Hoće li na ljeto 2018. doći do značajnih promjena u korištenju, odnosno iznajmljivanju javnih gradskih površina koje Grad Zadar, sezonski ili tijekom cijele godine, iznajmljuje ugostiteljima, ali i za potrebe drugih djelatnosti koje su vezane za turizam?
Samo ove godine na Poluotoku je iznajmljeno 6537 kvadrata javnih površina, dok su iznajmljene površine u drugim dijelovima grada gotovo minorne. Govorimo, naravno, o legalno iznajmljenim površinama, a ne i o onim uzurpiranima stolovima koji se pridodaju uz postojeće terase u najprihodovnijim dijelovima dana, što je česta i očita praksa.
Turističke gužve
Ovo rekordno turističko ljeto donijelo je u grad velik broj turista, ali i nezapamćene gužve, zakrčene gradske ulice i trgove, što je sve, uz niz loših prometnih rješenja ne samo na Poluotoku, nego i izvan njega, stvaralo sliku kaosa i nereda.
Opći dojam, pa i revolt, da od turizma nema velike koristi, pogotovo na Poluotoku koji je postao i velika turistička spavaonica, ali i velika gostionica na otvorenom, posebice je prisutan kod onog, ipak većeg dijela stanovništva koji od turističkih prihoda ne živi. Jer, činjenica je da od ovakvog masovnog turizma i ubrzanog turističkog razvoja baš Poluotoka - što se nekako poklapa s uvođenjem niskotarifnih letova i gradnjom jedinstvene zadarske atrakcije, Morskih orgulja - javni i životni interesi domicilnog stanovništva padaju u drugi plan. Prevladavaju interesi profita koje turizam donosi. On je postao nekom žetva, a većini kletva.
Banalni primjer gradskog vlakića, koji i u najkritičnijim dijelovima dana vozi i koči normalno odvijanje prometa na ionako tijesnim gradskim prometnicama punima kritičnih točaka, nije vezan samo za Poluotok, ali je dokaz da je interes domicilnog stanovništva morao ustuknuti pred tom tzv. turističkom atrakcijom.
Gradska je vlast godinama podržavala razvoj turizma i ugostiteljstva na Poluotoku, a jedan od glavnih razloga te podrške bila je i zarada koja se slijeva u gradski proračun. Trgovi i ulice Poluotoka s lakoćom su se davali na korištenje na četiri, sedam ili 12 mjeseci. Dovoljno je bilo da zainteresirani, legalni ugostitelj zatraži gradski prostor ispred svog lokala, a svjedoci smo – i znatno dalje od njega. Zatim pokaže dozvolu za rad, nakon čega bi potpisao ugovor s gradskim Upravnim odjelom za gospodarenje gradskom imovinom. U pravilu bi u tom Upravnom odjelu, bez suvišnih zašto, prostor i dobio ako bi se ispoštovali prilično labavi kriteriji tipa neometanja prolaza pješaka.
Sezonski objekti
Zanimljivo, istom gradskom odjelu nije bilo važno je li riječ o sezonskom objektu ili onome koji radi cijelu godinu niti u koju vrstu ugostiteljskog objekta spada lokal kojem se javni prostor iznajmljuje, pa je time i sam grad sudjelovao u kršenju zakona, točnije Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata.
Zato je i bilo moguće da objekt brze prehrane, popularniji kao fast food, također može dobiti javnog prostora koliko zaželi makar po tom pravilniku nije predviđeno da ima ikakav prostor za vanjsko posluživanje. Mada definicija iz pravilnika da „objekt brze prehrane ne mora imati prostoriju za usluživanje ako se usluživanje vrši unutar ugostiteljskog objekta ili preko pulta gostu izvan objekta, radi konzumacije izvan ugostiteljskog objekta, tj. na drugom mjestu ili u hodu“ pripada beskrajnom nizu "bisera" hrvatskog zakonodavstva koji se mogu tumačiti na više načina.
Upravo je zato moguće da objekt brze prehrane skučen u 20-ak kvadrata zatvorenog prostora dobije od grada u najam dvjestotinjak kvadrata na jednom atraktivnom gradskom trgu, pri tom se izreklamira kao restoran s „ozbiljnom“ restoranskom kartom, a pritom i ne zatraži minimalne tehničke uvjete za terasu jer se uvjeti za terase dobivaju zasebno od objekta.
A ti minimalni tehnički uvjeti su ionako labavi i rastezljivi, objasnila nam je Vesna Colić, voditeljica Odjela za turizam i ugostiteljstvo Ureda državne uprave Zadarske županije. Voditeljica Colić kaže da ni danas ne postoji tvrdo zakonsko uporište i o terasama i štekatima se ne može naći ni slova u famoznom pravilniku.
Naputak inspektorata
Objasnila nam je da je još prije 15-ak godina iz tadašnjeg Državnog inspektorata došao naputak da se i vanjskim prostorima utvrđuju minimalni tehnički uvjeti (MTU) te da se pri tome prvenstveno vodi računa o prohodnosti puta za konobare, a ne recimo i o ovisnosti broja sanitarnih čvorova s brojem sjedećih mjesta, što je inače jedan od ključnih kriterija za utvrđivanje MTU-a u zatvorom dijelu ugostiteljskih objekata.
Zaključak se sam nameće: dojam o kaosu i neredu na javnim gradskim površinama generiran je ne samo zbog eventualnog samovoljnog ponašanja korisnika tih prostora, koje znaju i uzurpirati kad ih gradski komunalni redari ne drže na oku, već i zbog rupa u zakonima i pravilnicima, a ponajviše u samim službama Grada Zadra, gdje se naprosto nije znalo odgovorno raspolagati gradskim prostorom, bez obzira na česte kritike javnosti, građana i konzervatora.