Europsko uvođenje sankcija na uvoz ruske nafte je bilo neminovno, ali to neće zaustaviti rat, niti će vratiti Ruse sa zauzetih teritorija, no definitivno će im otežati funkcioniranje jer Rusija više zarađuje od nafte nego od prodaje plina, kaže Jasminko Umićević, naftni konzultant, jedan od naših najboljih poznavatelja globalnog naftnog biznisa, komentirajući odluku Bruxsellesa o uvođenju embarga na uvoz ruske nafte isključivo morskim putem. Veto na zajedničku odluku vlada zemalja EU-a stavila je samo Mađarska što se u dijelu javnosti odmah protumačilo kao nova Orbanova pobjeda nad "briselskom administracijom". Umićević međutim upozorava da cijeli tekst sankcija još nije poznat, a iz onoga što je trenutno dostupno vidljivo je da baš i nije tako. Štoviše, Orbanovu "pobjedu" zapravo smatra "pirovom pobjedom" jer će suprotstavljanje jedinstvu EU-a Orbanu i Mađarskoj vrlo brzo doći na naplatu. Mađarska će, naglašava, teško dobiti pristup već ranije odobrenim pa suspendiranim EU sredstvima u iznosu od 7,5 milijardi eura za pomoć gospodarstvu i ublažavanju posljedica korone.
Uvođenje embarga kroz šest mjeseci utjecat će i na Europsku uniju, no veći negativni efekt bit će na Rusiji koja većinu svoje nafte i derivata izvozi na prostor EU-a.
- To, dakle, neće zaustaviti rat, ali će poslati snažnu poruku Rusiji da se ne može nasilnički ponašati, ubijati ljude, zauzimati tuđe teritorije. Zelenski je u pravu kad za Rusiju kaže "danas smo kod vas, a sutra na drugom mjestu". Nakon eventualnog uspjeha u Ukrajini Rusi imaju apetite i prema Finskoj koja ne traži slučajno zaštitu u EU-u, a tu su i nesređeni odnosi s Poljskom još od prije Drugoga svjetskog rata. Tako da EU nije imala prevelikog izbora, smatra Umićević.
Ključna je stvar, dodaje, što svi komentiraju sankcije, a nitko ih još nije vidio. Odnosno vidio se samo dio sankcija koje se odnose na uvoz nafte brodovima, no tu ima i dodatnih stvari...
Lažno obrazloženje
- EU se dogovorila s Velikom Britanijom da Lloyd, najveće udruženje osiguravatelja na svijetu, više ne osigurava brodski transport ruske nafte. Lloyd osigurava više od 90 posto europske nafte i oko 70 posto svjetske nafte i derivata u transportu. Ruska propaganda govori kako će voziti naftu prema Kini i da sankcije neće osjetiti, ali pitanje je s čime će tu naftu voziti? Možete li voziti naftu neosiguranim tankerima? Ne možete. Možete li osigurati teret (naftu)? Ne možete. Jedan srednji tanker od milijun barela danas košta oko 120 milijuna dolara. Pitam vas koji će kupac kupiti naftu u Rusiji, a da je neće moći osigurati u slučaju havarije ili nečeg drugog. To je dodatna stvar koja će zasigurno otežati poziciju Rusije. Želim zapravo reći da treba pričekati objavu kompletnog teksta sankcija na kojem sada rade pravni stručnjaci da shvatimo kako su sankcije zamišljene - kaže Umićević koji se čudi napisima u hrvatskim medijima o "Orbanu pobjedniku".
- Ne znam iz kojeg razloga se tako piše i tko plaća da se tako piše. Možda MOL stoji iza tih spinova, ne znam, ali ako želite znati što se stvarno događa čitajte što govore relevantni svjetski mediji, američki, francuski i njemački, pa ćete vidjeti da to nije tako. Orban je morao ići protiv europskih sankcija jer je na Rusiju energetski svezan. Ponudio je lažno obrazloženje protivljenju EU sankcija na naftu i rekao dvije neistine. Naime, cijela mađarska proizvodnja prerade nafte može bez problema danas biti opskrbljena iz Janafa. Isto tako i slovačka rafinerija u vlasništvu MOL-a može se u ovom trenutku u velikoj mjeri opskrbiti preko Janafa, gotovo 70-80 posto njihove prerade. Znači Janaf s kapacitetom 11,4 milijuna tona godišnje može u roku nekoliko mjeseci bez problema opskrbljivati mađarsko i slovačko tržište. No problem je u tome što MOL ima puno šire tržište, on je također vlasnik benzinskih postaja i u Češkoj, Rumunjskoj, Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj, a u siječnju 2022. kupio je i više od 400 benzinskih postaja u Poljskoj pa želi i njih opskrbljivati derivatima proizvedenim od jeftine ruske nafte i ostvarivati ekstraprofite u tim zemljama i nelojalno konkurirati ostalim dionicima na tržištu, ali vjerujem da im to neće proći. Problem je MOL, a MOL to je jednako mađarska država, dakle Orban. Do prije godinu i pol dana MOL je bio u vlasništvu mađarske države, a onda je vlasništvo najvećeg pojedinačnog dioničara države preneseno na neke zaklade koje je osnovao Orban i ekipa oko njega. Oni zapravo kontroliraju MOL, a MOL kontrolira INA-u, odnosno preko INA-e 50 posto naše energetske potrošnje. Znači da Orban zapravo kontrolira hrvatsku energetiku - upozorava naš sugovornik.
Veto koje je uložio na europske sankcije Orban će moći koristiti osam mjeseci nakon uvođenja, dakle do sredine ljeta iduće godine, a nakon toga bi se mogao naći pred ozbiljnim problemima.
- Orban je tražio pravo uvoza nafte do 2030. ali mu to nije prošlo. Imali su plan zaraditi na ruskoj nafti koja je tridesetak posto jeftinija od svjetske cijene nafte. Rusi daju visoke diskonte na svoju naftu, od oko 35 dolara po barelu, kako bi je učinili atraktivnom i troškovno prihvatljivom za transport do Kine i Indije. Takve iste popuste Rusi daju i svojim jatacima, na prvom mjestu Mađarskoj i zemljama koje su deklaratorno bile za uvođenje sankcije i protiv rata u Ukrajini, a ništa nisu poduzele da to uistinu pokažu. Ideja MOL-a je očito bila da neće kupovati naftu s Mediterana i drugih zemalja, nego će dobivati rusku naftu po niskim cijenama i potom naftne derivate iz te nafte prodavati na europskom tržištu. Sankcijama im to nije dozvoljeno. Mađari će nastaviti kupovati rusku naftu kroz kopneni naftovod Družba, ali samo u onoj količini koja im je potrebna na mađarskom odnosno slovačkom tržištu. Nema izvoza derivata u druge zemlje EU-a - ističe naš sugovornik.
Europa će svoje potrebe za naftom nadoknaditi iz drugih izvora, naravno to neće biti jednostavno ni jeftino. S obzirom na to da se Rusi sve više okreću Indiji i Kini, a to su tradicionalna tržišta Saudijske Arabije, Emirata i Venecuele, oni će u tom slučaju imati viškove, kao i Sjeverna Afrika i Nigerija koje će svoj izvoz usmjeriti prema Europi.
Nejasni pad cijene nafte
U bitnom, sankcije neće dovesti do velikih potresa u opskrbi Europe, a hoće li dovesti do rasta cijena, Umićević nudi zanimljiv odgovor.
- Evo upravo čitam da su Saudijci i Emirati najavili da će povećati proizvodnju nafte kako bi nadoknadili manjkove do kojih će doći zbog uvođenja sankcija Rusiji i spriječili nelojalnu konkurenciju Rusije na tržištima Kine i Indije. Nakon što je EU objavila sankcije, cijena nafte je porasla skoro tri dolara. No niti dan nakon toga pala je za 10 dolara. Zašto? Nitko ne zna zašto. Zato što ima dovoljno nafte? Mislim da je Europsa unija dobro procijenila zašto uvodi sankcije i nije bezglavo uletjela, očito da je u koordinaciji sa SAD-om i Saudijskom Arabijom. Sve zemlje su dobro izanalizirale svoju situaciju i zapravo pustile Mađarsku koja će, mislim, vrlo brzo biti izolirana u tome svemu, a Orban će skupo platiti što je radio protiv zajedništva EU-a.
Što to znači za hrvatske potrošače i hrvatsku energetsku politiku?
- U biti ne bi trebalo značiti ništa. MOL-ova, odnosno INA-ina rafinerija u Rijeci moći će prerađivati samo nerusku naftu. Osim toga, dobili smo mogućnost uvoza vakuumskog plinskog ulja, polusirovine koja povećava učinkovitost proizvodnje dizela u rafineriji Rijeka. Za nas je to dobro jer će to natjerati MOL da konačno dovrši modernizaciju rafinerije Rijeka koju oteže već deset godina. MOL izravno ili preko INA-e kojom apsolutno vlada kao da je većinski vlasnik, a nije, ima više od 450 benzinskih postaja u Hrvatskoj i 120 u Sloveniji, 100 u BiH i 74 u Srbiji, i mora im biti stalo do toga da tržište bude opskrbljeno, derivate iz ruske nafte neće moći izvoziti iz Mađarske i Slovačke što je dosad uglavnom bila praksa već će biti prinuđen, da bi opstao na tržištu, žurno ubrzati dovršetak modernizacije riječke rafinerije, a sva ta tržišta mogu biti opskrbljena iz modernizirane rafinerije u Rijeci bez problema.
Što se tiče opskrbe domaćeg tržišta, drugi veliki dobavljač osim INA-e je slovenski Petrol koji naftu i derivate uvozi s Mediterana i iz Amerike. U njihovu je vlasništvu, napominje ovaj naftni stručnjak, i lanac benzinskih postaja Croduxa tako da u principu ne vidi problema za domaću opskrbu. To, naravno, ne znači da će naftni derivati biti jeftini, a koliko će iznositi teško je reći, ali je siguran da će se visoke cijene naftnih derivata kojima svjedočimo održati još jako dugo.
- Vidim da su neki moji kolege, pa čak i neki financijaši, sociolozi, politolozi pa i političari postali "priučeni" naftaši pa bajaju i gataju o visini budućih cijena. To je neozbiljno i samo muti vodu u javnosti, kao da imaju kristalnu kuglu, ali ja je nemam, pa ne znam - kaže u šali Umićević i podsjeća da je trgovina naftom najnetransparentnija i najnepredvidljivija trgovina bilo kojom robom na svijetu.
- No, na temelju gotovo tridesetosmogodišnjeg iskustva u naftnoj industriji, znam da su mogući razni scenariji i zato se danas usuditi reći kolika će biti cijena mogu samo neozbiljni ljudi. Nakon najave embarga svi su očekivali da će nafta skočiti za 20 dolara, a nafta je pala 10. Ključni igrači na tržištu vide da nafte ima dovoljno i vide ono što svijet možda još ne vidi, a to je realna pretpostavka da će Rusija ući u sukob sa Saudijskom Arabijom i Arapskim Emiratima, zemljama zapadne Afrike jer im sve više ulazi na njihova tradicionalna tržišta. Ako EU više neće kupovati rusku naftu, Rusi će se morati preorijentirati na nova tržišta prema Indiji, Kini i Južnoj Koreji, a tamo već postoje tradicionalni dobavljači. Kada im Rusi počnu tamo konkurirati nelojalno niskim cijenama, oni će to isto učiniti prema Rusiji s druge strane. Saudijska Arabija i Emirati nisu osudili Rusiju zbog napada na Ukrajinu i ne sudjeluju ni u kakvim sankcijama, ali sve su to prijateljstva iz interesa. Kad ti interesi postanu suprotstavljeni valja očekivati da će doći do raspada prijateljstva i da će nastupiti nesmiljena konkurencija. S tim da se Rusija ekonomski ne može boriti ni s Emiratima ni sa Saudijskom Arabijom jer Rusija, kao što znamo, nije bogata zemlja. Što se tiče snage gospodarstva Rusija je, s obzirom na veličinu teritorija i broj stanovnika, ekonomski patuljak. Rusija je bogata sirovinama i resursima i nažalost nuklearnim naoružanjem, ali BDP Rusije je manji od npr. BDP-a Italije ili BDP-a Belgije i Nizozemske zajedno.
Može li Hrvatska iskoristiti krizu za reindustrijalizaciju i jačanje energetske pozicije? Plenković spominje Hrvatsku kao energetski hub za ovaj dio Europe, Ministarstvo gospodarstva je nekidan dalo zeleno svjetlo za izgradnju LNG kapaciteta u zadarskoj luci Gaženici...
- Hrvatska je godinama iz raznoraznih razloga propuštala prilike u energetskom sektoru. I za LNG terminal na Krku s kojim se svi sad jako diče, od njegove pripreme do izgradnje, trebalo je proći više od 25 godina. Kočili su ga prvenstveno ruski interesi, ali i naša indolencija. Da nije bilo Tihomira Oreškovića koji je kao predsjednik vlade donio zaključak da se krene u izgradnju LNG terminala, mi bismo danas bili "u sosu", a tog terminala uopće ne bi bilo. On je jedini bio u stanju donijeti odluku bez opterećenosti Rusima i njihovim interesima na hrvatskom tržištu i utjecajima lobista. Dobro se sjećam žučljivih intervjua tadašnjeg ruskog veleposlanika nakon što je donesena odluka o izgradnji LNG terminala. Ponavljam, jer sam upoznat, najzaslužniji je tadašnji premijer Tihomir Orešković i ne treba zaboraviti ni tadašnjeg resornog ministra Tomislava Panenića.
LNG terminal u Pločama
Spominjete Zadar, a znam da postoje i ideje izgradnje malog LNG terminala u Pločama. Sve je to ekonomski super, ali je pitanje hoće li biti dovoljno plina za opskrbu s obzirom na to da je Europska unija odlučila dugoročno smanjiti uvoz plina iz Rusije. A to znači da će dolaziti novi plin iz LNG-a koji je uvijek skuplji. Sada nije puno skuplji, Rusi su uvijek balansirali s cijenom svog plina kako bi onemogućavali razvoj LNG terminala i pitanje je hoće li cijene LNG-a omogućiti razvoj manjih terminala. Sigurno da je to neka prilika da Hrvatska može postati hub, čvorište za prijeme i daljnju distribuciju. Kod izgradnje LNG-a možda je trebalo izgraditi i plinovod većeg kapaciteta od Zlobina do Bosiljeva jer bi se puno prije mogao povećati i kapacitet samog LNG terminala. Za povećanje LNG-a na Krku nije dovoljno samo dovesti novi brod, nego je potrebno povećati i kapacitet plinovoda, što traži vrijeme i novac. Danas novac nije problem, Europska unija je sprema odriješiti kesu, ali svi energetski projekti su dugotrajni, nema kratkoročnih rješenja.
Umićević podsjeća da je Jadranski naftovod (Janaf) izgrađen 1979. i dizajniran na kapacitet - koji nikada nije dosegnut - od 24 milijuna tona godišnje. Nakon rata je moderniziran i izgrađeni su skladišni kapaciteti na otoku Krku i u Sisku koje sad prvenstveno treba iskoristiti za opskrbu srednje Europe.
- Kao što sam rekao već ranije, suprotno mađarskim tvrdnjama Janaf već danas može u pravcu Mađarske i Slovačke transportirati cca 11,4 milijuna tona nafte, a uz male investicije taj se kapacitet može primjenom novih tzv. drag reducing aditiva u transporte nafte u vrlo kratkom vremenu i povećati za gotovo 30 posto. Tada će se moći putem Janafa pokriti sve potrebe tržišta Mađarske i Slovačke te dijela Češke čija je rafinerija u Litvinovu također povezana sa Omišljom.
Za Vučićevu samohvalu kako će Srbija od Rusije nabavljati deset puta jeftiniji plin Umićević kaže da bi "volio vidjeti taj ugovor".
- Ali volio bih vidjeti i što će biti za dva mjeseca kad ga EU i SAD prisile da prihvati sankcije protiv Rusije pa ćemo onda vidjeti koju to cijenu plina plaćaju. Vučić je manipulator koji živi na opsjenama koje priča. Sad je otvorio pitanje Hrvatske zato što priprema teren za priznavanje sankcija pa mu opet treba neki vanjski neprijatelj.
Hoće li sankcije ubrzati završetak rata, teško je reći.
- Ja sam uvijek optimist, nadam se da ove sankcije i najave još žešćih sankcija mogu dovesti do prekida ratnih operacija, da se dođe do nekog primirja, da se prestane tamo ubijati ljude i zauzimati teritorij. Mislim da će sankcije natjerati Ruse da počnu pregovarati i u tom času je već izglednije da će se sukob početi rješavati diplomatskim putem, što ne znači da će sankcije biti ukinute. Rusija je ovim napadom na Ukrajinu i svojim kasnijim postupcima i ucjenama prema svojem najpouzdanijem ekonomskom partneru, Europskoj uniji, došla do toga da je postala tzv. non reliable (nepouzdani) partner i to će je pratiti u budućnosti, a Europa će se okrenuti novim izvorima i ubrzati započetu tranziciju s fosilnih na obnovljive i održive energetske izvore – zaključuje naftni stručnjak Jasminko Umićević.
