegnuo za biblijskom usporedbom i rekao da smo euro proglasili zlatnim teletom. Ono je zlatno samo po sebi, a zapravo nema tu vrijednost koju ljudi misle da ima.
Euro je dobra valuta, jedna od boljih valuta, ali Hrvatska nije pripremljena niti je u situaciji da bi joj takva valuta činila ekonomsko dobro.
Kad će doći vrijeme da euro Hrvatskoj čini ekonomsko dobro? Ljudi su preneraženi porastom cijena, a kada vide svoja primanja izražena u eurima, ne mogu vjerovati koliko su zapravo siromašni. Kad će uvođenje eura donijeti dobro za životni standard građana i gospodarstva, hoće li i kada pomaknuti našu situaciju nabolje?
- Kada se uvodio euro, pametni ljudi koji su tada to analizirali, rekli su da neke zemlje, poput Italije, koje su euro uvodile u samom početku, ne zadovoljavaju kriterije optimalnog valutnog područja. Ali onda su neki političari to isforsirali i nagovorili neke “ekonomiste” da kažu kako će zemlje koja ne zadovoljava uvjete za uvođenje eura uvođenjem eura ubrzati ekonomiju i tako ubrzo zadovoljiti realne kriterije. To je bilo prije 20 godina. Nakon deset godina takve politike ustanovilo se da uvođenje eura ne ubrzava razvoj ekonomije, nego naprotiv, tako da se ubrzo odustalo od te “teorije”. Kada zemlja ne zadovoljava kriterije, euro postaje više prepreka nego poticaj za razvoj.
Imate primjer Grčke koja je uvela euro odmah na početku i vidite u kojoj je situaciji. Još bolji primjer je Italija, osnivačica Europske unije i eura, budući da njezino gospodarstvo i dalje nema brzinu razvoja kao što ima Njemačka, Nizozemska, Austrija ili Francuska. Italija danas treba 200-300 milijardi eura godišnje od Europske unije da pokrije gubitak koji ima zbog eura, a slično je u Portugalu i Grčkoj. Tako da samo uvođenje eura neće ubrzati razvoj neke zemlje ako ta zemlja nije ušla spremna i pripremljena u eurozonu.
Pokrivanje deficita
Kako ćemo mi kao mala zemlja u tom kontekstu proći?
- Kod malih zemalja, da ne bude previše nezadovoljstva, to će se riješiti tako da se dio te razlike, dio gubitka koji stvara euro, nadoknadi nepovratnim sredstvima iz EU fondova. Novac iz NPOO-a koji EU daje za štetu od pandemije, zapravo je novac za pokrivanje deficita koji je prouzročila ekonomska politika EU-a, a prije svega euro. Zemlje koje imaju iznadprosječnu brzinu razvoja te novce ne trebaju. Dakle, neće biti ekonomske konvergencije nabolje što se tiče eura, nego ćemo se pretvoriti u ekonomske prosjake koji će uvijek moliti novce od EU-a za ovo ili ono, ili ćemo ubrzati prodaju imovine...
Hoće li uvođenje eura pratiti i rast plaća?
- Neće biti rasta plaće zbog uvođenja eura, neće biti rasta plaća ni zbog novca iz europskih fondova. Plaće bi trebale rasti iz domaće produktivnosti, odnosno veće efikasnosti domaćega gospodarstva, a novci iz EU-a u principu to možda malo indirektno povećavaju. Mi ne povećavamo domaću proizvodnju niti proizvodne kapacitete niti domaću efikasnost, nego iz novaca EU-a pokrivamo neke troškove, a puno premalo ide u razvoj i povećanje proizvodnih kapaciteta. Novac je bitan, ali nije najbitniji. On je možda na sedmom mjestu prema faktorima razvoja. Na prvom mjestu je sustav i podsustavi koje nemamo. Znači ne možemo tu očekivati čuda, ekonomija tako ne funkcionira.
Političari su stvorili osjećaj neke druge ekonomije koja nije prirodna ekonomija. Prirodna ekonomija znači da je država organizirana, da se u njoj optimalno organizira proizvodnja, da se optimalno koriste resursi itd., ali mi nažalost nismo uspjeli stvoriti takvu ekonomiju. Osim turizma, koji je bogom dan, nama se industrija u proteklih 30 godina raspada, a industrija koja je vrijedna uglavnom je u stranim rukama, iako je na hrvatskom teritoriju.
Kontra tržišnog sustava
Jesmo li trebali ostati izvan eurozone, kao što su to napravile Poljska, Češka i Mađarska?
- Ja sam za euro, ali za euro kada Hrvatska stvori realne uvjete za njegovo uvođenje. Ovo što pričaju naši političari da mi moramo ući u euro, to je točno, ali jednako točna konstatacija je da mi trebamo ući u euro onda kada zemlja ekonomski bude spremna za uvođenje eura. Moja je tvrdnja, koja proizlazi iz ekonomske znanosti, da mi sada nismo bili spremni za uvođenje eura. Nije euro sam po sebi loš, iako ima svojih problema u EU, ali Hrvatska u ovom trenutku nije spremna i nije radila na ostvarivanju realnih kriterija za zadovoljavanje uvjeta za ulazak u euro, jer realni kriterij joj omogućuju da od uvođenja eura ima koristi.
Nije li jedan od propusta kod uvođenja eura i taj što Vlada nije napravila sustav kontrole cijena nakon konverzije? Nakon rekordne inflacije sada smo dobili i nova neopravdana poskupljenja i pad životnog standarda fiksiran u eurima?
- Apsolutno dakle nisu postojali uvjeti za uvođenje eura. Štoviše, jedan od nominalnih kriterija za njegovo uvođenje je da inflacija u zemlji koja uvodi euro ne smije biti veća od 1,5 postotnih poena od prosjeka triju zemalja s najnižom inflacijom. Da smo samo poštovali taj kriterij, ne bismo sada bili u ovoj situaciji. U eurozoni je inflacija deset posto, a kod nas 13 do 15 posto. S druge strane, tolika inflacija u Hrvatskoj je mutna voda i sad u tu mutnu vodu ubacujete euro i očekujete transparentnost tranzicije. U mutnoj vodi nemate transparentnosti. Kod svih zemalja je bilo povećavanja cijena, konverziju su svi iskoristili da poboljšaju svoj relativni ekonomski položaj, ali dok je voda bila bistra. I tada je bilo dodatne inflacije od jedan ili dva posto, a sada u ovoj situaciji, poslije pandemije, gdje su mnoge firme ostvarile loše rezultate unatoč pomoći Vlade, uz visoku inflaciju, naravno da poduzetnici pokušavaju iskoristiti situaciju! To se moglo očekivati, a ne samo apelirati na savjest.
Prva je greška što se u kratkom roku euro uvodi u potpuno nesređenoj ekonomskoj situaciji visoke inflacije. Baš zbog inflacije je trebalo pričekati smirivanje situacije. Uz nezadovoljavanje realnih kriterija, plus inflaciju, normalno je što se događa. Nije dobro, ali drugo se nije moglo očekivati. Što se tiče eura, cijene će se smiriti, a inflacije će biti ovisno o razvoju situacije s Ukrajinom i Rusijom.
Premijer Plenković najavljuje kažnjavanje onih koji su neopravdano digli cijene zbog uvođenja eura. Koliko je realno da će netko uopće biti kažnjen, odnosno da će sniziti cijene? Predstavnik udruge poslodavaca je otvoreno rekao da to nema namjeru napraviti jer na slobodnom tržištu ima pravo formirati cijenu kakvu on hoće?
- Ideja Vlade je potpuno kontra tržišnog sustava i sustava koji vlada u Hrvatskoj. Za takvo kažnjavanje uopće ne postoji zakon, s druge strane ne postoji zakon i uredba kako se formiraju cijene u Hrvatskoj jer na tome je pao socijalizam. U socijalizmu su političari htjeli upravljati cijenama, a zapravo trebaju stvoriti uvjete da tržište što savršenije funkcionira i da ono određuje cijene, da nema monopola i da nema negativnih eksternalija. Država u tržišnoj ekonomiji izrađuje sustav da što bolje i savršenije on funkcionira, a glavni mehanizam tržišnog sustava je mehanizam cijena. Ideje koje sada dolaze iz Vlade o kažnjavanju, nemaju nikakvo uporište u zakonima i kontra je “prirodnim” ekonomskim zakonitostima. Ustavom je kod nas zagarantirana sloboda poslovanja i poduzetnika, a sve ostalo rješava konkurencija, a država razvija i štiti konkurenciju. I ovdje će sve riješiti konkurencija, samo su razdoblje konverzije mnogi iskoristili da bi poboljšali svoj položaj ili smanjili svoje lošije rezultate.
Na kraju krajeva, vi ste mogli 1. siječnja konvertirati cijene u eure prema matematičkom obračunu, a već drugog siječnja slobodno podići cijene, jer vam to hrvatski sustav dozvoljava. Tako da će ovo biti samo nepotrebno maltretiranje inspektora i poduzetnika, puno nepotrebnih rasprava...
Ministar gospodarstva Filipović je povodom rasta cijena zbog uvođenja eura međutim izjavio da u Hrvatskoj tržište ne funkcionira. Kako to komentirate?
- Tržište uvijek funkcionira, odnosno uvijek će odgovoriti, samo zavisi koju ćete pedalu pritisnuti: gas, kočnicu ili brzinu, a to ovisi od države. Tržište uvijek funkcionira samo je pitanje pristupate li mu pravilno ili nepravilno. Ako pristupite s krive strane, kao što vlada sada radi, onda će rezultati biti puno gori nego što oni misle. I socijalizam je pao na tome. A sada situacija je puno gora za upravljanje cijenama. U socijalizmu je teret lošeg upravljanja cijenama padao na teret poduzeća koja su bila u državnom vlasništvu pa je duže trajalo dok nije sve skupa ekonomski propalo. Danas su poduzeća uglavnom u privatnom vlasništvu, tako da bi proces njihova propadanja kod politički dirigiranih cijena bio puno, puno kraći.
Uz takve političke odluke koje su potpuno suprotne od temeljenih ekonomskih postavki, hoće li nam uopće ikad biti bolje? Mogu li nas izvući EU fondovi i turizam, kakvu nam vidite budućnost za pet ili deset godina?
- Vođenje ekonomije je isto kao i vožnja automobila. Nije to ravna crta, kad idete nizbrdo treba pritisnuti kočnicu, kad idete uzbrdo treba dodati gas, kad ide cesta lijevo smotate lijevo, kad ide desno, smotate desno... Gospodarstvo treba voditi uz ratove, uspone i padove, tako da rat u Ukrajini jest određeni problem, ali problem kojem treba prilagoditi svoje gospodarstvo. Glavni instrument, glavni faktor razvoja i uspjeha neke države je vlada. Ako ona razumije voditi gospodarstvo, sve ostalo su instrumenti koje Vlada treba upotrebljavati: i volan i kočnicu i gas i mjenjač brzina. Jedini faktor uspjeha uspona i razvoja neke zemlje je sposobna vlada. Dok nam ne dođe takva vlada, koja će primjenjivati tekovine znanosti, neće nam biti bolje. Ovo što se radi je potpuno protiv prirode ekonomije. Na prvi pogled obični čovjek misli “država nas je spasila”, a s druge strane uništavaju se radna mjesta. Tako vodimo ekonomiju 30 godina i mislimo da će nam biti bolje. Donosimo neke odluke, a rezultati su nam suprotni od obećanja koje vlada daje. Znači uspješna ekonomija ovisi isključivo od uspješne vlade koja zna koristiti instrumente na pravi način u pravoj situaciji. A kako se koriste ti instrumenti na pravi način u pravoj situaciji, govori između ostalog ekonomska znanost.
Hrvatska Vlada je potpuno prekinula vezu s ekonomskom znanošću i to je glavni razlog zašto se ne razvijamo. Zemlje u tranziciji od Poljske, preko Češke, Mađarske, Slovačke, BiH, Srbije, Makedonije, Bugarske do Turske, one su danas, u odnosu na globalnu krizu 2008., na 30 posto većoj razini, a mi smo danas tek na razini iz 2008. godine. U proteklih 10-15 godina one su se 30 posto više razvile nego Hrvatska. Po kriterijima, kad se gleda, mi se koprcamo na razini 2008. i to nikome nije pokazatelj da nešto ne radimo kako treba.
Nestajanje hrvatskog društva
U što bismo trebali gledati?
- Ako to ne gledamo, onda moramo gledati zbog čega država postoji. Zbog boljeg života. Ljudi su prirodno uvijek u potrazi za boljim životom. Nama je 10 posto stanovništva otišlo u deset godina i opet se to krivo objašnjava. Da, odlaze i u drugim zemljama, ali mi smo u Europi druga zemlja po broju odlazaka u odnosu na broj stanovnika. Odlaze i iz drugih zemalja, ali ni blizu kao iz Hrvatske. Ne pitamo se zašto ljudi ne odlaze iz susjedne Slovenije. Zato što imaju uvjete i perspektive za život koji nisu rezultat lažnih obećanja, nego zato što imaju vladu koja koliko toliko uspješno vodi ekonomiju. Pogledajte Latviju, oni nemaju dobru vladu i njima se narod također iseljava.
Ako ne znate ekonomiju, pogledajte koje države i politike stvaraju uvjete za bolji život i perspektive za mlade ljude. U Hrvatskoj to ne vide i odlaze, stalno odlaze. Mi svake godine gubimo po prirodnom priraštaju preko 10 tisuća ljudi, plus 10-15 tisuća ljudi koji migriraju zbog ekonomskih razloga. De facto hrvatsko društvo nestaje. Postavlja se nažalost upitnost hrvatske države, jer ovdje može ostati samo teritorij koji se zove Hrvatska, ali da tu nestane hrvatsko društvo.
Dobra Hrvatska poduzeća prelaze u ruke stranaca, naši mladi i sposobni idu u inozemstvo. Dolaze nam ovdje Nepalci, protiv kojih ja nemam ništa, ali nestaju Hrvati. Nemam ja ništa protiv nikoga, ali zemlja postoji zbog naroda i da se stvore uvjeti za bolji život. I nitko u politici da se upita što se to krivo radi, nego kažemo, idemo u EU bit će dobro, idemo u Svjetsku trgovinsku organizaciju, bit će med i mlijeko, idemo u eurozonu bit će super.... Čekaj malo, da vidimo što iza toga stoji. Mi smo rekli bit će super, a znanost kaže i ono što se na prvi pogled ne vidi, kakvi su stvarni uvjeti i posljedice takve politike. A u Hrvatskoj se to baš i ne pita.