Što će rat u Ukrajini promijeniti na energetskoj mapi svijeta, kako će ruska invazija utjecati na cijene fosilnih goriva, hoće li se Europa i Hrvatska naći u energetskom deficitu te čekaju li nas novi val inflacije, recesija i dugogodišnja gospodarska kriza, razgovaramo s dr. sc. Igorom Dekanićem (71), umirovljenim redovitim profesorom na Rudarsko-naftno-geološkom fakultetu u Zagrebu, stručnjakom za naftno i plinsko gospodarstvo, bivšim savjetnikom predsjednika Stjepana Mesića i autorom niza cijenjenih knjiga o energetici, energetskoj ekonomici i geopolitici. Upravo priprema novu knjigu, ”Energija i opstanak civilizacije”, koja bi uskoro trebala biti objavljena u izdanju Golden marketinga - Tehnička knjiga.
Jeste li vjerovali da će Putin napasti Ukrajinu? Što vam je prvo prošlo kroz glavu kad ste čuli za početak agresije?
- Nisam vjerovao da će se masovni neselektivni oružani napad na susjednu zemlju ovakvih razmjera dogoditi u trećem desetljeću 21. stoljeća. Prva misao bila mi je o nedostatku političkog razuma u tom činu, zatim pitanje koliko će to utjecati na povratak u recesiju iz koje se svijet tek počeo izvlačiti poslije pandemije COVID-a 19 te naposljetku pitanje kakvi će biti poremećaji na energetskim tržištima.
Ima li ruska agresija na Ukrajinu svoju ”energetsku agendu” ili je riječ o geopolitičkoj zaštiti sfera utjecaja i vraćanje svijeta na postavke iz vremena hladnog rata?
- Mislim da je izvorište ruske agresije u geopolitičkoj sferi, prije svega u svojevrsnom povratku na hladnoratovske navike o sferama utjecaja, ali bez posebne ”energetske agende“. Energetski odnosi ne spadaju ni među uzroke ni povode tog napada, premda su se prijeporima u trgovanju prirodnim plinom koristili i Ukrajina i Rusija. Energetika čini važan dio ekonomskog spektra posljedica koji će utjecati na tijek događaja, na rasplet krize i kasnije posljedice u preoblikovanju gospodarske i geopolitičke strukture svijeta te osobito Europe.
Amerika, tvrde analitičari, opet vodi rat na europskom tlu protiv Rusije, Europa bi opet mogla platiti najveću cijenu (gospodarski, materijalno, politički...), a Amerika bi se opet mogla izvući s najmanje gubitaka i najviše dugoročnog benefita, pogotovo u pogledu izvoza energenata. Je li Europa žrtva američkog utjecaja i koju će (energetsku) cijenu za to platiti? Koliku će cijenu platiti Ukrajina?
- Treba biti svjestan činjenice da je Europa još u Prvom i osobito u Drugom svjetskom ratu izgubila primat u globalnoj geopolitici. Stjecajem okolnosti, tijekom hladnog rata i njegove finalne faze, Europa i Europska zajednica, današnja Europska unija postala je ”globalnim otokom“ demokracije, prosperiteta i udobnog života. No, to se ipak odvijalo pod geopolitičkom i ekonomskom ”dirigentskom palicom“ SAD-a, i to je činjenica. Pobjedom Amerike i Zapada u hladnom ratu 1989./1991., raspadom SSSR-a i socijalizma, došlo je do velikog ekonomskog i tehnološkog prosperiteta Europe, uz pozadinsku dominaciju svojevrsnoga globalnog sustava „Pax Americana“. U sadašnjim prilikama promjene nekadašnje bipolarne geopolitike u budući svijet, koji će vjerojatno imati više razvojnih, gospodarskih i političkih centara moći, mijenja se i ključna geopolitička podloga za budućnost. Sjedinjene Američke Države po svoj prilici započinju novo nadmetanje za globalnu dominaciju s rastućom Kinom. Europa će se morati izvući iz nasljeđa hladnog rata, to će je koštati skupe energetske tranzicije, ali pri tome ona će imati globalnu priliku korištenja svoje gospodarske dinamike i političke razumnosti. Rusija će morati redefinirati vlastitu ulogu na osnovi resursa i prostora, a ne na bazi hladnoratovskog nasljeđa i agresivnosti prema susjedima. Ukrajina će platiti cijenu ove agresije, ali kroz sadašnji otpor ima priliku profilirati svoju buduću nacionalnu i geopolitičku budućnost.
Hoće li ovaj rat i novo vrijeme nesigurnosti pred nama dovesti do povećanja globalne proizvodnje i potrošnje fosilnih goriva?
- U prvo vrijeme prijetnja nesigurnošću opskrbe vrlo vjerojatno će dovesti do povećanja potražnje za tradicionalnim, tehnološki uvedenim i jeftinijim izvorima energije, a to znači povećanje potražnje i proizvodnje fosilnih izvora. No, na dulji rok povećano korištenje fosilnih izvora povećat će nužnost ubrzavanja globalne tranzicije u pravcu održivije energetike i obnovljivih izvora te energetskih sustava zasnovanih na racionalnijem korištenju i dugoročno razumnijoj upotrebi svih prirodnih izvora, posebno izvora energije.
Što očekujete od sankcija uvedenih prema Rusiji? Kako će to utjecati na dostupnost energenata na svjetskom tržištu? Kako će u tome proći zemlje s dugogodišnjim ugovorima, a kako zemlje koje energente moraju nabavljati na spot tržištu?
- Sankcije su, s obzirom na ruski izvoz energije te uvoz u dijelu donositelja sankcija (Europa), bile usmjerene prije svega na bankarski sektor i financijsku sferu gospodarstva. Kako sada izgleda, opskrba energijom će i dalje teći manje ili više normalno. Zemlje i tvrtke s dugoročnim ugovorima će bolje proći u prvo vrijeme, dok će opskrbljivači sa spot tržišta sada, u razdoblju tržišnih oscilacija i skokova cijena, platiti više cijene. Kako se cijene energenata s približavanjem svršetka rata budu smirivale, kupci na spot tržištu prolazit će bolje. Tako je bilo u ranijim energetskim krizama, a sličan scenarij je izvjestan i sada. Ekonomske sankcije po svojoj prirodi djeluju na dulji rok. U tome sankcije u financijskom sektoru mogu imati dalekosežne posljedice na dugoročne gospodarske izglede zemalja koje su pod sankcijama. U svakom slučaju, sve ove promjene, kojim god tijekom vremena i intenzitetom djelovale, lakše će prebroditi zemlje i tvrtke koje će se svojom inovativnošću i poduzetnošću brže prilagođavati promjenama.
Plinovod Sjeverni tok 2, koji još nije pušten u pogon, bio je po nekima uvertira u rat. Amerika je više puta pokušavala zaustaviti njegovu gradnju tvrdeći da Europa tako povećava svoju ovisnost o ruskom plinu, a zapravo je htjela eliminirati konkurenciju za uvoz svojih energenata u Europu...
- Sjeverni tok 2 zamišljen je kao zajednički projekt europskih i ruskih energetskih kompanija sa svrhom udvostručenja sadašnjeg maksimalnog kapaciteta plinovoda Sjeverni tok 1 od 55 milijardi prostornih metara plina godišnje, za izvoz ruskog plina preko Baltika u Njemačku radi opskrbe europskog tržišta. Prikrivena energetsko geopolitička svrha projekta je umanjivanje značaja transportnih pravaca kroz Ukrajinu te time i oduzimanje Ukrajini potencijalne moći da u svakom trenutku može ugroziti pravac glavne opskrbe ruskim plinom europskog tržišta, što se događalo tijekom ranijih tzv. plinskih kriza u Europi 2006. i 2009. godini. SAD je od početka izražavao primjedbe projektu Sjeverni tok 2, slično kao što se nekad američki predsjednik Ronald Reagan suprotstavljao izgradnji plinovoda Družba kroz Ukrajinu. Prema tome, projekt Sjeverni tok 2 je u prvom redu projekt od gospodarskog značaja i za Rusiju i za Europu, ali i s prikrivenim geopolitičkim značenjem. U ovom ratu Sjeverni tok 2 koristi se prvenstveno kao sredstvo političkog pritiska jedne i druge strane, ali i kao sredstvo za postizanje ustupaka druge strane.
Kad bi rat sutra stao, izvjesno je da su Europa i svijet ušli u novu političku i gospodarsku krizu, koja bi mogla potrajati (najmanje) sve dok Putin bude u Kremlju. Kako će to dugoročno utjecati na cijene fosilnih goriva na globalnom tržištu? Odnosno kako su naftne i plinske burze reagirale na početka rata?
- Ako bi rat brzo prestao, ostale bi gospodarske posljedice od razaranja u Ukrajini, poskupljenja energije na europskoj strani, ali i ratni troškovi i teret sankcija na ruskoj strani. U duljoj perspektivi poskupljenje energije utjecalo bi na povećanje prihoda izvoznika fosilnih primarnih izvora energije - OPEC, Rusija, ali i SAD u posljednjih nekoliko godina, smanjivanje konkurentske sposobnosti uvoznika energije - Europe, Kine, Japana i Južne Koreje - te na povećanje ili smanjivanje njihove konkurentske sposobnosti na globalnom tržištu. Istodobno, skupa fosilna energija ubrzala bi i olakšala energetsku tranziciju za koju se najviše zalaže Europa, odnosno Europska unija, dok izvoznici fosilne energije taktiziraju s odlučnim mjerama za njezinu brzu provedbu.
Možete li procijeniti utjecaj rata u Ukrajini na energetsku budućnost Europe i Hrvatske? Hrvatska je preko PPD i Gazproma još 2017. sklopila ugovor na deset godina o dostavi milijardu kubika plina godišnje. Mogu li EU sankcije prema Rusiji taj ugovor staviti izvan snage?
- Ovaj rat će u stanovitoj mjeri promijeniti energetske budućnost Europe i Hrvatske. Europa se uzda u svoju strategiju energetske tranzicije kao sredstvo za osiguranje energetske budućnosti. Stjecajem okolnosti, Hrvatska ima i dobru energetsku infrastrukturu, opskrbu iz plinovoda i LNG terminala, kao i povoljne omjere dugoročnih ugovora i spot tržišta. Teško se može govoriti o sigurnosti ostvarivanja pojedinih ugovora, ali dosadašnja iskustva govore kako su se energetski ugovori izvršavali i tijekom sukoba. Stoga Hrvatska ima povoljne uvjete i okolnosti za održavanje i unapređivanje vlastite energetske sigurnosti kao pretpostavke za održavanje rasta i izlazak iz recesije izazvane epidemijom COVID-19.
Odakle Hrvatska nabavlja plin i koliki je u tome udio ruskog plina?
- Hrvatska nabavlja većinu plina iz plinovoda, kako iz Rusije, tako i iz ostalih europskih zemalja, a što je opet uglavnom ruski plin. Uz to, mi imamo i LNG terminal s kapacitetom koji bi mogao zadovoljiti veći dio godišnjih potreba Hrvatske za plinom. Zato Hrvatska može biti mirna što se tiče sigurnosti opskrbe, ali cijena će ovisiti o svim utjecajima najnovijeg rata, što znači više cijene.
Očekujete li ubrzani rast cijena energenata, pogotovo plina u Europi, odnosno Hrvatskoj?
- Cijene energenata svakako će porasti, usporedno s ratnim zbivanjima dokle god borbe budu trajale i rastom kompleksne energetske infrastrukture, što je potrebno za bržu tranziciju u pravcu obnovljivih izvora energije. Ovo vrijedi podjednako za Europu i za Hrvatsku. Pri tome ne treba zaboraviti kako u tržišnim okolnostima skuplja energija iz fosilnih izvora omogućuje bolje izglede za energetsku tranziciju u pravcu održive energetike i obnovljivih izvora i obratno.
Kako Europa i Hrvatska mogu nadoknaditi sadašnjih 46 posto ruskog plina ako dođe do prekida opskrbe? Alžir je najavio povećanje proizvodnje, no vidite li u tome šansu Amerike?
- U kratkom roku nikako ili vrlo teško. No, ni Rusija ne bi mogla brzo nadomjestiti prihod od izvoza plina nekim drugim izvozom ili tržištima za plin. Stoga je ovih dana Gazprom učestalo javljao kako neće prekinuti transport plina, nego ga čak prema potrebi i povećati. Na srednji rok Europa može potražiti nove izvoznike poput Alžira ili SAD-a, Katara, Malezije ili Australije za plin u ukapljenom obliku (LNG). No, za to bi trebalo izgraditi nove prihvatne terminale za LNG, što je Njemačka i najavila, a ti projekti nisu ni jeftini niti mogu biti gotovi u roku kraćem od oko 4 do 5 godina. To jest prilika za američke izvoznike ukapljenog prirodnog plina, ali i oni bi trebali uložiti u otpremne terminale za ukapljivanje plina, a europske zemlje u prihvatne terminale za uplinjavanje. Na dulji rok, Europa i Hrvatska u njezinu okviru mogu ubrzati energetsku tranziciju u pravcu većeg korištenja obnovljivih izvora energije, novih tehnologija i novih energetskih sustava. Međutim, ta tranzicija nije jednostavna ni jeftina. Primjerice, prema broju automobilskih vozila u Europi i sadašnjim subvencijama za uvođenje električnog i hibridnog prijevoza, za prvih 10 posto tržišnog udjela električnog prijevoza trebalo bi uložiti između 300 i 350 milijarda eura samo u subvencioniranje nabave električnih vozila, ne računajući ostale troškove. Drugi primjer: prema Strategiji energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050., koju je Hrvatska usvojila početkom 2020., za umjerenu tranziciju trebalo bi uložiti oko 50 milijarda eura novih ulaganja u idućih 30 godina, a za ubrzanu tranziciju čak 61 milijardu eura do 2050. godine. Prema tome, Europa može nadoknaditi ruski plin, ali ne brzo niti jeftino. Treba izvršiti energetsku tranziciju, što znači aktivirati nove obnovljive izvore, izgraditi nove energetske sustave te razviti posebne sustave za proizvodnju, održavanje i recikliranje tih sustava.
Kad su energenti u pitanju, SAD-u ne smetaju diktature s Bliskog istoka. Ovih dana nagovaraju Katar da Europi nadoknadi gubitak ruskog plina, no njihova proizvodnja je unaprijed otkupljena. Čijim će se plinom puniti LNG terminal na Krku i po kojim cijenama?
- SAD je na posjedovanju, aktiviranju i korištenju velikih količina vlastite energije dobio Drugi svjetski rat, hladni rat te postao prva ekonomska i politička sila svijeta. Pri tome su izgradili trajno političko savezništvo s velikim proizvođačima energije, ne gledajući na „detalje“ njihova političkog uređenja ili prakse, ako bi oni igrali ulogu potpornih stupova za američku geopolitičku strategiju i pobjedu u hladnom ratu. To pokazuje kako zemlje u energetici prakticiraju izrazito realpolitički pristup. Hrvatska je izgradila transportnu plinsku mrežu, kao i prihvatni LNG terminal kojim operiraju tvrtke u državnom vlasništvu. Kapaciteti plinovoda i LNG terminala zajedno znatno nadmašuju hrvatske godišnje potrebe, čak i sad kad je domaća proizvodnja plina spala na manje od petine godišnjih potreba. Svejedno je čijim će se plinom puniti LNG terminal na Krku, isto kao što je svejedno čije materijale ili pomoćna sredstva kupuju hrvatski maslinari, vinogradari, poljoprivrednici ili čijim namještajem, posuđem i priborom za jelo hrvatski hotelijeri i vlasnici apartmana pune sobe koje iznajmljuju u turističkoj sezoni. Bitno je da Hrvatska ima dovoljno kapaciteta za prihvat plina iz različitih pravaca i da je operiranje te ključne energetske infrastrukture u domaćim rukama, odnosno vlasništvu.
U kojoj mjeri Rusija ovisi o izvozu plina u EU, a koliko taj eventualni gubitak može nadoknaditi izvozom u Kinu ili druge njima sklone zemlje?
- Rusija izvozi velik dio svoje nafte i plina u Europske zemlje. Nešto preko polovica ruske nafte i naftnih derivata, koje Rusija izvozi, završava na europskom tržištu. Oko 80 posto ruskog izvoza prirodnog plina ide prema europskim tržištima. Eventualni gubitak dijela ovog tržišta Rusija može nadoknaditi porastom izvoza u Kinu. Međutim, promjene izvoza s jedna strane svijeta na drugu ne mogu se izvesti brzo niti bez ulaganja u transportnu i logističku infrastrukturu. Sve je to moguće jer Kini pa i Indiji trebat će nova energija iz uvoza. Obje zemlje su brzo rastuća gospodarstva koja će trebati mnogo energije za budući rast. No, na dulji rok, Kina bi za Rusiju mogla postati i nezgodan energetsko-geopolitički partner, s obzirom na međusobne odnose i sukobe još sa SSSR-om, vlastitu prenaseljenost te demografske slabosti Rusije u istočnom Sibiru. Sve to treba promatrati u perspektivi daljnjeg rasta i jačanja Kine te stagnacije i očekivanog slabljenja Rusije, osobito ako se rat u Ukrajini produlji i negativne posljedice sankcija na gospodarsku pa i političku moć Rusije.
Što građani Hrvatske mogu očekivati idućih tjedana i mjeseci: hoće li doći do novog poskupljenja energenata i novog vala inflacije? Hoće li hrvatsko gospodarstvo biti ugroženo?
- Vjerojatno hoće, a ako to poskupljenje bude previsoko, vjerojatno će Vlada ponovno intervenirati. Među šire posljedice ovog rata vjerojatno se može ubrojiti i novi zamah inflacije. No, uzimajući u obzir staru energetsku uzrečicu kako je najskuplja energija ona koje nema, sigurno funkcioniranje hrvatskoga gospodarstva neće biti ugroženo. Poslovanje će biti izazovno, ali sigurno što se tiče opskrbe energijom.
Što bi trebalo pod hitno poduzeti da Hrvatska sačuva gospodarsku proizvodnju i pripremi se za nadolazeće udare poskupljenja energenata?
- Hrvatska bi trebala podupirati domaće energetske tvrtke, one u privatnom ili u javnom vlasništvu. Uz to, Hrvatska bi trebala podupirati osobito one koje su u teškoćama, i to institucionalnom potporom te omogućavanjem restrukturiranja i promjene njihove poslovne strategije. Distribuciju i opskrbu plinom trebalo bi koncentrirati i racionalizirati te utemeljiti na načelima kapitala i poslovnog razvoja, a ne kao dijelove komunalnih djelatnosti. Granice izdržljivosti našega gospodarstva prema rastu cijena energenata nisu male, s obzirom na iskustvo tranzicije i nestanka većeg dijela industrije, duge recesije od 2009. do 2015. kao i relativno snažan oporavak u 2021. godini. Sve to utječe na porast otpornosti koja može biti usporediva s onim europskim zemljama koje uvoze oko polovicu ukupne potrebne energije te 4/5 ugljikovodika.
Treba li Hrvatska sa Slovenijom sudjelovati u proširenju NE Krško?
- Vjerojatno da, ali najmanje što bi bilo nužno učiniti je ozbiljan pristup pregovorima i potpora tvrtki nositelju. To obuhvaća formuliranje polazne strategije za pregovore na temelju Nacionalne razvojne strategije RH do 2030., Strategije energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu, ostale važeće strateške dokumente kao i najnoviju financijsku situaciju povezanu s ratom u Ukrajini i poskupljenjem energenata. Ova pregovaračka strategija uključivala bi ciljeve, etapne zadatke i granice odstupanja iz pregovora te potporu odabranoj tvrtki nositelju projekta, postojećoj ili novoosnovanoj, u svim fazama pregovora.
Nedavno su s Instituta Ruđera Bošković izvijestili o velikom napretku u izgradnji fuzijskog reaktora. Može li fuzijska energija prekinuti geopolitičke ratove za izvore - i zalihe - fosilnih goriva?
- Kad bi energija iz fuzijskih reaktora postala tehnički i komercijalno iskoristiva, mogao bi se dogoditi scenarij sugeriran vašim pitanjem. Međutim, o iskorištavanju nuklearne energije iz fuzijskih reaktora govori se desetljećima, a i danas znanstvenici predviđaju da bi se to moglo dogoditi tek za tri do četiri desetljeća. Prema tome, realno iskorištavanje energije iz fuzije stvar je daleke budućnosti…