U četvrtak 7. srpnja, na današnji dana prije dva mjeseca, u Zadru je u ranim jutarnjim satima preminuo Sean Brogan, 21-godišnji mladić iz Irske. Poginuo je u padu s bedema u Perivoju kraljice Jelene Madijevke.
Zašto je pao, kako je pao, kada je preminuo, je li bio pijan ili trijezan, ništa od toga zadarska javnost ne zna jer Županijsko državno odvjetništvo u Zadru ne želi da se to zna. Ne žele, konkretno, njegovi ključni ljudi, županijski državni odvjetnik Emilijo Kalabrić, te njegov zamjenik i glasnogovornik Denis Sokol. Isti dvojac je donio odluku da za Seanovu smrt nitko ne treba kazneno odgovarati „s obzirom na rezultate provedenih izvida i konkretnih vještačenja, koji rezultati nisu ukazivali na postojanje osnova sumnje na učin kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti”.
Epilog je to jednog ljetovanja dvadesetogodišnjeg Irca u Zadru. Došao je u naš grad, htio se provesti i poginuo je. To je sve što javnost treba znati. Sva druga pitanja su nepotrebna, kao i odgovori, a službeni stav ŽDO-a sugerira da je riječ o nesretnom slučaju za koji je kriv sam mladić jer je bio pijan.
Kako znamo da je bio pijan?
Iz najmanje dva (ne)službena izvora. Prvi je sam Kalabrić. U telefonskom razgovoru u subotu 27. kolovoza rekao nam je da je mladić imao oko 2,5 promila, ali kako nije bio potpuno siguran, jer osobno nije vodio slučaj, tražio je da mu pošaljemo pitanja. Pitanja smo poslali, ali Sokol nam nije htio odgovoriti.
Drugi izvor je sam gradonačelnik Branko Dukić. U intervjuu za Zadarski.hr Dukić je rekao da jer mladić „po mojim saznanjima imao dosta promila”. Koliko, „ne znam točno. Rekli su mi oko tri. Pritom je izgleda još prešao neku prepreku prije samog otvora. Dakle, ni ona nije bila dovoljna da se spriječi nesreća”.
Kako to zna? „Dobio sam informacije, nisam bio na očevidu, prenosim ono što sam doznao kroz brojne razgovore na tu temu. Osobno nisam ni u jednom trenutku tražio informacije, službeno ili neslužbeno, i čekao sam završetak svih službenih istraga” kazao je gradonačelnik.
Kako je Dukić mogao dobiti informaciju o rezultatima istrage i obdukcije koju je naložilo ŽDO? Je li informacija o detaljima smrti možda procurila iz policije?
„Policija nema saznanja o rezultatima obdukcije koju je zatražio ŽDO” kratko su nam odgovorili iz PU zadarske.
Je li možda procurilo iz zadarske Opće bolnice? Dukić je, naime, ipak liječnik...
„Zadarska bolnica nije bila uključena u obdukciju tijela pokojnika. Obdukcija je obavljena u Šibeniku od strane sudskog patologa, a rezultati su izravno poslani ŽDO-u. Naša bolnica radi obdukcije samo u slučajevima smrti bolničkih pacijenata” objasnio nam je dr. Edi Karuc, zamjenik ravnatelja OB Zadar.
Tako smo potvrdili ono što smo otprije znali, da su rezultati toksikoloških nalaza za mladog Irca bili poznati samo ŽDO-u. Kako su onda dospjeli do gradonačelnika i nekih drugi zaposlenika gradske uprave koji su nam to slučajno otkrili gotovo tri tjedna prije službenog očitovanja ŽDO-a o obustavi postupka?
Je li pogrešno pretpostaviti da su podatak o stanju alkoholiziranosti mladića mogli dobiti samo od izvora u ŽDO? Tko u ŽDO-u ima pristup takvim informacijama? Jesu li te iste osobe u ŽDO-u odgovorne za curenje informacija do političara?
Podsjetimo, samo dan prije službene objave ŽDO-a o obustavi postupka, prekinuti su pregovori između Nasada i Rive Liburna oko sanacije štete napravljene toj komunalnoj tvrtki. Pregovori su trajali, slučajno ili ne, točno do završetka službene istrage, kada je ŽDO zaključio da za pad s bedema neće nikoga kazneno progoniti: ni Grad Zadar, kao vlasnike bedema i Perivoja, ni Rivu Liburna, kao vlasnika Ledane.
Na isti način na koji je dospjela do gradonačelnika i nekih drugih političara u gradskoj upravi, informacija o rezultatima istrage mogla je prije službene objave doći i do vlasnika Ledane. Ti ljudi se godinama poznaju i održavaju veze kroz raznorazne poslovne i stranačke kanale. Sve do službene objave istrage, i Grad Zadar i Riva Liburna, bili su među potencijalnim adresama odgovornih za smrt mladog Irca. Zaokret se događa unutar 24 sata, kada politika pokušava omekšati pristup medija o aferi Ledana, kada se prekidaju pregovor s Rivom Liburna, a ŽDO službeno obznanjuje da nitko nije kriv.
Teško je povjerovati u takvu slučajnost. Nakon što su doznali da neće biti izloženi kaznenom progonu, da ni on ni netko drugi iz njegove gradske uprave neće osobno odgovarati za propuste što četiri godine nisu osigurali kritično mjesto na bedemima od novog pada, gradonačelnik izlazi u javnost kako bi koliko-toliko sanirao štetu, a Riva Liburna mijenja taktiku i pregovore gura prema sudskom postupku.
Zašto bi tako nešto napravio ŽDO? Moguće je nekoliko razloga. Ali prije tog što-bi-bilo-kad-bi-bilo razmatranja, pokušali smo još jednom dobiti odgovore na pitanja od javnog interesa. U srijedu 31. kolovoza ista pitanja na koja nam je Sokol odbio odgovoriti, proslijedili smo uredu Zlate Hrvoj-Šipek, glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske.
Uz pitanja smo poslali i link na članak PUCA IM PRSLUK Može li u blatu oko Ledane, gdje je isprika slabost, a bešćutnost vrlina, u tom jadu vrijednom svakog prezira, ŽDO glumiti moralnu vertikalu?
Dok smo čekali odgovor, objavili smo intervju s gradonačelnikom Dukićem. U njemu on priznaje da raspolaže s nekim informacijama o smrti mladog Irca koje očito ima samo ŽDO. Zato u ponedjeljak 5. rujna, glasnogovornici DORH-a Martini Mihordin, šaljemo novu poruku. Tražimo odgovore na prethodna pitanja i dostavljamo link s intervjuom gradonačelnika Dukića kako bi ukazali da političari raspolažu povlaštenim informacijama iz ŽDO koje, istovremeno, ŽDO ne želi dati javnosti. Upitali smo glasnogovornicu Mihordin hoće li zbog curenja informacija DORH možda provesti nadzor nad zadarskim Županijskim državnim odvjetništvom?
Pitanja smo poslali u ponedjeljak ujutro, a odgovor smo dobili samo nekoliko sati kasnije:
„Državno odvjetništvo Republike Hrvatske proslijedilo je Vaš upit nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru. S poštovanjem, Martina Mihordin, Glasnogovornica Državnog odvjetništva Republike Hrvatske”.
DORH, dakle, nije tražio odgovore od zadarskog ŽDO-a, nego je naša pitanja, nakon ponovljenog upita, po treći put proslijedio onima koji nam odgovore ne žele dati! Zgodna je to ilustracija rada DORH-a. Istinski teatar apsurda. Seks između ludog i zbunjenoga, a mi čekamo Godota. Odgovore na uzaludna pitanja. Koliko ima smisla očekivati odgovor od onih koji su nam dva puta odbili odgovoriti? Pitanje je za Zlatu Horvat-Šipek. Ako ih dobijemo, rado ćemo ih objaviti.
Ovakvim institucionalnim muljanjem, izbjegavanjem odgovora na pitanja od javnog interesa, ŽDO postaje ključan instrument u operaciji kontrole štete, prije svega prema lokalnoj politici (čitaj HDZ-u) i njima bliskim poslovnim partnerima (Riva Liburna). Netransparentno ponašanje ŽDO samo pojačava sumnje da je njegova uloga od početka bila da cijelu stvar razvodne i zataškaju – Sokol je čak odbio reći i približno vrijeme smrti - a sada se u tome dobili i podršku glavne državne tužiteljice. Dovoljno je samo usporediti kako je ŽDO komunicirao nedavnu likvidaciju na Pagu, a kako ovu navodno ”slučajnu” smrt u parku. Mafijaško ubojstvo nije involviralo nikoga iz lokalne sfere utjecaja pa su na raspolaganju medijima bili i službeno i neslužbeno. Smrt mladića u perivoju izravno je uključivala odgovornost lokalne političke vrhuške i nekoliko moćnika s jakim stranačkim vezama, a komunikacije s medijima o samom događaju nije ni bilo.
Zašto bi ŽDO uopće radio tako nešto?
Zato što može, a nitko mu zbog toga ništa ne može. Nitko osim politike koje se u ŽDO-u očito najviše boje. Jer im može utjecati na karijere, ovisno rade li ono što trebaju ili ono što se od njih očekuje. U Zadru je to odavno nepisana norma. Dovoljno je sjetiti se slučaja ”krađe” lokalnih izbora 1997. i uloge tadašnjeg državnog odvjetnika. Stoga i ne čude ocjene da je "rasplet" afere Ledana samo dio "deala" postignutog u uskoj suradnji s ovdašnjom politikom.
Naše insajderske informacije pak govore da se u vodstvu zadarskog ŽDO-a već neko vrijeme kuhaju promjene. Emilijo Kalabrić, koji je prije dvije godine iz Šibenika došao umjesto Gorana Troskota, navodno se sprema na odlazak u Zagreb, na jedno od mjesta zamjenika glavne državne tužiteljice Zlate Hrvoj-Šipek. Njega bi u Zadru trebao naslijediti njegov zamjenik, Denis Sokol, iako on Zagrebu nije bio prvi izbor. Kalabrićevo mjesto je, kako doznajemo, najprije ponuđeno nekim drugim osobama u zadarskom odvjetništvu. One su se, međutim, zahvalile na ponudi, pa je Sokol ostao kao najizgledniji kandidat. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se stvari tako i odviti, odnosno hoće li Sokol proći sigurnosnu provjeru koju obvezno moraju proći svi kandidati za mjesto županijskog državnog odvjetnika. Ako se i ona ne prilagodi ”najboljem kandidatu”...
Do tada, afera Ledana, iako ni izbliza nije završena, rezultirala je nekim (pozitivnim) učincima na stanje zadarskog javnog prostora. Ledana, kao prvo, nikad više neće biti noćni klub, a šanse da kao kafić ostane u Perivoju su minimalne. Povjerenje između Nasada i Grada Zadra s jedne strane te Rive Liburna s druge, duboko je i trajno narušeno. Samo bi političke samoubojice mogle inzistirati na njihovoj daljnjoj poslovnoj suradnji. Ne zaboravimo, suvlasnici Ledane od prvog su dana, punih 11 godina, beskrupulozno varali i potkradali gradsku tvrtku, Grad Zadar i građane Zadra, kako tvrdi zadarska policija. Zbog toga treba očekivati njihovu grčevitu i dugotrajnu borbu u eventualnom sudskom postupku, uključujući i igranje na kartu žrtve, a sve kako bi sačuvali svoju ”zlatnu koku”, ugovor za poslovni prostor do 2026. godine.
Drugi pozitivni efekt afere Ledana je gradonačelnikova najava revizije korištenja svih javnih površina i uvođenje oštrih kazni za sve koji se ne budu pridržavali ugovorenih uvjeta. Kako će to ići, kojim to alatima i mjerama Grad namjerava postići, vidjet ćemo, ali nikada prije gradska uprava nije pokazala više volje za zaokretom, za korjenitom promjenom postojećeg stanja koje je postalo neodrživo.
Treća korisna posljedica afere Ledana je odluka gradonačelnika da kafići na Poluotoku neće više moći raditi do 3 sata iza ponoći, i tako se pretvarati u noćne klubove. Ako se to uspije provesti u djelo, stanovnicima Poluotoku bi se koliko-toliko mogao vratiti noćni mir tijekom turističke sezone.
Četvrto, afera Ledana je potvrdila da u Zadru nema državne i lokalne institucije kojoj građani mogu pokloniti bezrezervno povjerenje, bez obzira koliko to željeli. Ledana je godinama svjesno muljala s javnim površinama i površinom poslovnog prostora, na takvim kriminalnim premisama stjecala je nezamislive prihode i dobit, gotovo svi u sustavu nadzora su to znali ili su na to bili u više navrata upozoreni, ali ništa nisu poduzeli da to zaustave ili promijene.
Afera Ledana može se gledati i kao mali doprinos medija u uvođenju reda u gradsku politiku prema javnim površinama. Zapravo, kao mala "lekcija" kako politička korupcija utječe na stanje u prostoru. Iz napukline noćnog kluba iscurilo je puno stvari, dobrih i loših, vidjet ćemo što će odgovorni za upravljanje gradom od toga napraviti. Najgora opcija je da sve brzo padne u zaborav, da najave i obećanja koja zadnjih dana slušamo od gradonačelnika i gradskih službi, ostanu tek dio scenarija kriznog komuniciranja za izlazak iz neugodne afere. A kad se afera zaboravi, sve se vrati na isto, kao i do sada, uključujući i Ledanu u perivoju. Posljedice takvog raspleta afere Ledana lako bi mogle dolepršati HDZ-u do idućih lokalnih izbora, na krilima ”crnog labuda”.