"Održivo gospodarenje otpadom u Zadarskoj županiji" naziv je konferencije koja se u četvrtak 16. studenoga, s početkom u 11 sati, održava u Kneževoj palači u Zadru. Organizatori konferencije su portal Zadarski.hr i Slobodna Dalmacija pod pokroviteljstvom Grada Zadra, Čistoće Zadar, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Općine Preko te EU parlamentarke Sunčane Glavak.
Gospodarenjem otpadom u Zadarskoj županije nalazi se na prekretnici: početkom godine zatvara se odlagalište komunalnog otpada na Diklu, a s radom počinje Centar za gospodarenjem otpadom (CGO) u Biljanama Donjim. Što ta prekretnica znači za građane, što za komunalne tvrtke, ali i za cijeli sustav gospodarenja otpadom, razgovaramo s Mirkom Budišom, dipl. ing. kemijske tehnologije i zamjenikom direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti.
Prema statističkim podacima iz 2021., gotovo 50 posto ukupnog komunalnog otpada u EU-u reciklira se ili kompostira. Cilj je do 2030. godine da 60 posto komunalnog otpada bude ponovno upotrijebljeno ili reciklirano. Njemačka, Bugarska, Austrija i Slovenija već su postigle ili premašile ovaj cilj. Gospodine Budiša, kad će Hrvatska dosegnuti taj cilj?
- Hrvatska iz godine u godinu bilježi napredak u odvojenom prikupljanju i oporabi komunalnog otpada pa vjerujem da do 2030. godine možemo očekivati dosezanje tih ciljeva. Naravno, uz nastavak ovako pozitivnih trendova, kao i daljnja ulaganja u infrastrukturu i građevine za gospodarenje otpadom, a što je u planu.
U proteklih pet godina je primjetan značajan porast odvojenog sakupljanja komunalnog otpada, čak za 18 posto. U prošloj je godini stopa odvojenog sakupljanja bila 46 posto, najviše zahvaljujući kontinuiranom ulaganju u infrastrukturu koje je u velikoj mjeri potpomognuto sredstvima Fonda ili EU-a. Tu je nabavka kanti i kontejnera za odvojeno prikupljanje, odgovarajućih vozila, postrojenja za sortiranje i kompostiranje, reciklažna dvorišta… Naravno, očekivano je porastao i broj gradova i općina koje su osigurale građanima mogućnost odvojenog sakupljanja - s 457 u 2017. godini na 528 u 2022. godini.
Kako se povećala količina odvojeno sakupljenog otpada, povećavala se i njegova oporaba. Od 2010. do 2019. godine se stopa oporabe povećala s 4 posto na 30, da bi 2022. godinu završili na 34 posto oporabljenog otpada.
Koje su sredine (regije) bolje, a koje lošije po pitanju usvajanja i provedbe odredbi Zakona o gospodarenju otpadom? Kako biste tu ocijenili Zadar i Zadarsku županiju?
- Nije uvijek ispravno sve lokalne jedinice mjeriti istim mjerilom jer je po pitanju ovakvih programa često lakše uspostaviti sustav u manjim jedinicama, koje pritom imaju i manje oscilacije u sezonalnosti stvaranja otpada. Uspostavljanje kvalitetnog sustava doista ovisi o više faktora. Izuzmemo li preduvjet postojanja odgovarajuće infrastrukture za sakupljanje i obradu otpada, u obzir treba uzeti specifičnosti pojedinih područja, poput gustoće naseljenosti, tipa područja, razvijenost, utjecaj turizma i sl. pa nije čudno što su zamjetne razlike među regijama. Predvodnik u dobrim rezultatima je svakako Međimurska županija, u kojoj se odvaja preko 53 posto komunalnog otpada, zatim slijede Koprivničko-križevačka županija s 48 posto, Varaždinska 39 posto i Osječko-baranjska županija s 35 posto.
Zadarska županija je imala jedan od najvećih skokova u odvojenom sakupljanju otpada sa 10 posto u 2021. na 17 posto u 2022. Taj trend će se zasigurno nastaviti, čemu će svakako pridonijeti i završetak izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Biljane Donje, koji se očekuje krajem ove godine.
Koliko je JLS-a dosad kažnjeno za neispunjavanje zakonskih obveza iz 2021.?
- Zakon nije predvidio kažnjavanje, već je Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom iz 2017. godine uvedena tzv. poticajna naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada. Riječ je o mjeri kojom se lokalne jedinice želi dodatno potaknuti na provedbu mjera za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada namijenjenog odlaganju jer naknadu plaćaju gradovi i općine koji nisu ispunili zadane ciljeve. Prihod od te naknade se koristi isključivo za reinvestiranje u nabavu komunalne opreme i uređaja, sanaciju odlagališta, uklanjanje divljih odlagališta, edukaciju i sl. projekte lokalnih jedinica, a cilj je, dakako, da ta naknada postane suvišna. Već sada ju ne plaćaju gradovi i općine koji su ispunili svoje ciljeve odvojenog sakupljanja.
Govori se da je samo u zemljama bivše Jugoslavije nametnut sustav zbrinjavanja otpada kroz centre za gospodarenje otpadom? Zašto Hrvatska ne želi spalionice koje su dokazano ekološki prihvatljivije?
- Hrvatska ima jasnu Strategiju gospodarenja otpadom kao i nacionalni Plan gospodarenja otpadom i njima su definirani ciljevi za otpad i mjere kojima će se ti ciljevi postići.
Prioritet nam je da do 2030 godine recikliramo 60 posto komunalnog otpada, a da do 2035. godine na odlagališta odlažemo samo do 10 posto od ukupne mase otpada. Također i da se biootpad odvaja na mjestu nastanka i reciklira ili zasebno prikuplja i naknadno obrađuje.
Jedna od značajnih mjera za postizanje ovih ciljeva je i izgradnja Centara za gospodarenje otpadom. U takvim centrima je predviđena obrada i recikliranje različitih vrsta komunalnog otpada, dok bi se neiskoristivi ostatak trebao odlagati na, za to predviđena, uređena odlagališta.
Mislimo li količinu otpada za odlaganje na odlagališta svesti na 10 posto, u sustav će svakako biti potrebno uključiti i nekoliko energana. Umjesto da svoj otpad izvozimo i još za to plaćamo, energane će nam omogućiti korištenje njegovog energetskog potencijala. Riječ je o legitimnoj metodi predviđenoj u hijerarhiji gospodarenja otpadom kroz EU Direktive, ali i nacionalne propise. Naime, mogućnost izgradnje takvih građevina, kao i korištenje otpada kao energenta u nekom specifičnim industrijama, predvidjela je i Hrvatska u svom nacionalnom planu gospodarenja otpadom.
Možete li ukratko objasniti, jamče li CGO-i postizanje veće stope reciklaže i oporabe komunalnog otpada, te izbjegavanje odlaganja neoporabljenog komunalnog otpada?
- Veću stopu odvojenog prikupljanja, a zatim i oporabe, jamči prvenstveno odgovarajuća infrastruktura, u koju je proteklih godina samo kroz programe Fonda uloženo preko 130 milijuna eura, te još oko 362 milijuna eura iz EU fondova.
Nakon toga je izuzetno važan moment i edukacija i motivacija građana, jer svi mi svaki dan stvaramo i odlažemo otpad. Sve je važno – od trenutka odabira proizvoda, pa do trenutka kad ga odlučimo baciti, zbog čega se financira i potiče provedba raznih edukativnih aktivnosti i kampanja.
Nakon toga dolazimo do Centara, nezamjenjivog dijela sustava, bez kojih ne bismo mogli zadovoljiti sve ciljeve u području gospodarenja otpadom. Riječ je o međusobno funkcionalno i/ili tehnološki povezanim građevinama i postrojenjima za obradu komunalnog otpada, u koje stiže dio miješanog kućnog otpada koji nije odvojen na kućnom pragu. Taj otpad se u centrima obrađuje na način da se iz njega izdvajaju korisne komponente (metal, papir, plastika) te kako bi se količina neiskoristivog otpada koji ostaje na kraju procesa obrade svela na minimum. Jedan dio tog otpada predstavlja gorivi dio tzv. RDF/SRF, koji može poslužiti kao energent u energanama na otpad.
Hrvatska zasad u funkciji ima Marišćinu, Kašijun i Bikarac, a do kraja godine će biti gotov i zadarski centar, Biljane Donje. U izgradnji su još i Piškornica, Lećevica, Babina Gora i Lučino razdolje, dok su Šagulje i Orlovnjak u fazi projektiranja.
Kako Fond pomaže JLS-ima u provođenju politike prikupljanja i obrade komunalnog otpada?
- Bez programa Fonda i naših stručnjaka koji na tome rade predano rade već 20 godina, provođenje ovih politika, a kamoli postizanje željenih rezultata bilo bi gotovo nemoguće. Fond je partner lokalnim i regionalnim jedinicama, ali i državi u provedbi svih projekata. Zajedno s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja, provodimo odnosno pratimo pozive i natječaje, bilo da se radi o nacionalnim ili EU sredstvima.
Između ostalog, radili smo odnosno financirali sanaciju 225 odlagališta, gradnju 215 reciklažnih dvorišta, 10 kompostana i 10 sortirnica, 31 postrojenje za reciklažu građevinskog otpada,. Uz pomoć EU sufinanciranja smo lokalnim jedinicama nabavili preko 1,5 milijuna raznih kanti i kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada. Izgrađena su i 3 centra za gospodarenje otpadom, a u nekoj od izvedbenih faza ih je još 4. Za tri centra za gospodarenje otpadom izrađuje se stručno-tehnička dokumentacija.
Gotovo pola milijarde eura bespovratnih sredstava te udio koji su za projekte osigurale lokalne i regionalne jedinice pokazuju kako je riječ o izuzetno važnim i velikim infrastrukturnim investicijama u sustav gospodarenja otpadom odnosno u održivost i očuvanje okoliša.
Što je landfill taksa i zašto se ona ne primjenjuje u Hrvatskoj?
- Landfill taksa ili naknada za odlaganje otpada predstavlja dodatnu naknada po toni odloženog otpada, kojom se želi destimulirati odlaganje otpada te izjednačiti cijenu odlaganja otpada s cijenom obrade, s obzirom da je do sad odlaganje otpada uvijek ekonomski promatrano kao jeftinija opcija.
Uvođenje ove takse je predviđeno u 2025. godini, što je navedeno i u Planu gospodarenja otpadom za razdoblje 2023.–2028. godine.
U članku 65 Zakona o gospodarenju otpadom stoji da Fond financira troškove javne usluge reciklabilnog otpada. U praksi to nije tako. Zašto Fond ne pokriva troškove komunalnih tvrtki za zbrinjavanje reciklabilnog otpada?
- Preduvjet za to je da Fond i davatelji javne usluge sklope odgovarajuće sporazume, kojima će regulirati plaćanje usluge za prikupljanje reciklabilnog odnosno pretežito ambalažnog otpada koji se nalazi u odvojeno prikupljenim tokovima kućnog otpada. Fond trenutno priprema podloge koje će biti temelj za određivanje metodologije plaćanja i načina utvrđivanja količina pretežito ambalažnog otpada koji je u sustavu Fonda i za čije prikupljanje Fond treba platiti pružateljima javne usluge.
Treba istaknuti kako će važnu ulogu u tome imati sortirnice otpada i obrađivači, jer je u konačnici najbitnije da se prikupljena količina ambalažnog otpada zaista i reciklira.
Ljudi iz prakse upozoravaju da je iz postojećeg teksta zakona potrebno maknuti stavak da predstavnička tijela – gradska i općinska vijeća – donose odluku u cijeni minimalne javne usluge za sakupljanje komunalnog otpada jer se tako izravno ugrožava poslovanje komunalnih tvrtki. Ima li naznake da bi u tom dijelu moglo doći do zakonskih izmjena?
- Ne vidim rješenje u prebacivanju odgovornosti na takav način. Predstavnička tijela tj. gradska i općinska vijeća dužna su donositi odluke u maniri dobrog gospodara, vodeći računa da svojim odlukama ne ugrožavaju poslovanje komunalnih tvrtki.
Zakonom je također određeno da je minimalna javna usluga podijeljena na samo dvije kategorije: kućanstva i nekućanstva. Ministarstvo tumači da su iznajmljivači kategorija nekućanstva, što stvara zabunu kod korisnika, a zanemaruje se načelo da "onečišćivač plaća"?
- Zakon počiva na načelu "onečišćivač plaća" i kada su u pitanju naknade za javne usluge po pojedinim kategorijama. Međutim, u nekim je situacijama potrebno potaknuti dijalog kako bi se došlo do specifičnih rješenja, a koja će biti u interesu i građana i gospodarstva.
Jesu li općine i gradovi u županijama koje su izgradile CGO-e obvezne više plaćati za gospodarenje otpadom? Ispada da oni koji nisu proveli novine u skladu s zakonom prolaze "bolje" odnosno jeftinije, iako ne odvajaju otpad niti ga zbrinjavanju na zakonom propisani način?
- Gospodarenje otpadom uvijek je trošak. Dobro organiziranim sustavom i korištenjem svih iskoristivih svojstava otpada taj se trošak može donekle reducirati.
Trenutno ekonomski najjeftinija opcija gospodarenja otpadom ispada njegovo odlaganje, jer ne podrazumijeva troškove kakve povlači obrada otpada u CGO-ima. Međutim, radi o opciji koja je po utjecaju na okoliš i ljude na kraju najskuplja i kao takva je i zakonski neprihvatljiva.
Ne možemo sve promatrati samo kroz financijske pokazatelje. Kod odloženog neobrađenog otpada dolazi do emisija stakleničkih plinova (metan i ugljični dioksid) koji su pokretači klimatskih promjena, procjeđivanje kišnice kroz odloženi otpad onečišćuje tlo i podzemne vode djelujući izravno na biljni i životinjski svijet, a i bacamo mnoge ograničene sirovine koje bi se mogle ponovo koristiti. Zbog svih tih razloga postoje ciljevi, kao i razni mehanizmi kojima se potiče njihovo postizanje. Vjerujem da je ključ u tome da svi osvijestimo kakav utjecaj mi kao pojedinci i kao društvo imamo na okoliš i da krenemo poduzimati sve što možemo kako bismo svijet ostavili u što boljem stanju za generacije koje dolaze.