Zadar se već tjednima ne može oporaviti od stravične prometne nesreće koja svojom tragičnošću još uvijek potresa grad. Bio je tihi svibanjski ponedjeljak, oko 23.15 sati. Četvorica mladića sletjela su usred grada vozilom u more. Poginuo je 20-godišnji vozač Audija 6, a trojicu suputnika izvukli su ronioci. Prebačeni su hitno u zadarsku bolnicu. Tamo je ubrzo preminuo jedan 17-godišnjak, njegov vršnjak je zadobio teške tjelesne ozljede i liječnici su se borili za njegov život, no mladić je nakon 12 dana preminuo. Četvrti je putnik u dobi od 22 godine nakon pružene pomoći pušten na kućnu njegu.
Nakon što je mladi vozač izgubio nadzor nad vozilom, mladići su Audijem sletjeli u more na zadarskom Poluotoku, na Liburnskoj obali gdje su prije pristajali trajekti. Još uvijek Zadrane muči - kako se to dogodilo? Zašto su trojica mladića izgubili život na tako strašan način? Samo je jedan mladić uspio isplivati iz potonulog automobila, dok je ostale s dubine od 8 metara izvukao policijski službenik, ronilac interventne jedinice zadarske PU, uz pomoć vatrogasaca.
Bila je to, kako smo rekli, mirna noć. Zbog pandemije koronavirusa, Zadar je bio u nekoj vrsti karantene. Lokali, restorani, klubovi... sve je bilo zatvoreno. Tišinu je te večeri prekinuo strahoviti tresak koji se čuo i do gornjih predjela grada, kilometrima udaljenih od Poluotoka. Taj zvuk udarca lima, zlokobno je odjeknuo u noći.
A nakon toga opet mir. Tišina.
Ali ne zadugo. Nakon nekoliko minuta noć su proparale sirene hitne pomoći, policije, vatrogasaca... Zadar je mali grad, kad se dogodi nešto zbilja gadno, odmah se osjeti. Sirene su te noći zatulile prenervozno i preglasno, zvukovi kola hitne pomoći i vatrogasnih vozila zarežale su preužurbano u tmini i svatko je u tom trenutku pomislio: ovo nije dobro, dogodilo se neko veliko zlo.
Samo desetak minuta prije toga, četvorica mladića iz Turnja, mjesta nadomak Zadra, vozili su se bezbrižno u moćnom Audiju 6 opustjelim ulicama Zadra. U gradu nije radilo ništa, pa su, prepričavalo se kasnije, odlučili napraviti đir oko grada i otići do Autobusnog kolodvora, možda na sladoled ili kavu u McDonaldsov Drive In. Putem prema Poluotoku, tamni Audi prošao je pored policijske patrole koja je zaustavila jedno vozilo u ulici Šime Vitasovića, iza zgrade Peglica. Zaustavljeni automobil sudjelovao je netom prije toga u prometnoj nezgodi i policijska ga je patrola presrela. Mlada je policajka u patroli primjetila tamni Audi koji je prošišao pored njih. Da nije bilo zaustavljenog vozila, moguće je da bi Audi bio zaustavljen i prekontroliran. Ali nije. Nastavio je vožnju prema Liburnskoj obali.
Samo nekoliko desetaka sekundi nakon toga, na zavoju kod Ribarnice, mladi je vozač vjerojatno malo više pritisnuo papučicu gasa. Možda je želio osjetiti blago zanošenje tako moćnog vozila da impresionira prijatelje, a možda i nije, možda mu se jednostavno omaklo. U tom se trenutku Audi zanio više nego što je trebao i preko nosa nastavio kretati ravno, umjesto da prati zavoj lijevo. Neki su tvrdili da je zanošenje prouzročila puknuta guma koja će samo trenutak kasnije, otkinuta od vozila, zajedno s kotačem ostati na obali pored broda. U svakom slučaju, A6 nekontrolirano je ubrzao prema pješačkom otoku koji dijeli kolnik od pristanišnog dijela obale i "zajahao" po betonskom rubu. Nakon što su se kotači odvojili od tla, više nije pomagala niti elektronika niti sofisticirani sigurnosni sustav vozila. Poput jureće cigle A6 je inercijom svoje mase prešao preko betonskih rubnjaka, okrznuo stup javne rasvjete, presjekao tri metalna stupića uz pristanišni dio, promašio za dlaku stariji par šetača koji se spasio potrčavši uz obalu, te između privezanih brodova pogodio veliku čeličnu bitvu koja, usađena u masivno kameno opločenje, nije pomaknula ni milimetra. Tu je u noći odjeknuo onaj zlokoban udarac koji je smrskao Audiju čitav prednji dio, ali ga niti to nije zaustavilo. Uz iskrenje ispod izlomljenog podvozja, vozilo je nastavio putanju - ravno u more. Pljusnulo je teško o mrklu vodenu površinu, koju sekundu zatreperilo štop svjetlima na površini, a onda ubrzo potonulo s mladim putnicima u mrak, na dno.
Tragedija se dogodila.
Čim je policijskoj patroli nekoliko stotina metara dalje dojavljeno o nesreći, pohitala je prema Liburnskoj obali. Otac policajke bio je profesionalni ronilac i putem ga je kći, mimo protokola, mobitelom pozvala da hitno dođe, zaroni i pokuša spasiti mladiće. Dojurio je i skočio u more bez boca s kisikom, na dah, jer vremena nije bilo. Izvukao je, sigurno krajnjim naporom, unesrećene. Za to vrijeme na mjestu nesreće okupilo se dosta građana. Među njima je bilo i puno vršnjaka stradalih. Bila je to tužna slika. Promatrali su izvučeno vozilo koje je odnijelo u smrt njihove prijatelje, znance, rođake... Jecaji su odjekivali Liburnskom obalom.
Nitko ne zna što je te noći krenulo krivo, ali nesreća je mnoge podsjetila na tragičan trend stradavanja mladih koji se u Zadru događa već dugi niz godina. Vrlo često uzrok je brzina. Već godinama Zadrani pričaju i o noćnim utrkama po gradu, o bjesomučnim jurnjavama koje započinju na Bulevaru, pa se šire gradskim ulicama.
Upravo za vrijeme pandemije koronavirusa, dok su građani boravili u izolaciji svojih domova, puste zadarske noći često su remetile škripe kočnica i zvukovi startanja nabrijanih automobila. Neki su prijavljivali policiji izgrede, ali sve se nastavljalo opet iz noći u noć.
Tradicija jurnjave gradom koja seže još od 80-tih godina, eskalirala je prije nekoliko godina kad je ninski gradonačelnik Emil Ćurko nasuo zemljom napuštenu vojnu pistu u Šepurinama gdje su se odvijale utrke nabrijanim automobilima. Zbog nesnosne buke koja je tjerala turiste iz apartmana u obližnjem Zatonu, pista je blokirana i utrke su se, pričalo se tada, premjestile na gradske ulice.
Nipošto ne želimo za takvo što okriviti stradale mladiće. Policija je u slučaju prometne nesreće na Liburnskoj obali utvrdila kako se nije radilo o utrci gradskim ulicama. Iz Županijskog državnog odvjetništva zaprimili su nalaze obdukcije tijela tragično stradalih u slijetanju Audija s Liburnske obale, ali izvješće šibenskog patologa poglašeno je tajnim. Brzina kojom se kretalo vozilo također se još vještači. Možda je tragedija mladića među kojima je jedan bio uzoran nogometaš, drugi perspektivan mladi rukometaš, zbilja bila samo nesretan splet okolnosti. Ali strašna nesreća je ipak sve podsjetila da u Zadru previše često stradavaju mladi ljudi i da u gradu već dugo postoji kult brzine koji se olako tolerira i prešućuje.
Zadarska policija ne misli tako.
Na području Policijske uprave zadarske od 1. siječnja do 5. svibnja 2020. godine, uspoređujući s istim razdobljem prošle godine, dogodilo se 16,3 posto manje prometnih nesreća. U tim prometnim nesrećama u 2020. godini su četiri osobe smrtno stradale, dok je u 2019. godini smrtno stradala jedna osoba. U prva četiri mjeseca ove godine policija je u nadzoru cestovnog prometa poduzela 11.827 mjera, odnosno 3.005 mjera više u odnosu na isto razdoblje prošle godine – brane se statistikom u policiji.
Pitamo ih otvoreno – znaju li za noćne utrke?
- Prema našim evidencijama ne postoje objektivni pokazatelji koji ukazuju na „premještanje“ prebrze vožnje sa Šepurina na gradske prometnice. U svezi s ugrožavanjem sigurnosti prometa škripom kočnica, naglim startanjem, bukom vozila i sl. na području grada Zadra, policijski službenici postupaju samoinicijativno i po dojavama radi pronalaska i zatjecanja počinitelja, a u sve cilju sprječavanja nedopuštenih i kažnjivih radnji i sankcioniranja počinitelja. Policijska uprava zadarska reagira na svaku zaprimljenu dojavu slanjem policijske ophodnje. U većem broju slučajeva pronalazi i zaustavlja prekršitelje koje redovito sankcionira te, ovisno o težini počinjenog prekršaja, počinitelje privodi uz Optužni prijedlog na Prekršajni odjel nadležnog Općinskog suda. Smanjenom broju prometnih nesreća te u njima stradalih osoba doprinijele su i mjere koje se provode zbog epidemije izazvane virusom COVID – 19, a koje su utjecale na znatno manji broj vozila u cestovnom prometu. No pojedini vozači krše prometne propise te upravljaju vozilom brzinom većom od dopuštene, a zbog čega dolazi do prometnih nesreća, često s najtežim posljedicama – navodi načelnik PU zadarske Anton Dražina. Nakon nesreće, kaže, dodatno su pojačali nadzor prometa, a u tijeku je i realizacija projekta postavljanja nadzornih kamera za nadzor brzine i kretanja vozila na gradskim prometnicama, koja je dogovorena na njihovu inicijativu u suradnji s Gradom Zadrom.
Gradonačelnik Zadra Branko Dukić smatra stradavanje mladih na Liburnskoj obali velikom tragedijom.
- Prije svega, sućut obiteljima poginulih mladića. I ovaj potresni nesretni događaj ukazuje na prijeku potrebu poštivanja svih prometnih propisa i neizostavnu vozačku odgovornost. Mogli smo vidjeti nadzorne snimke na kojima se vidi koliko je malo falilo da tragedija bude još veća i da stradaju i prolaznici. Užas – kaže Dukić koji također ne misli da je uzrok stradavanja mladih u nedovoljnom policijskom postupanju.
- Unatoč policijskim obvezama u sprječavanju širenja korona virusa, vrlo često sam proteklih tjedana osobno vidio prometne policajce na gradskim cestama kako kontroliraju i promet i vozače i njihova vozila. Ali sam i čuo primjedbe građana o jurnjavi automobila noću. Uostalom, i te tragične večeri policijska patrola obavljala je kontrolu prometa samo nekoliko stotina metara od mjesta nesreće. Nažalost, uređene prometnice neodgovorni pojedinci koriste i za sramotnu i krajnje opasno brzu vožnju dovodeći u opasnost ne samo sebe i suvozače, nego i sve ostale sudionike u prometu. Već se događalo da smo zbog takvih na uređene ceste morali postavljati „ležeće policajce“, a to nije normalno baš kao ni njihovo ponašanje – kaže Dukić koji se, kako kaže, redovito čuje i dobro surađuje s načelnikom PU zadarske Antonom Dražinom.
- Policija u Zadru odgovorno obavlja svoj posao, maksimalno u okolnostima u kojima djeluje. Tome u prilog govore i poduzete mjere prema neodgovornim sudionicima u prometu. Nažalost, nekima ni to nije dovoljno… Što se tiče navodnih zahtjeva mladih vozača da im se ustupi neki prostor za jurnjavu zbog zatvaranja Šepurina, nisam dobio nikakav sličan zahtjev i odmah ću ovako javno kazati – ne dolazi u obzir! Zna se kakvi su uvjeti za organizaciju i održavanje auto utrka. Zadar automotodrom nema, a gradske ceste to svakako nisu i neće nikada biti. A to što ne mogu juriti Šepurinama nije nikakvo opravdanje za divljanje pojedinaca po javnim prometnicama – izričit je Dukić.
Mladi zadarski SDP-ovac Jure Zubčić – u javnosti poznat po prepravljanju mrzilačkih grafita po gradu "Ubi Srbina" u "Ljubi Srbina" - kaže kako osobno poznaje mladića koji je jedini isplivao iz mora kobne noći.
O samoj nesreći ne bih htio ništa komentirati, to je jedna velika tragedija i za njih i njihove obitelji. Mladića koji je ostao živ poznajem, ali nisam kontaktirao s njim. Znam da je super momak i slažem se s vama da bi bespredmetno bilo sad te mladiće okrivljavati za bilo što, pogotovo jer nije niti završeno istraživanje uzroka tragedije. Ali da problem mladih vozača i brze vožnje u Zadru zbilja postoji, o tome nema sumnje – kaže Zubčić i nastavlja:
Mi u Zadru znamo da se to dešava i nikako ne prestaje, a trebalo bi prestati. Meni je simptomatično da se takva vozila i vozači okupljaju na raskrižju između Plodina i Interspara, na obližnjem parkiralištu, prije u Šepurinama... Znamo gdje se odvijaju takve stvari i mnogi su sugrađani zvali policiju u sitne sate. Nama kao gradskim vjećnicima građani su se žalili kako se takvi mladi vozači ne sankcioniraju. Čini mi se da u biti nije problem u samim policijskim službenicima koji obavljaju svoj posao pošteno, već neki sudionici tih divljanja imaju utjecajne roditelje koji "srede" takve prijave. Ako zna da to može nekažnjeno raditi, teško će ga nešto spriječiti – kaže Zubčić.
Ističe jedan važan detalj – vozila kao statusni simboli mladih.
Mlađe generacije naučile su se da više kotiraju u društvu ako imaju bolje auto i brže voze. I onda često lokalni moćnici misle da rade dobro ako djeci kupe skup automobil. Pa kad dođe do nezgode, zovu nekoga jer su utjecajni i čitav se krug takvog ponašanja zatvara. Nije tu Zadar izoliran, takva pojava "zlatne mladeži" je svugdje po Hrvatskoj. Žao mi je zapravo svih tih mladih ljudi ako imaju tako iskrivljen sustav vrijednosti. Kao što mi je žao i djelatnika temeljne policije koji ispišu kazne da bi završile negdje u ladici zbog roditelja moćnika. Oni se osjećaju bespomoćno, a odradili su svoj posao. Sjetimo se i velikih prometnih nesreća kad se oslobađalo krivce jer su iz uglednih obitelji. I primjera kad su visokopozicionirani policajci oslobođeni krivnje zbog prebrze vožnje kroz naselje. Sve to stvara taj "kult brzine" koji vlada gradskim ulicama – smatra Zubčić.
Za razliku od gradonačelnika Dukića on ističe kako bi ljubiteljima sportske vožnje možda ipak trebalo osigurati neki prostor za takve aktivnosti.
Šepurine zjape prazne, možda bi se tamo ipak mogle organizirati takve aktivnosti, ali kontrolirane i u ograničenom vremenu. Ići preventivom i suradnjom, umjesto represijom ili ignoriranjem problema – ističe Zubčić.
Nakon strašne nesreće, utihnule su gradske ulice. Zvukova jurnjave gradom više nema.
Sad svi misle da će policija striktnije kontrolirati promet i da će teško itko proći nekažnjeno. Ova je nesreća nažalost na tragičan način opomenula sve nas u Zadru. A što je najtragičnije, cijena te opomene bez obzira na njen uzrok je – stravična, zaključuje Jure Zubčić.