Dr. Ivica Žuvela: Politika je ginekolozima na mjestu gradonačelnika Zadra otvarala sva vrata, a nada mnom je provodila represiju. Zato ću biti župan!

Pet godina za redom portal Najdoktor proglašavao ga je jednim od najboljih ginekologa u Zadarskoj županiji, njegovu ordinaciju godišnje posjeti pet tisuća žena od kojih je barem 1500 Zadranki. Dok je studirao medicinu u Splitu radio je raznorazne manualne poslove, a kad je upisao specijalizaciju financirao se konobarenjem i radom na platformi. Rođen je prije 52 godine u Zadru, oženjen je i otac dvoje djece. Po djedu je iz Vela luke na Korčuli. Otac, Damir Žuvela, u Zadru je rođen 1940. godine, a 1958. osnovao je prvi zadarski band „Siluete”. Baka po ocu, Oliva Puntel, bila je Talijanka, a majka, Marija Penović, rođena je Imoćanka. Zbog posla roditelja kao dijete je četiri godine živo u francuskom Lyonu. Govori francuski, engleski i talijanski, svira klavir, saksofon i klarinet. U slobodno vrijeme najradije pjeva kao bas u jednoj od pet(!) muških klapa: u matičnoj „Diadora” iz Zadra, ili Asseriji iz Benkovca, ili u „Težacima” iz Paljuva, ili „Contradi” iz Nina, dok preko ljeta najradije nastupa u „Fumadi” iz Sv. Filipa i Jakova. Zbog svog markantnog izgleda i medicinske struke mediji su ga prije nekoliko godina prozvali benkovačkim Georgeom Clooneyjem.

Kako se nosite s imidžem Clooneya iz Benkovca? Je li vam to donijelo dobro ili loše?

- Dobro, dobro... ha, ha, ha. To je ipak bila impresija novinara. Čudi me da me nisu i za to tužili. Tko zna, da je bio sadašnji župan, vjerojatno bih i zbog toga zaradio neku opomenu... Nego, znate li onog tipa u crvenim kupaćima s dugom kosom šta preko cijele godine igra picigin na Bačvicama?

Ne znam ga, ali znam na koga mislite.

- E, pa to mi je rođeni brat... - smije se dr. Ivica Žuvela, nezavisni kandidat za predstojećim lokalnim izborima za župana Zadarske županije.

Na prošlim parlamentarnim izborima dr. Žuvela je bio nezavisni kandidat na listi Stranke s imenom i prezimenom, Pametno i Fokus, lista je dobila 4800 glasova, od kojih on sam 1400 preferencijalnih. Dok šetamo Kalelargom od Trga do Foruma više ga ljudi zaustavlja i pozdravlja nego aktualnog gradonačelnika Branka Dukića s kojim se, prema nekim predizbornim anketama, jako dobro nosio u drugom krugu za gradonačelnika Zadra. Zato smo se nemalo iznenadili kad smo pročitali da je Žuvela najavio nezavisnu kandidaturu za - župana.

- Niste jedini. Svjestan sam svojih mogućnosti i ograničenja. Gradonačelnik je komunalni načelnik, ja sam tu analfabet i toga sam svjestan. Drugo, bio sam unutar sustava, vidio sam koje stvari ne štimaju i kako bi se mogle promijeniti, od lokalne do državne razine. A mene najviše zanima reforma zdravstva – kaže na početku razgovora za Slobodnu Dalmaciju.

Prije nepunih mjesec dana dr. Žuvela je prošao tešku operaciju na srcu. Dobio je jedan mehanički zalisak i sada, kaže, napokon dobro diše. Dovoljno da kampanju odradi „punim plućima”, zajedno sa svojih devet savjetnika i 25 suradnika koji danonoćno rade na promociji njegovog programa.

- Izbore u Zadru i županiji možete dobiti na dva načina: ili da ujedinite cijelu oporbu ili da pokrenete birače koji dosad nisu izašli na birališta, što ja radim. Ujedinjena oporba je moguća i razgovarao sam sa svima osim s HDZ-om, ali stvar zapinje na stranačkim naputcima odozgo, jer stranke preferiraju svoje kandidate na svojim listama. Nama Žuvelama je u krvi da biramo teži, zahtjevniji put. Kad sam po kazni došao u Benkovac, imao sam 1700 pacijentica, sada ih imam skoro pet tisuća i opet nisam dovoljno dobar...

Veliki je interes liječnika za politikom, pogotovo u Zadru. Ili ima puno „pacijenta” ili viška liječnika? Nakon ginekologa Vrančića i Dukića, bivšeg i sadašnjeg gradonačelnika, sada novi ginekolog želi biti župan. Slučajno ili...?

- S ginekolozima je puka slučajnost, ali liječnici su primamljivi političarima jer znaju da imaju dobar rejting u društvu. Ljudi iz znaju i zbog toga su tražena roba.

Zar nije za bavljenje politikom ipak važnija motivacija, a ne zvanje?

- Naravno, mislim da je zvanje čak od sporedne važnosti.

Odakle vama motivacija? Što je bio vaš osobni okidač za ulazak politiku?

- Motivacija je bila u nisu „sudbinskih” okolnosti koje bi se mogle svesti pod zajednički nazivnik „ti ne možeš”! Specijalizaciju sam dobio iz trećeg pokušaja, u međuvremenu sam radio na naftnoj platformi, s minerima, konobario sam, ne znam što nisam radio kao liječnik. Smjenom vlasti, početkom dvije tisućitih, za ravnatelja zadarske bolnice je došao dr. Miro Morović i konačno sam dobio specijalizaciju iz ginekologije. Svaki put sam bio predložen od komisije, ali svaki put na dan izbora neko drugo ime se našlo među odabranima, a mene se tako dva puta preskakalo. O dr. Moroviću mislim sve najbolje, bez obzira u kojoj je bio stranci.

U čemu je bila kvaka? Netko je imao vezu koja vas je preskočila ili... Kako vas je to dovelo do politike?

- Ta priča ima nastavak. Naime, ne znam je li to bio i „triger”, ali nakon položenog specijalističkog ispita poslali su me na biro! U situaciji kad kod kuće imate dijete od pet godina, sedam tisuća kuna kredita i završenu deficitarnu struku. Takvom mladom čovjeku trebalo bi dati mogućnost da se razvija i realizira u struci, a ne ga poslati na biro. A ja sam, valjda je to jedini slučaj bio u Hrvatskoj, nakon specijalizacije tri mjeseca poslan „na čekanje”. To me naljutilo prvi put. Potom sam dobio posao, ali ne u zadarskoj bolnici, nego u ambulanti u Benkovcu, koja je bila kakva je bila. Pa sam držao predavanja, volontirao za Ligu protiv raka i linearni akcelerator o kojem su sada svima puna usta... Bio sam stvarno angažiran. Jednog dana dam intervju lokalnoj televiziji i kažem kako šivana platnena maska, koju su nam dali zbog korone, nije adekvatna za naš posao. Novinarka je po svom nahođenju rekla da je stanje u Benkovcu alarmantno, i je sam dobio opomenu pred otkaz za nešto što nisam rekao. Ravnateljica zavoda je tražila moje očitovanje, napišem sve, pošaljem transkript razgovora, ali moje očitovanje je odbijeno. Tako mi sad u dosjeu zaposlenika stoji ničim izazvana opomena.

Smatrate to primjerom kako politički kontrolirani sustav kažnjava neposlušnike?

- Naravno. Dvojica ginekologa koju ste spomenuli, njima je politika otvarala sva vrata. S druge strane, politika je na meni pokazala čitav repertoar represivnih mjera. Moja motivacija za politiku je sasvim drukčija. Slučajno sam ginekolog, ali ovako bih reagirao i da sam električar, vodoinstalater ili mehaničar.

U trenutku dok se događa ova priča vi ste samo član HSLS-a bez nekih zapaženih javnih istupa, s radnim mjestom u Benkovcu?

- Da.

Ali HSLS ovdje nikad nije bio prava opozicija, naprotiv, bio je u koaliciji s HDZ-om, znači nije bio „neprijateljska stranka”?

- Istina, po toj liniji sam nekako i dobio taj Benkovac, inače ni to ne bi dobio. U glavi ja jesam liberal, Vlado Gotovac je za mene jedan od rijetkih uzora u politici, i tu se osjećam doma.

Po čemu ste liberal?

- Liberalizam za mene ima tri glavne komponente: osobna sloboda, sloboda tržišta i jednaki uvjeti za sve, odnosno pravo na različitost. Poštujem svačije uvjerenje i svjetonazor. Nemam ga potrebe ikome ispravljati, toleriram svačije pravo i slobodu, sve dok ta sloboda ne zadire u moju. To je cijela filozofija. Stranačka pripadnost mi je manje bitna, zato sam izašao iz HSLS-a i krenuo nezavisno. Važnije mi je tko je radišan, sposoban i kapacitiran, nego kojem stranačkom plemenu pripada.

Kako se te tri slobode, temelja liberalizma, manifestiraju u Zadarskoj županiji, pod 30-godišnjom dominacijom HDZ-a?

- Baš na mome primjeru se vidi da su na jako niskim granama. Baš zato sam ušao u politiku da se te nepravde, te ne-slobode koje su gotovo institucionalizirane u političkoj praksi vladajućih struktura, prekinu. Da moja djeca ne moraju živjeti u takvoj lažnoj slobodi.

Jeste li i vi jedan od onih liječnika koji misli da ako može liječiti ljude da može liječiti i društvo?

- Mogu razumjeti taj poriv, premda ni svi liječnici nisu jednako spretni i sposobni. Ja sam, recimo, napisao reformu zdravstva za HSLS kako bih ukazao da ovakav sustav ne funkcionira.

I to je nastalo u trenutku nekog revolta?

- U osnovi da. Prije nego što sam završio menadžment u zdravstvu mislio sam da znam nešto o zdravstvu. Kad sam ga završio opet sam mislio da nešto znam o zdravstvu i uhvatio sam se pisanja reforme na liberalnim principima.

Mislite na američki model, koliko para toliko muzike, ili...?

- Ne, postoje i drugi modeli, kao kod osiguranja automobila. Birate koga ćete uzeti, tko nudi kakve usluge i po kojim uvjetima. Da biste registrirali automobil trebate proći tehnički. Dakle, prevencija, ono što stalno tupim, preduvjet je kvalitetnog zdravstva. Prevencija je četiri do deset puta jeftinija nego liječenje. Kad nešto prevenirate, ljudi su rjeđe na bolovanjima, manje su na teret poslodavcu i sustavu, i dalje doprinose društvu. Kad se čovjek zapusti, kreću skupi specijalistički pregledi, magnet, zračenje, kemoterapija, dugotrajno liječenje, teške posljedice, invaliditet... Sve postaje dugotrajno i enormno skuplje od primarne prevencije, s nažalost puno gorim ishodom za pacijenta koji postaje teret društvu.

Prevencija smanjuje pritisak na zdravstveni sustav, što je logično, ali i uz dobru prevenciju sustav ima problema. Ističete da ste se baš zbog lošeg zdravstvenog sustava odlučili kandidirati za župana. Što želite učiniti boljim?

- Na primjer, župan Longin kaže da ne zna kako smanjiti dug bolnice. Župan je pritom dio vladajuće garniture. Što je župan napravio da se podigne limit bolnicama? Ako samo za plaće OB Zadar mjesečno probija limit za 15 posto, što je s ostalim troškovima? Bolnica i liječnici rade dobro, ali sustav leži na leđima zdravstvenih radnika. Treba podržati i poduprijeti mlade liječnike i specijalizante, olakšati im mogućnost dolaska do stana, a ne ih slati na biro...

Jasno da je potrebno ulaganje u kadrove, buduće nositelje sustava, ali što s drugim troškovima, kako njih pokriti? Je li problem što nismo dovoljno bogata zemlja ili što se novac u sustavu neracionalno troši?

- Ovo drugo. Sredstava ima samo se krivo troše. Potrebno je, prvo, provesti reviziju svih troškova županije, pogotovo u zdravstvu. Župan Longin na ovim izborima ide s plakatom snimljenim ispred nove zgrade Poliklinike koja se gradila desetljećima i koštala 'k'o svetog Petra kajgana'. To ne smije biti tako. S javnim novcem treba biti racionalan, to nisu novci političara, nego građana. Ne možete se s tim bahatiti. Drugi primjer, Zadarska županija vikendom nema dežurnog stomatologa koji dođe oko 200 tisuća kuna. To su četiri domjenka u aranžmanu sadašnjeg župana. Zašto ljudi ne bi imali dežurnog stomatologa na dispoziciji kad vas subotom zaboli zub? Mislim da je to bitnije od četiri domjenka. Alibi je da to imaju samo četiri najveća grada u Hrvatskoj. Zašto ne bi imalo šest ili osam gradova u Hrvatskoj? Nadalje, problem ambulanti u manjim mjestima, poput Petrčana, koji se vode kao mjesni odbor. Ljeti su turistička košnica, a nemaju ambulantu...

Mogu li se mijenjati stvari u zdravstvu na razini županije bez uplitanja državnog sustava? Mogu li se reforme provesti samo lokalno, a ne i nacionalno? Ili treba čistiti od glave? Koliko je vaše obećanje promjene realno moguće ako su vam ruke vezane hijerarhiziranim sustavom pod strogom političkom kontrolom?

- Slažem se, manevarski prostor je skučen. Bez promjene glave teško je mijenjati bazu. Ali podsjećam, ista garnitura političara je u Zagrebu i Zadru i što su po tom pitanju napravili? Ništa.

Nedavno je objavljeno kako gotovo sve najveće bolnice u Hrvatskoj, uključujući i regionalne bolnice, vode članovi HDZ-a. Kako u takvom sustavu provesti vaše reforme?

- Prvo, korjenite reforme moraju ići od glave. Potreban je drugačiji unos i drugačiji povrat sredstava u zdravstvo. Danas je to jedan „miš-maš sustav”. Za osnovno osiguranje je ključan HZZO, administrativni mastodont i balast bivšeg sustava koji se u mojoj reformi ukida. Postoji samo agencija za kontrolu kvalitete, sastavljena od udruga liječnika, pacijenata i drugih strukovnih udruga. Nadalje, zašto je otvoreno tržište za dopunsko, a ne i za osnovno osiguranje? Ako je tržište otovreno, zašto uvjeti nisu jednaki za sve? Žena koja živi vani kaže mi da mjesečno uplaćuje 200 eura za zdravstveno osiguranje. Čini se puno, ali kad sam pogledao svoja primanja, ispada da ja mjesečno plaćam više, oko 2000 kuna. Za tih 200 eura ona mjesečno ima uključenu uslugu helikopterskog prijevoza bilo gdje u Europi ako joj se nešto dogodi do njene bolnice.

Poruka je da više izdvajamo za zdravstveni sustav, a imamo lošiju uslugu od drugih?

- Tako je. Zato i postoje te liste čekanja i cijeli taj dar-mar u zdravstvu. Treba promijeniti sustav financiranja i upravljanja zdravstvom, dakle promjena od gore, a kao župan to provesti ne mogu. Jedino mogu, kao Ričard, otići s vrećom za spavanje ispred HZZO-a i reći da se otamo ne mičem dok se ne podigne limit zadarskim bolnicama.

Zašto je toliko politike u bolnicama? Zašto se bolnicama ne upravlja izvrsnošću nego političkim kadroviranjem?

- To treba mijenjati, ali opet, nažalost, jedino kroz politiku.

Uvjeren sam da bi i samim liječnicima odgovaralo da se sustav ustroji po kriteriju izvrsnosti, a ne stranačke pripadnosti.

- Prvi sam za to, ali ja nisam stranački čovjek, a strankama takve promjene ne odgovaraju. Njima odgovora stanje u kojem jesmo, organiziranog kaosa i sivih zona u kojem politika može voditi glavnu riječ. Gdje oni o svemu odlučuju i tako osiguravaju status quo i svoju moć.

A građani?

- Oni gube, i kao pacijenti i kao zdravstveni kadar.

Svjesni ste dakle ograničenja, ali ipak tvrdite da biste kao župan promijenili zdravstveni sustav. Što, konkretno, u iduće četiri godine?

- U sustavu u kakvom jesmo, pokušavao bih djelovati u dva smjera, jedan prema Zagrebu i HZZO-u, a drugi prema lokalnim problemima. Znači, povećanje limita za bolnice do prave reforme, ako je se uopće više sjete u iduća dva-tri mandata. Nadalje, radit ću na tome da zadarska bolnica dobije najprije status Kliničke bolnice pa onda i KBC-a. Tu smo Dukić i ja na istoj valnoj duljini, s tim da bih ja gurao i studij medicine u Zadru.

Mislite da je to moguće uz postojeće studije u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku?

- Zadar je Osijek preskočio, on više nije četvrti grad u Hrvatskoj. I Zadar je nekada imao studij medicine. Govorim o medicinskom studiju pri nekom sveučilištu. Naime, činjenica je da tamo gdje postoji studij medicine nema deficita liječnika. Nadalje, kao župan na lokalnoj razini mogu izgraditi mrežu dislociranih ambulanti. Na primjer u Benkovcu, gdje će građani iz cijelog tog kraja dolazi na kontrolu i tako rasteretiti zadarsku bolnicu. Liječnik specijalist bi dolazio na dnevnoj bazi u mojoj kontra smjeni, a ulaganje je nula kuna, odnosno jedna medicinska sestra koja bi primala narudžbe. Predlagao sam to gradonačelnicima Kutiji i Buliću, ali odgovor je uvijek bio da se ne može. Jeftinije je da jedan liječnik jednom tjedno dođe u Benkovac nego da tjedno nekoliko desetaka i stotina ljudi iz Benkovca dolazi u Zadar.

Druga stvar, ja sam za to da, ako treba, izgradimo cijela naselja kadrovskih stanova ili kuća, da možemo privući mlade zdravstvene radnike, liječnike i druge, da dođu i rade kod nas. Može to biti model poticane stanogradnje kroz kupnju ili dugoročni najam s mogućnošću otkupa. Dakle napraviti sve da ti ljudi ostanu, jer ako imate kadar onda je lako organizirati sustav, i eventualno širiti djelatnost.

Koliko je to realno s obzirom na egzodus stručnog medicinskog osoblja zadnjih godina u inozemstvo? Zvuči kao zakašnjela mjera...

- Nije zakašnjela, ali smo jako blizu točci u kojoj više nema povratka. Još uvijek mislim da se može, ali ovo je zadnji vlak, jer ulazimo u ireverzibilnu fazu.

Također, potrebno je poboljšati sustav zdravstvene zaštite na otocima. Stariji ljudi s otoka migriraju u Zadar jer tamo nemaju adekvatnu skrb i hitnu službu. Priča o zlatnom satu je priča za malu djecu. U Veneciji primjerice, imate brodsku hitnu pomoć. I mi to moramo imati, takva najmanje dva ili tri tima, da ljudi na otoku budu sigurni, pogotovo u turističkoj sezoni. Županija treba imati i jedan heliodrom, možda kod Poliklinike, koji će u zlatnom satu dovesti pacijenta iz bilo kojeg dijela županije...

Kako vidite općeniti razvoj Zadarske županije? Idemo li u pravom smjeru?

- Što se tiče infrastrukture, nitko ne može reći da se nije napravilo. Naprotiv, izgrađene su ceste i luke, ali ono na što se ne obraća pozornost su ljudi. Zašto ljudi iseljavaju ako nam je tako dobro? U zadnjih pet godine iz županije je iselilo između osam i deset tisuća ljudi, uglavnom mladih, produktivnih. Zato što se ne ulaže u ljude, odnosno, ulaže se, ali po principu podobnosti. Poticaji u poljoprivredi, primjerice, dijeljeni po ključu podobnosti, nisu ključ rješenja. I to se gura odozgor, a na terenu nedostaje udruživanja malih proizvođača u zadruge koje bi im pomogle u plasmanu, otkupu i preradi proizvoda. Kad bi ljudi znali da će imati siguran otkup mnogi bi zapošljavali ljude.

Zašto Božidar Longin nije dobar župan? Je li problem on ili HDZ?

- Dva su problema. Prvo, sve što Longin predstavlja je problem, kao i način na koji funkcioniraju on i županija. Pogotovo kad je u pitanju financiranje, zapošljavanje, provedba projekata. Prisutna je protekcija i zapošljavanje po stranačkom ključu, ukorijenjena politička korupcija. Ne govorim uzaludno da je županiju u sve pore zahvatila hobotnica. Drugo, Longin ni po čemu nije iskočio, nije se tome suprotstavio, on ide niz struju. Nije pokazao ambiciju da izađe izvan toga i napravi nešto drugačije, za ljude koji nisu u HDZ-u, koji nisu u njegovom okviru.

Longina su nedavno iz Akcije mladih optužili za ratni zločin, podnijeli su i kaznenu prijavu zbog nasilja nad nekim hrvatskim vojnicima, u vrijeme kada je bio zapovjednik Vojne policije u Zadru...

- O tome ne mogu svjedočiti, ali ako je to istina, on je davno trebao biti u zatvoru. Nije mi jasno tko je to i zašto 30 godina držalo u škafetinu. Ako je prešao granicu postupanja, treba za to odgovarati.

Je li moguće preuzeti vlast nakon HDZ-ove kapilarne infrastrukture na svim razinama? Kako provoditi svoju politiku, kako depolitizirati takav sustav?

- Bavio sam se raznim sportovima i nikad nisam ulazio u utakmicu da bih izgubio. Makar preko puta bio Real Madrid. Što će biti 16. svibnja, ne ovisi o meni, nego o ljudima. Ako uložiš u čovjeka on će ti vratiti, ako uložiš samo u asfalt, asfalt ti neće ništa vratiti.

Imate li dovoljno ljudi za preuzimanje vlasti?

- Ljudi i kapaciteta ima, ako ne gledate po stranačkom ključu, jer nisu svi u HDZ-u. Među mladima postoji potencijal, ali im se u startu uvjetuje da moraju biti članovi partije.

Hoćete li očistiti političke i stranačke uhljebe „parkirane” po raznoraznim javnim tvrtkama i ustanovama?

- Činjenica jest da je sustav preglomazan i da ima uhljeba, ali ja neću ići đonom. Revanšizma neće biti. Županija treba biti servis za građane. U prvu ruku uveo bih da županijske službe rade u dvije smjene i proveo bih digitalizaciju tako da nema više šaltera. Ako netko zna i želi raditi, radit će bez obzira na stranku.

Imate podršku nezavisnog Enia Meštrovića alias Ričarda, kandidata za gradonačelnika Zadra. Marko Vučetić, kandidat koalicije „Srcem za Zadar” za gradonačelnika, kaže da bi volio vidjeti Ričarda sutra kao jezičac na vagi u Gradskom vijeću, pa da svi saznamo „kako se preziva”. Čiji je on zapravo...

- Enija znam dugo, još 1997. smo se družili i pjevali u njegovoj konobi. On je stvarno iskren u svemu što radi. Nikad ga nisam pitao tako nešto, jer vjerujem da tu nema dileme. Tu smo u istom smjeru. Ričard to sebi ne bi dozvolio. Ima jedna stara mudrost: ne možeš biti duhovit i glup.