Pjesma Morskih orgulja nije utihla, ulice su i dalje pune turista i domaćih ljudi, zaljubljeni parovi ljube se i drže za ruke, Zadar uopće nije promijenio izgled dan nakon što je na teniskoj egzibiciji u organizaciji Novaka Đokovića otkriveno novo žarište korona virusa. Antiklimaks koji je uslijedio na Adria Touru, odgoda finalnog meča kojem je nazočila krema hrvatskog društva, među inima i premijer Andrej Plenković, bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović... na prvi su pogled nešto na što Zadrani i njihovi gosti uopće ne obraćaju pažnju.
Ipak, to je samo vanjština, površni dio priče. Erik Pavin, vlasnik kultnog restorana Niko, u kojem su dvije večeri prije feštali Đoković, Ivanišević, Čilić, Ćorić i ostali sudionici Adria Toura, čovjek koji se "istrčao" izjavom da "ne vjeruje da je korona ozbiljna bolest", malo je korigirao priču:
- Zatvorili smo restoran i cijeli objekt, upravo sam izašao s testiranja na kojem sam bio s cijelom obitelji. Mislio sam da to duže traje, trajalo je čas posla, uzmu ti uzorak s jezika, iz nosa i to je to. U toku dana isto će obaviti i cijeli personal, svi koji su na bilo koji način mogli doći u opasni kontakt. Idemo u samoizolaciju, moramo biti ozbiljni, najvažniji su naši životi i životi naših najmilijih. Kad ćemo opet otvoriti objekt, što će biti sa sezonom sad je manje važno, za 14 dana ili 14 godina? Pogodilo nas je to što se dogodilo, sad kad su i Ćorić i još neki pozitivni, ovo je bilo neminovno. Istina je, družili smo se, bilo je lijepo, sad se opet ozbiljno moramo posvetiti ovom zajedničkom problemu. Svi smo na neki način bili u tome, od premijera do svake čistačice koja je bila u kontaktu sa zaraženima i potencijalno zaraženima. Nadam se da će i svi oni morati na testiranje, tako bi moralo biti.
Umjesto velike teniske fešte i pobjedničkog vatrometa u čast povratka sporta i života, uslijedio je novi šok otkrivanjem većeg boja zaraženih, no život nije stao, na ulicama doslovno nema nikog sa zaštitnim maskama, što bi, makar kao površna slika svjedočilo o tome da se strah vratio u Zadar i među Zadrane. Upravo suprotno, Obala Petra Krešimira IV prepuna je šetača koji grabe svaku zraku sunca pored Pozdrava Suncu, plato pred Crkvom Svetog Donata uobičajeno je pun za ovo doba godine. Naravno, ne u mjeri u kojoj je to normalno za početak ljeta, kad su kale doslovno zagušene prolaznicima, no klupe u Perivoju Vladimira Nazora u strogoj jezgri starog dijela grada nude klasičnu sliku prazničnog ljetnog dana. Posljednjeg dana spojenog i produženog prazničkog vikenda koji je u Zadar za Dan antifašističke borbe u spoju atraktivnog Adria Toura, namamio puno veći broj ljudi iz Zagreba i cijele Hrvatske, ali i mnogobrojne strance.
Na jednoj od gradskih plaža za komentar se spremno odazvalo četveročlano društvo iz Njemačke, iz okolice Mannheima koji su u Zadru u sklopu svojevrsnog "road toura" kombijem. Oni su samo od nekih koji su i dalje bezbrižni na Punti Bajlo, jednoj od gradskih plaža. Janine, Andrew, Banjamin i Matze, jedna djevojka, tri mladića, jedan kombi dvije gitare i jedna ležaljka korone se ne boje:
- Da se bojimo, ne bismo bili ovdje. Obožavamo Hrvatsku i ljude ovdje, jedva smo dočekali da se otvore granice i da dođemo. Tu smo već deset dana, ostat ćemo još, nadamo se, dugo. Planirali smo skočiti kratko i do Bosne, ali pitanje je što će biti s prelaskom granica sad kad je korona opet napala. Osobno, ja u tu koronu uopće ne vjerujem, ja sam jedan od onih skeptika.
Andrew Kleister je inače iz Kalifornije, iz malenog gradića pored Yosemite nacionalnog parka, porijeklom također Nijemac, istupio je kao glasnogovornik četvorke:
- Ne vjerujemo u sve te priče, sve u vezi te korone je fabricirano, poznajem puno ljudi u Češkoj, mnogi od njih su medicinari koji su također skeptični, a upućeni su u problematiku. I kod mene u SAD-u sve je fabricirano, sve je to neka velika "mućka", to je samo još jedna "gripa". Naravno da nećemo sad otići iz Hrvatske, ostajemo ovdje.
Nešto drugačije, ali ipak još uvijek opušteno razmišljaju i Karina i Igor, dvoje Kazahstanaca koji studiraju u Pragu u Češkoj:
- Tu smo s još jednom prijateljicom, predivno nam je i ne mislimo sada otići. Mi čak planiramo preko Italije natrag u Češku, no čini nam se da to sada neće biti moguće. Kod nas u Češkoj epidemiološka je situaciji slična kao i u Hrvatskoj, dijelom smo zato i došli ovamo. U Pragu ljudi još uvijek nose maske na javnim mjestima, u trgovinama i restoranima. Iznenadilo nas je da ovdje toga više nema.
Površni pogled na zadarsku idilu s početka ljeta ipak nudi i onu drugu sliku, sliku straha, opreza i povratka neizvjesnosti. Stariji sedamdesettrogodišnji gospodin, na Gradskom mostu predstavio se kao Mario, odbio se fotografirati, ali je sa skepsom i na nož dočekao povratak korone u grad:
- Svaka čast Đokoviću kao i svim našim dečkima, svaka čast sportu i tenisu. Nisu oni ništa krivi, ali nije mi jasno tko im je uopće dao dozvolu za organizaciju turnira. Zna' san da vrag nikad ne spava, ovo nam nije tribalo. Sad će nam opet "opičiti sankcije", a nismo se još ni navikli na normalni život. U sličnom je tonu i s velikom dozom opreza govorila i gospođa Marjuška, vlasnica apartmana kod koje je gore potpisani bio smješten tijekom trajanja turnira.
- Evo, čula sam se s nekim ljudima, poznanicima kojima sam u razgovoru natuknula da sam dobila goste koji su bili na turniru. Odmah sam kontaktirala nadležne i pitala moram li se i ja testirati. Slučajno poznajem dr. Medića koji je ovdje u Zadru glavni za koronu...Ne znam što da radim, nisam dobila nikakav konkretan odgovor. Ako vi morate u karantenu, moram li ja..?
Da, cijela je situacija zbunjujuća, kao i cijelo vrijeme za trajanja prvog udara virusa. Bilo da je riječ o nepopravljivim optimistima i zakletim skepticima kao što su spomenuti turisti iz Njemačke ili simpatični par iz Kazahstana/Češke, ili pak o vlasniku reastauranta Niko, o zabrinutom Mariju, na pitanje što nas sada čeka, odgovor će dati vrijeme...
U Zadru uglavnom nema nikakve panike, nema egzodusa turista. Ljudi su, čini se, pomalo oguglali po pitanju prijetnje koju korona donosi...