Ni Krunoslav Capak ni Davor Božinović ne mogu vam zajamčiti da ćete iz Zadra do Šibenika ili Splita, pa čak ni do obližnjeg Biograda, stići kako ste planirali. Pritom možete imati osjećaj lažne sigurnosti tipa ”kako neću stići, pa imam kupljenu kartu?!”, ali ni to vam neće pomoći, a problem postaje tim veći što je još teže – vratiti se!
Otputovati sa zadarskog kolodvora ovih je dana teška lutrija. Brojni nam se građani javljaju i upozoravaju kako su izigrani, jer su prije nego su odlučili putovati uredno nazvali kolodvor Liburnije, tamo su im rekli da autobus kreće u naznačeno vrijeme, a onda su se pojavili na peronu i saznali da je prijevoznik jednostavno otkazao vožnju! Posljedica je to neproglašenog, ali praktično funkcionirajućeg lockdowna što ga je Nacionalni stožer „osmislio” uvodeći nekakve ”polumjere” po kojima nešto možemo, ali nitko ne zna hoćemo li to svoje "papirnato pravo" uspjeti i ostvariti!
-Mi smo samo posrednici između prijevoznika i putnika, nastojimo koliko god je to moguće ažurirati obavijesti o polascima autobusa, ali to vrlo često nije moguće jer se stvari mijenjaju doslovce iz sata u sat. Praktično, vozni red bismo trebali mijenjati u realnom vremenu. Skrenuo sam na to pažnju našim ljudima na kolodvoru, ali ponekad ne stignemo ažurirati obavijesti iz jednostavnog razloga što prijevoznici nama ne odjavljuju pojedine vožnje, kaže direktor Liburnije Edvin Šimunov.
Po njegovim riječima, putnicima preostaje posljednja provjera u vidu poziva šefu kolodvora neposredno pred polazak.
U „normalnim” okolnostima, bez epidemije i korone, inspekcije bi bez problema kažnjavale prijevoznike koji su u posljednji trenutak otkazali vožnju, ali o tome se i radi: kako u stvarnosti imamo neformalni lockdawn, tako i učestala otkazivanja vožnji prolaze ispod radara.
S druge strane, nije lako ni prijevoznicima: uz ograničenje popunjenosti autobusa zbog pridržavanja propisanih epidemioloških mjera, dovedeni su u nemoguću situaciju jer sve ispod 50 postotne popunjenosti sjedala donosi im zajamčeni poslovni gubitak! Zato se događa da prodaju desetak karata i onda – odustanu! Prijevoznici jednostavno nastoje preživjeti u postojećim okolnostima kako znaju i umiju, pa makar izazvali i bijes rijetkih putnika dovedenih u nemoguću situaciju da pet minuta prije nego su trebali krenuti saznaju da – neće krenuti. Pa se ti snađi kako znaš.
-Funkcioniramo skoro na nekoj vrsti „izvanrednih vožnji”. Podaci kojima sada raspolažemo pokazuju da nam je promet pao za između 60 i 70 posto, što se vidi iz broja prodanih karata i naplate kolodvorskih usluga. Sve stavke Liburnijinih prihoda su u padu, strah me je da su „zlatna vremena” iza nas. Očekujem da će ove godine biti bolje nego prošle, ali je nerealno očekivati nagli povratak na rezultate iz 2019. godine, procjenjuje Šimunov i podsjeća na oko 8.000 vlasnika pokaza koji čine većinu putnika što ih vidimo u sve praznijim gradskim autobusima. Ništa bolje nije ni na prigradskim linijama, pogotovo dok škole ne rade.
A međugradske funkcioniraju stvaranjem potpunog kaosa.