- Dobila sam odobrenje ravnatelja Psihijatrijske bolnice Ugljan, u kojoj radim 16 godina, da je moguće održati akciju skupljanja robe (jakne, hlače, majice, gaćice, papuče, posteljinu... može i ljetna roba) za naše pacijente kojih imamo oko 400, od toga oko 300 muških i oko 100 ženskih. Naime, ti pacijenti nemaju čarape, a kamo li patike... - dio je teksta laboratorijske tehničarke Psihijatrijske bolnice Ugljan, Martine Šušić (35), čija je objava pokrenula lavinu reakcija kako u Zadru tako i šire, ali je ujedno pokrenula i niz pitanja u kakvim uvjetima borave pacijenti ugljanske bolnice. Nakon što je apel o prikupljanu odjeće i obuće pacijentima, koji su često na marginama društva i sustava, stavila na društvene mreže, ni sama nije očekivala takav odaziv.
- Iskreno, pozitivno sam šokirana! Znam koliko je ljudima teško u ovoj današnjoj situaciji, kako su plaće mizerne i kako ih je mnogo ostalo bez posla, no unatoč tome ponovo smo kao narod pokazali da imamo veliko srce i sluha za one kojima je pomoć najpotrebnija – rekla nam je Martina te dodala kako se do sada odazvalo čak 300 ljudi!
- Akcija prikupljanja paketa održat će se ispred bivšeg Mercatora u Zadru 17. prosinca od 16 i 30 sati. S obzirom na brojne reakcije i najavljene dolaske, upozoravam sve da se obavezno pridržavaju epidemioloških mjera i da paze na sebe i na druge. Kažem vam, nisam razmišljala o ovako velikom odazivu, čak sam posudila samo jedan kombi iz naše bolnice, a sada sam sigurna da će nam trebati bar još jedan – uz osmijeh nam je rekla Martina koja ipak ne misli da je napravila nešto veliko. Kaže: Nemojte puno o meni!
No, mi moramo bar napisati da ova 35-godišnjakinja svakog dana, već šesnaest godina, putuje iz Ruplja, gdje živi, na Ugljan, na posao.
Kada je svoju zamisao o prikupljanju donacija prenijela ravnatelju bolnice na Ugljanu, Mladenu Mavaru, on ju je objeručke prihvatio. Svjestan je ograničenih uvjeta u kojima bolnica skrbi o pacijentima, no, tvrdi, mediji su mnogo toga izvukli iz konteksta.
- Mi ne tražimo milostinju, nikog nikad nismo molili za pomoć, no ljudi moraju znati da ne funkcioniramo kao ostale bolnice, već novcem od Ministarstva pokrivamo isključivo tekuće stvari, poput lijekova, hrane, struje i vode. Novac za više presvlaka pacijenata, koji često ne znaju raspolagati s odjećom, nemamo... Imamo dvije krojačice koje nam pomažu koliko mogu. Upravo iz tog razloga rado prihvaćamo akcije koje razne pojedine grupacije, udruge ili pojedinci samovoljno organiziraju i doniraju nam – naglasio je Mavar, dodajući kako preko 300 pacijenata i oko 40 korisnika nemaju nikakvih novčanih primanja, a većina njih nema obitelj ili ih ne posjećuju te kao ustanova moraju vlastitim sredstvima u potpunosti brinuti o njima.