Kad su shvatili da su pobijedili, prostorijom je zavladala euforija slavlja. Samo je Ivan otišao u drugu sobu i nije se vraćao skoro sat vremena.
- Svi su pobjedu dočekali s oduševljenjem, osim mene.
- Sigurno ste promislili: šta je meni ovo trebalo?
- Ha, ha, ha... Tako nešto. Da, lijepo je pobijediti, ali preuzeti odgovornost, to je nešto sasvim drugo.
Naš sugovornik je Ivan Škara, novi načelnik Općine Škabrnja. Nakon dugogodišnje vladavine HDZ-a tom ravnokotarskom općinom u zadarskom zaleđu, od osnutka 1997., novi načelnik postao je nezavisni 30-godišnji diplomirani ekonomist, prvi na listi jednako mladih, obrazovanih i ambicioznih Škabrnjana. Gubitak Škabrnje, tog nacionalnog simbola stradanja u Domovinskom ratu, nije dobro sjeo zadarskom HDZ-u. Vijest je u Medulićevu ulicu stigla odmah nakon poraza Martina Baričevića u Jasenicama, još jednog neprikosnovenog stranačkog uporišta, također od nezavisne liste mladih. „Šta!? Sad nam je i simbol Hrvatske pa'!” prolomilo se stranačkim prostorijama, pričaju preživjeli.
- Bio je to šok, pozitivan šok, od kojeg se još nismo osvijestili. Znali smo da neće biti lako, ali nismo znali kakvo nas stanje čeka. Sada, kada smo dobili uvid, shvatili smo da su stvari puno gore nego što smo mogli zamisliti. Općina je u velikim problemima i financijskim dubiozama, ali nećemo zbog toga odustati. Naprotiv, siguran sam da ćemo uspjeti našu Škabrnju učiniti boljim mjestom za život svih stanovnika, bez obzira za koga su i zašto glasali – govori Ivan.
Ulazak u općinske knjige izazvao mu je novi šok: na općinski proračun od svega 2,5 milijuna kuna sjela je ovrha od 1,5 milijuna kuna! To je samo jedan kostur iz ormara bivšeg načelnika Nediljka Bubnjara koji je tijekom zadnjeg mandata zaradio dvije USKOK-ove optužnice za nenamjensko trošenje općinskog novca. Službenu karticu koristio je u osobne svrhe, navodno je potrošio gotovo milijun kuna po hotelima i restoranima, kupujući skupe poklone sebi i drugima. Ponašao se kao načelnik Dubaija, a ne jedne od najsiromašnijih općina u Hrvatskoj.
Znalo se to za njega i prije onih izbora 2017. ali svejedno je pobijedio i još četiri godine proveo kao načelnik. Ivan se već tada natjecao za načelnika, najprije je htio biti kandidat HDZ-a, ali kad je shvatio da općinska organizacija stranke neće podržati njega nego Bubnjara, istupio je iz stranke i na izbore izašao sa svojom nezavisnom listom. Izgubio je ravno za pedeset glasova, u samoj Škabrnji je bio dobio, ali su ga nadglasali mještani Prkosa, odakle je Bubnjar. Na ovim izborima opet je izgubio Prkos, ali razlika je bila svega desetak listića, tako da je pobjedom u Škabrnji Bubnjar postao prošlo svršeno vrijeme.
U općinskoj zgradi na Trgu dr. Franje Tuđmana, pored već osam godina nedovršene nove zgrade općine, Ivan nas dočekuje u društvu drugog i trećeg s liste, Ante Dražine i Ivice Žilića. Ante ima 38 godina, inženjer je građevine i povratnik iz Njemačke. Prije godinu dana odlučio je Frankfurt zamijeniti rodnim mjestom svojih roditelja, a građevinsku firmu u Njemačkoj vodi „on line”. Ivica (44) također radi u privatnom sektoru, voditelje je jedne firme u Zadru, a i on je, kao i Ante povratnik, ali iz Australije, kad je imao sedam godina. Za vrijeme rata bio je u Škabrnji sve do odlaska u progonstvo. Razgovaramo ugodno više od pola sata, a nitko od njih troje ni jednom riječju nije spomenuo rat i ratnu sudbinu mjesta.
- Mi s tim živimo svaki dan. Svi mi ovdje vrlo dobro znamo što se dogodilo i zašto. Duboko se klanjamo svakoj žrtvi, svakom branitelju, svima koji su prošli taj pakao. Za nas je 18. studenog sveti datum i nikada to nećemo zaboraviti. Ali, ne možemo živjeti u prošlosti. Mi želimo u Škabrnji živjeti sa svojim obiteljima, želimo sebi i ovim ljudima pomoći izgraditi budućnost. Omogućiti im život i standard kakav zaslužuju. Dat ćemo sve od sebe da to postignemo – rezolutan je Ivica.
Njegov optimizam dijeli i Ante. Rođen, odrastao i školovan u Njemačkoj, sutra će najvjerojatnije biti novi predsjednik Općinskog vijeća u kojem njihova lista ima pet, a HDZ-ova četiri svoja predstavnika.
- Ničega se ne bojimo. Ni dugova, ni problema ni izazva. Znamo što hoćemo, a imamo i znanje da svoje ciljeve ostvarimo. Ne zanima me tko je u kojoj stranci i za koga je tko glasao, nego tko što može napraviti za Škabrnju – njemački je jasan Ante. Na njihovoj listi, kažu, ima još građevinara, a da im fizički rad nije stran pokazali su ovih dana kada su se uhvatili farbanja nekih prostorija u općini gdje su se privremeno uselili geometri i suci zbog provedbe nove katastarske izmjere.
- Nesređene zemljišne knjige jedan su od razloga zašto se u zadnjih petnaest godina u Škabrnji nije izgradila jedna nova kuća. Ljudi ne mogu dobiti dozvole, jer nije riješeno vlasništvo, pa kupuju stanove u Zadru. Škabrnja se tako iseljava umjesto da se širi. Mi ćemo to promijeniti. U suradnji s ministarstvom osigurat ćemo mladim obiteljima mogućnost povoljnog kupnje općinskog zemljišta za gradnju kuća – objašnjava Ivan.
Nije lako pospremiti dugogodišnji nered. Škabrnja s dvije tisuće stanovnika ima osnovni proračun od nekih 2,5 milijuna kuna, a na to od županije i države još dobije negdje oko milijuna kuna. I to je sve. A samo na plaće deset zaposlenih u općini ode 850 tisuća kuna, za dječji vrtić još 700 tisuća, a tu je i nogometni klub Škabrnja, županijski prvoligaš, koji godišnje dobije preko 300 tisuća kuna...
- Što mi ostane? Vidite i sami, gotovo ništa. Osim poreznih davanja, općina drugih izvora prihoda nema. Zato treba racionalizirati potrošnju i pronaći druge modele financiranja preko projekta, od države i iz EU fondova. Ali počinjemo sa štednjom – kaže Ivan koju je prvi korak u tom smjeru već napravio. Uštedio je na sebi. Umjesto 9.500 kuna, koliko je imao Bubnjar, on će sebi isplaćivati 7.500 kuna plaće. Manje nego što je dosad imao kao ekonomist u privatnom sektoru.
- Od 10. lipnja sam na teret općine, a do tada u otkaznom roku. Imat ću manja primanja, ali to ne znači da ću manje raditi. Najprije želimo vratiti zajedništvo koje je narušeno. Dosadašnja vlast je stvorila kastu privilegiranih, povezanih s politikom, koja je sve u općini mogla. Toga više neće biti, bit ćemo transparentni, otvoreni, inkluzivni. Nikoga ne želimo diskriminirati, naprotiv, pozivamo sve mještana na podršku, jer će trebati neko vrijeme da krenemo iz početka – poručuje mladi načelnik.
A mi se na odlasku opet pitamo: Ivane, što ti je to trebalo?
