„Mene zapravo ne zanima hoće li neko udruženje ili neka interesna skupina biti protiv. Meni je važno da na koncu naši građani budu zadovoljni novim zakonom”.
Ove riječi, uz obaveznu napomenu da ga slobodno citiramo, izgovorio je Josip Bilaver (HDZ), državni tajnik za more i EU fondove, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju. Bilaver već petu godinu obavlja dužnost zamjenika ministra i državnog tajnika u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Njegovo se ime ovih dana često spominje u glasnim kritikama prijedloga novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koje dolaze iz redova nevladinih udruga, ali i od nekih oporbenih političara, jer se ovaj 36-godišnji ekonomist rodom iz Škabrnje nalazi na čelu radne skupine koja oblikuje tekst zakona koji bi trebao zaštititi našu obalnu crtu od nadiruće devastacije.
Najsnažnije su odjeknule kritike Maje Jurišić iz Pokreta otoka i Denisa Barića iz Otočnog sabora. Jurišić tvrdi da će se novim zakonom plaže lakše privatizirati a građanima ograničiti pristup pomorskom dobru, dok je Barić ljestvicu podigao još više tvrdeći da je prijedlog zakona ni manje ni više nego protuustavam jer će državi omogućiti izvlaštenje privatnih vlasnika uz granice pomorskog dobra u korist investitora.
- Sve je to bura u čaši vode! Kako drukčije mogu komentirati raspravu na temelju paušalnih uvida u tekst zakona i selektivnog tumačenja nekih prijedloga – kaže Bilaver s kojim smo razgovarali u njegovom Zadru.
Ipak morate priznati da je zakonski prijedlog podigao naciju na noge? Jeste li ga namjerno pustili u javnost?
- Ne, nismo imali tu namjeru, nije bilo testnog balona, ali je bilo nekorektnog ponašanja nekih ljudi koji su dobili pravo uvida u zakonski prijedlog.
Barić vas kritizira, kaže: nadzor nad pomorskim dobrom treba raditi DORH, a ne politika, protivi se ograničavanju pristupa pomorskom dobru građanima, izvlaštenje smatra protuustavnim?
- Reakcija gospodina Barića i nekih drugih osoba su rezultat selektivnog plasiranja informacija u javnost od strane pojedinaca. Primjerice gospođe Jurišić iz Pokreta otoka koja je dobila radni nacrt zakona jer sam od nje tražio da ga pogleda, pogotovo dio koji se odnosi na plaže, znajući da se ona time bavila kao aktivistica. Zamolio sam je da vidi kako oni kao Pokret otoka mogu doprinijeti kvaliteti novog zakona. Nakon dva mjeseca smo dobili komentare od nje a odmah nakon par dana i otvoreno pismo. Namjerno se ne uzima u obzir činjenica da je plažama posvećen cijela jedna glava, za razliku od postojećeg zakona u kojem skoro pa ništa nije bilo vezano za plaže.
Znači, sad će biti bolje?
- Mi smo sada po prvi put klasificirali plaže, prvi put smo uredili da se plaže u naseljenom području ne mogu ograditi. Zato me začudilo što je u otvorenom pismu izašlo sve suprotno od onoga u prijedlogu zakona. Kada ljudi vide da postoji mogućnost ograničavanja pristupu plažama, a pred sobom nemaju pravu verziju zakona i ono što želimo s njim postići, naravno da je reakcija ljudi očekivana: ne želimo privatizaciju plaža! S tim se apsolutno slažem, ja i svi članovi radne skupine.
U kojoj je 13 članova, uključujući i Otočni sabor, iako Barić tvrdi da ne zna tko je u radnoj skupini...
- Meni je žao zbog toga, s Barićem sam inače bio u kontaktu. Prije formiranja radne skupine rekao sam mu da će biti pozvan, kao što smo ga i pozvali, ali nažalost nismo dobili njegov odgovor. U razgovoru s njim smo konstatirali da on poziv nije zaprimio. Ali ćemo svejedno uvažiti sve komentare Otočnog sabora.
Kad smo kod Otočnog sabora, kako komentirate Barićevu tvrdnju da je prijedlog zakona protuustavan jer predviđa mogućnost izvlaštenja privatnih vlasnika u korist investitora uz granicu pomorskog dobra (članak 39)?
- Takva mogućnost nije nigdje predviđena. To su ta selektivna tumačenja zakona. Čak se ne izvuče ni cijeli članak nego jedna rečenica. Za to što on tvrdi da postoji u zakonu ja uopće ne znam. Niti je ikome tako nešto u planu donijeti. Da budem do kraja jasan: to ne postoji!
Dobro, a što postoji?
- Uvijek se vraćam na početak. Ovaj zakon prije svega treba dati odgovor na probleme s kojima smo dosad susretali u dosadašnjoj praksi. Od uzurpacije pomorskog dobra do neriješenih imovinsko- pravnih odnosa. Pogotovo dio zakona koji govori o pretvorbi i privatizaciji, o upisu pomorskog dobra u temeljni kapital tvrtke, što se događalo devedesetih, država na to mora dati odgovor.
Kakav je prijedlog oko toga, kako ćete to riješiti?
- Prijedloga zasad još nema, jer još uvijek o tome razgovaramo s DORH-om. Tu nam je važna sudska praksa, nažalost imali smo neujednačenu sudsku praksu na nižim sudovima, a Vrhovni sud je imao svoju. Sada sve to zajedno s DORH-om pokušavamo pomiriti i iznaći kvalitetno rješenje.
Naši otočani i vlasnici zemljišta uz pomorsko dobro ne trebaju dakle strahovati da će ih država izvlastiti po želji pojedinih investitora i protiv njihove volje?
- Nema šanse da se tako nešto dogodi! Ne dolazi u obzir da država izvlašćuje na teret privatnih vlasnika zbog bilo kojeg investitora. To ne dolazi u obzir.
To se odnosi na cijelu obalu, u naseljenim i nenaseljenim područjima?
- Apsolutno. Država se ne može miješati u privatno vlasništvo i izvlastiti nekoga van granica pomorskog dobra. Ne postoji taj model, ne znam što Barić misli. Možda misli na primjere kad negdje mora proći kanalizacija, kad je opći interes u pitanju...
Za infrastrukturne pravce je izvlaštenje logično, ali privatno zemljište izvan pomorskog dobra za investicije, definitivno ne?
- Ne!
Spomenuli ste DORH, Barić predlaže da bi bi on trebao imati nadzor nad upravljanjem pomorskim dobrom, a ne politika, odnosno Vlada RH?
- Državno odvjetništvo je odvjetništvo RH. U svom statutu DORH, koliko je meni poznato, nema ovlasti baviti se pomorskim dobrom kao takvim, oni zastupaju državu. Dosadašnja praksa u utvrđivanju granica pomorskog dobra je bila isključivo uz suradnju Državnog odvjetništva. To planiramo i zadržati. DORH je dio radne skupine i ni u kom trenutku nismo od njih dobili signal da bi se time uopće htjeli baviti.
Jedna od kritika na račun prijedloga zakona je da želite maksimalno decentralizirati ovlasti nad pomorskim dobrom i upravljanje prepustiti u ruke jedinicama lokalne samouprave.
- Ne slažem se s tom tezom da mi nešto prepuštamo gradovima i općinama.
Zašto? Zar gradovi ne trebaju donositi godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom?
- Da, ali tako je i sada. Gradovi i općine upravljaju pomorskim dobrom na svom području. Gradovi i općine su dosad izdavali koncesijska odobrenja, a mi to sada ukidamo i uvodimo dozvole.
Ukidate i metodu dodjele koncesijskih odobrenja metodom najbrži prst i uvodite javne natječaje?
- Tako je. Koncesijske odobrenja će sada biti dozvole i imat će minimalni rok trajanja od pet godina. Tu želimo postići transparentnost jer smatramo da je tu bilo puno nepravilnosti i zlouporaba na način da je netko mogao registrirati tvrtku večer uoči natječaja i sutradan ujutro metodom najbržeg prsta dobiti najam ležaljki na nekoj atraktivnoj lokaciji.
Uloga Županije ostaje ista, i dalje će raspisivati koncesije za plaže?
- Točno, tako će ostati i ubuduće. A gradovima i općinama, u suradnji s prostorno dokumentacijom, prepuštamo planiranje korištenja pomorskog dobra. Hijerarhija dakle ostaje ista kao i do sada.
U čemu je onda pojačan nadzor nad pomorskim dobrom?
- Gradovima i općinama povećamo prihod od koncesija, više se neće dijeliti po modelu 1/3 za grad, županiju i državu. Država će sada dobivati 30 posto, a između županija i gradova, odnosno općina, dijelit će se 70 posto prihoda. Zauzvrat mi tražimo od gradova i općina da provode bolji nadzor nad upravljanjem pomorskim dobrom. Želimo da komunalni redari uz građevinsku inspekciju i lučke kapetaniju bolje i kvalitetnije nadziru obalu i događanja uz obalu.
Kao na primjer nasipanje mora, bespravna izgradnju...
- Mi želimo komunalnim redarima dati ovlasti da mogu izricati kazne i da mogu izricati mjere uklanjanja. To je pitanje povećanja ovlastima gradovima na pomorskom dobru. Smatram da gradovi trebaju zadržati ono što su imali do sada, a dobit će više novac od koncesija i dozvola. Zauzvrat od njih tražimo da bolje i kvalitetnije vrše nadzor jer država nema toliko djelatnika lučke kapetanije da može u svakom trenutku biti u svakoj općini i svakom gradu na obali.
Drugo, problem prekomjerne gradnje uz obalu, treba rješavati prostornim planovima, a ne zakonom o pomorskom dobru. Jedan od prijedloga je bio da se granica pomorskog dobra određuje na županijama, ali mi smo to odbili i dalje smo ostavili kao do sada. A i to je suprotno od teze da dajemo gradovima i općinama veće ovlasti. Upravljanje i dalje ostaje na razini države, kao i do sada.
Je li točno da prijedlog zakona predviđa ograničavanje građanima pristup obali odnosno plažama?
- To je izvlačenje iz konteksta. Članak 11 je vrlo jasan i kaže da je pomorsko dobro opće dobro u javnoj upotrebi osim u određenim situacijama gdje se može ograničiti. I to je potrebno napraviti u vojnim lukama, brodogradilištima, carinskim zonama, LNG terminalu... Sad se netko zlonamjerno uhvatio jednog članka i iz toga izvukao zaključak da ćemo mi na taj način ograničiti plaže. To nije istina!
Zašto? Što je istina?
- Zbog toga što u cijeloj jednoj glavi koja se bavi plažama jasno definiramo i kažemo da plaže koje su u općoj uporabi, koje služe za više ugostiteljskih i turističkih objekata, neće ni na koji način biti zatvorene niti ograđene. Unutar naseljenih područja nema ograničenja, nema ograđivanja javnih plaža. Samim time je problem otklonjen. Ne razumijem zašto je netko, osim zlonamjerno, to potencirao, kad u drugom članku vidi da ta mogućnost ne postoji.
Zlonamjerno ili ne, ljudi pušu na hladno, dosad smo bezbroj puta vidjeli, kad je u pitanju donošenje novih zakona, da je put u pakao popločan dobrim namjerama...
- Imamo dvije skupine ljudi, oni koji su vidjeli prijedlog zakona i izvukli samo ono gdje bi mogli iskriviti činjenice te druga koja je opravdano graknula na to.
Zaključno, što će novi zakon promijeniti nabolje u odnosu na dosadašnji?
- Zakon o pomorskom dobru nije se promijenio 23 godine. Prošlo je previše vremena, a u međuvremenu je previše i interesa: investitori, županije, općine, država, aktivisti, javnost. Mi smo tu da zastupamo interes javnosti i naše zajednice. Pod jedan, cilj je sačuvati prirodna bogatstva koja imamo, pod dva, maksimalno ograničiti ekskluzivitet bilo koga na dijelovima pomorskog dobra, te pod tri, zaustaviti devastaciju pomorskog dobra. Tu smo predvidjeli drakonske kazne za prekršitelje.
Na primjer?
- Na primjer milijun kuna za nekoga tko napraviti mul bez dozvole, uz trošak uklanjanja, pa da vidimo tko će se usuditi nasipati more. Nadalje, želimo povećati efikasnost nadzora nad pomorskim dobrom, u smislu povećanja kapaciteta, da uz prava koja gradovi i općine zadržavaju, da imaju i obvezu brinuti o pomorskom dobru te da transparentnije zarađuju.
Kad će zakon pred saborske zastupnike?
- Još uvijek usklađujemo tekst i razgovaramo s DORH-om, pogotovo dio oko izvlaštenja i upisa granice u zemljišne knjige. Nakon toga tekst opet ide na radnu skupinu pa mjesec dana na javno savjetovanje krajem rujna. Prvo čitanje u Saboru možda u studenome
Ovo je dakle bila bura u čaši vode, ali ipak dobrodošla da se malo razbistre neke stvari?
- Dobro ste rekli, dobrodošla da se javno otvore teme. Molim sve dionike zainteresirane za ovaj zakon da pričekaju cjelokupni nacrt zakona i da ne slušaju one koji nemaju dobre namjere i koji se ovim zakonu žele promovirati. Smatram da ovaj zakon mora biti prihvaćen općim konsenzusom i da mora biti kompromisan. Nemoguće je donijeti zakon a da s njim budu svi zadovoljni. Tek tada će biti dobar kad s njim svi ne budu zadovoljni. Ovaj zakon mora biti i operativan u praksi i, što jer najvažnije, građani s njim trebaju biti zadovoljni. Želim da bude kvalitetan i transparentan i da se mijenja za desetak godina. Jer nije normalno da jedan takav živi zakon, koji toliko toga obuhvaća, koji se tiče tolikog broja građana i područja, da se ne mijenja 23 godine. On mora ići u korak s vremenom, ali mora i štiti opće dobro.
