StoryEditorOCM
4 kantunaSIZIFOVSKI POSAO

Enio nakon guranja kocke do Tulovih greda: Ja simboliziram hrvatski narod, a kocka našu uzaludnu borbu. Konstantno negdje idemo, a stojimo na mjestu

Piše Iva Ivanac
26. ožujka 2021. - 16:08

Prema narodnoj predaji uz Tulove grede vežu su pojave mitskih bića. Legende govore da su se ondje izlijegali strašni zmajevi, ali i da su tamo živjele nevidljive, plahe i nježne velebitske vile. Posljednja od legendi spominje Crnu kraljicu za koju se vjeruje da donosi nesreću. Iako se o ovim pričama i mitovima puno govori, nitko ne može pouzdano reći da su ikada postojali, sve dok se u petak na Tulovim gredama nije pojavilo još jedno mitsko biće koje je, vjerujte nam, bilo itekako stvarno.

Prvi kralj Korinta i jedan od najmudrijih i najlukavijih ljudi u povijesti, Sizif, ukazao se podno Tulovih greda utjelovljen u liku i djelu Enia Meštrovića, široj javnosti poznatog kao Ričarda.

Sizif je ostao upamćen po tome što je uz brdo vječno gurao teški kamen koji bi mu se pri samom vrhu otkotrljao u podnožje, ali je manje poznato da je za života bio varalica i prevarant, koji je izmuljao, zeznuo i unesrećio brojne ljude i bogove. Zbog toga su ga bogovi i kaznili da do kraja života radi besciljan i beskoristan posao, gura kamen uzbrdo, odnosno da radi Sizifov posao.

Upravo je Enio, ne Ričard, odradio Sizifov posao podno Tulovih greda. Odjeven samo u antičkom stilu - bijelu togu i smeđe sandale - Enio je u 11 sati započeo gurati veliku crvenu kocku uz to mitsko brdo obilježavajući tako na simbolički način 50 godina od mitskog Hrvatskog proljeća.

image
Luka Gerlanc/Cropix

- Ja simboliziram narod hrvatski, a ova crvena kocka jedan od utega koji nosimo i našu uzaludnu borbu, baš kao što je to Sizif radio. Mi konstantno negdje idemo, a zapravo ne idemo nigdje. Samo stojimo na mjestu, osuđeni smo na apsurd i na nešto što nema smisla, kazao je uspuhani Enio negdje na pola puta do vrha Tulovih greda. Performans je baš na tom mjestu odlučio napraviti zato što su Tulove grede simbol obrane zadarskog zaleđa, a Velebit je k tome, ističe Enio, sveta planina.
No, nije ovo prvi put da Enio radi svakojake performanse, ali zasigurno je ovaj put drugačiji i posebniji jer je Sizifovim poslom obilježio 50 godina od Hrvatskog proljeća, kulturno- političkog pokreta koji je tražio prava Hrvatske u okviru Jugoslavije.

- Nakon pola stoljeća možemo reći da živimo u zemlji koju su naši stari sanjali i idemo sitnim, ali sigurnim koracima naprijed.
U 30 godina smo se uspjeli podijeliti i zamrziti međusobno i našu smo djecu uspjeli potjerati van države, a sve zbog našeg Boga jedinoga - zbog lake zarade i sitnih interesa!, poručuje Enio dodajući kako smo zbog sebičnosti i pohlepe sada tu gdje smo.

- Tko zna, možda naša djeca budu živjela naše snove onako kako smo mi to htjeli. Ali mi smo još daleko od toga. Ja se nekako uvijek nadam da će netko nakon ovog performansa naći neku poruku. Da će netko biti pametniji od nas i da će ovu našu djecu, kad mi branitelji umremo, izvesti na pravi put, kazao je Enio.

image
Luka Gerlanc/Cropix

Za 45. obljetnicu Hrvatskog proljeća, prošao je zadarskom Kalelargom kao Isus Krist, gol i bos, s krunom od trnja, noseći crveno-bijeli križ. Napravio je to kao zavjet da se Hrvati prestanu međusobno mrziti, jer je od Hrvatskog proljeća ta mržnja kulminirala, a s njom je i zgažena ideja o hrvatskoj državi.

Za 40. godišnjicu Enio je u Zadarskom kanalu, zajedno sa svojim psom Pietrom, plutao je kao Robinzon na splavi napravljenoj od kanti i trske. Kazao je tada da su Hrvati prepušteni sami sebi i Bogu i da su svoju državu u manje od 15 godina uspjeli potpuno pokrasti i obezvrijediti. Na splavi je ostao gotov dva sata i to na buri, solidarizirajući se tako sa svima u Hrvatskoj koji su u tom trenutku gladovali.

- Ovo su moja ulja na platnu, ovo su performansi koje radim za sve velike obljetnice ovog pokreta, istaknuo je Enio dodajući kako ovo nema veze s njegovom kandidaturom za gradonačelnika Zadra.

- Jednostavno se ove godine tako potrefilo, da je performans u predizborno vrijeme. Ovo nije kandidatura, ovo je nešto što se odavno kreira u mojoj glavi i ideja je takva da svako pet godina taj dan obilježimo na prikladni način. A kandidatura, ona je došla zato što sam osjetio energiju, istaknuo je Enio koji je ujedno i otkrio što će se dogoditi kada ogromnu kocku uspije dogurati do vrha Tulovih greda.

image
Luka Gerlanc/Cropix

- Kad ovo uspijem dogurati nigdje i kada mi se vrati nazad u podnožje, onda Ričard počinje puštati bradu i imat ćete ga jedno 40-50 dana, sve dok ne postane gradonačelnik.
Enio je i otkrio kako će, nakon što Ričard dobije izbore, građanima ponuditi referendum, neka odluče hoće li se brijati ili ne.

- Ne znam kakvog će me htjeti, normalnog i obrijanog ili onog čovika za kojeg će glasati, a to je Ričard, govori Enio objašnjavajući kako na nadolazeće lokalne izbore ide s imenom i prezimenom Enio Meštrović zato što Enio ima osobnu iskaznicu i OIB, a Ričard nema.

- On je u ovom trenutku jači od mene tako da ga moram pustiti da radi što želi, pojadao se Enio kojeg smo upitali i što Ričard misli o njegovim performansima za Hrvatsko proljeće.

- Briga njega za ovo, njemu je najvažnije da ima ist' i pit' i što ukrasti. Njega ovo ne zanima, ja sam budala za njega. U posljednje vrijeme imam toliko noćnih razgovora s njim u kojima mi govori da se ostavim ovih gluparija, tako da nismo u dobre, požalio nam se Enio koji ni u najluđim snovima nije sanjao da će postati toliko popularan.

- Ričard se prvi put pojavio u filmu 2011. godine. Tada smo htjeli napraviti transformaciju čovjeka koji je pronađen u zadarskom zaleđu kod ovaca, a koji je bio lijep, nasmijao se Enio šarlatanski dodajući kako je Ričard živ već deset godina.

image

 
Luka Gerlanc/Cropix

- Nisam se nadao niti zamišljao ikada da će Ričard biti ovako popularan. Kada smo započeli sa snimanjima htio sam samo da ekraniziramo narodna predanja te da jednog lika zabilježimo kroz povijest, a na kraju je ispalo da je Ričard ujedinio cijelu Dalmaciju. Izbrisao je antagonizme između gradova i jednako ga cijene i boduli i vlaji, ističe Enio dodajući kako se bar Ričardu u ovo ludo vrijeme svi zajedno možemo smijati.

Kao kandidat za gradonačelnika Enio ima puno protukandidata, ali njegov alter ego baš i nema.

- Ričard nema nikog sebi ravnog. Ja ću nji zgazit, ja sam čovik iz naroda, a ovaj bi se triba vratit u bolnicu di ga žene čekaju raširenih ruku. Ovaj drugi, oni profesor je pripametan čovik da bi ovako s glupim narodom vlada. Znači, triba neko iz naroda da ljudin dade ist i pit i da se zajebajemo svi dokle smo živi, a ne da nam neko objašnjava kakve mi probleme imamo, progovorio je nakratko Ričard iz Enia, jer kako je rekao, Ričard je jači.

Prvi je put Enio, pardon Ričard, izašao na izbore 2013. godine kada je svima obećao posao na kojem neće puno raditi, ali će zato novaca biti za sve. Na lokalnim izborima 2017. godine je na glavnom zadarskom trgu postavio šator i kao Vidoviti Milan političkim kandidatima, Sabini Glasovac i Branku Dukiću, gatao iz tarot karata i staklene kugle. Tijekom svog života Enio je napravio puno samostalnih performansa, ali i onih s članovima Kuda Bleke i konji.

image
Luka Gerlanc/Cropix

Jednom su čak, uoči izbora, članovi KUD-a zajedno s Eniom, obučeni u stranačke dresove dovezli stado ovaca, a brojni su iščekivali karneval samo kako bi vidjeli što će 'Bleke' napraviti. Međutim, ništa nije odjeknulo Dalmacijom kao Ričard, čovjek iz naroda koji svojim istinskim ponašanjem nasmijava mase.

Enia smo ostavili da gura crvenu kocku do Tulovih greda, ali baš kad je stigao do vrha, uteg se otkotrljao do dna, a s njim i hrvatski narod...

20. studeni 2024 14:52